U srijedu kasno navečer oko 23 sata i 20 minuta u ulici Božidara Magovca u novozagrebačkom naselju Travno teško je ranjen Lullizim Krasniqi koji je od posljedica ranjavanja umro oko 2 sata i 50 minuta u četvrtak u KBC-u Rebro. Na 42-godišnjeg Kraniqija pucao je za sada nepoznati počinitelj ispalivši u njega nekoliko hitaca iz vatrenog oružja s prigušivačem ispred ulaza u stambenu zgradu na adresi Božidara Magovca 16a u novozagrebačkom naselju Travno. Načelnik zagrebačke policije Marijan Tomurad rekao je da ubojstvo Krasniqija istražuju sve potrebne službe, te je potvrdio kako je u Krasniqija pucano iz neposredne blizine. Tomurad nije želio potvrditi tvrdnje novinara da se radi o klasičnom mafijaškom ubojstvu, te da je ustrijeljen s leđa. No, potvrdio je da se radilo o tzv. sačekuši, odnosno da je nepoznati ubojica Krasniqija čekao pred ulazom u njegovu zgradu. Dodao je da žrtva nije bila naoružana, ali nije želio odgovoriti je li policija pronašla oružje u njegovom automobilu s kojim je sinoć došao do zgrade. Krasniqi je od ranije poznat policiji. Dovodilo ga se u vezu s organiziranim kriminalom, a 2003.godine preživio je pokušaj ubojstva kada je ispred iste zgrade pod njegov Mercedes podmetnuta eksplozivna naprava. Tada je Krasniqi prošao samo s ozljedama. Prije svega dva tjedna bio je priveden u policiju zbog pokušaja iznude, a iako su protiv njega vođeni brojni sudski procesi nikada mu ništa nije dokazano.

Dio intervjua Nacionalovog novinara Berislava Jelinića s Krasniqijem nakon što mu je dignut auto u zrak 2003. godine:

NACIONAL: Kakvim se poslovima bavite? Možete li biti nešto precizniji, posebice jer vas mediji uglavnom povezuju s kriminalnim miljeom i krijumčarenjem cigareta, oružja, ali i narkotika?

– Vrijeme kada se formirala hrvatska država bilo je prilično nesređeno, što je na poslovnom planu otvaralo različite mogućnosti za unosne poslove. Ja sam uvozio hranu i bezalkoholna pića i preprodavao ih na veliko. Tijekom rata na jednom šleperu Coca-cole moglo se zaraditi do 30 tisuća maraka. Jedno se vrijeme dobro zarađivalo na riži. Uvezao sam barem 15 šlepera riže, imao sam svoja skladišta, a time sam se prestao baviti nakon što su porasle carinske stope. Neki bi se poslovi iz današnje perspektive mogli okarakterizirati i kao šverc, ali u to vrijeme bilo je to teško tako definirati. Ja sam se uglavnom trudio raditi tako da dobro zaradim, a da pritom radim u okviru onoga što zakonski propisi izričito ne zabranjuju. Početkom 90-ih ja sam se bavio i cigaretama. Kupovao sam ih od Tvornice duhana Zagreb, izvozio u Austriju, a potom su one odlazile i prema Kosovu. Zbog toga sam 1992. bio osumnjičen za krijumčarenje cigareta, ali na kraju sam oslobođen svih optužbi. Još mi je plaćena i naknada zato što sam tri tjedna neopravdano bio zadržan u zagrebačkom pritvoru. Sumnjičili su nas za izbjegavanje plaćanja poreza, ali mi smo sve radili onako kako su to propisi dopuštali.

Ostatak pročitajte na slijedećem linku http://www.nacional.hr/articles/view/13651/