“Od 1968. godine violina se nalazi u HAZU-u. Slobodno se može reći da je ovo jedna od najboljih Guarnerijevih violina na svijetu' kazao je dirigent Pavle Dešpalj, potredsjednik HAZU-aNova knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, čije je otvorenje predviđeno sljedeće godine, bit će druga najveća knjižnica u Hrvatskoj. Radovi na uređenju zgrade Kemijskog odsjeka laboratorija Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta na Strossmayerovu trgu u središtu Zagreba, gdje će se nalaziti nova knjižnica, stajat će 19 milijuna kuna. Knjižnica HAZU-a nalazit će se na 2500 kvadratnih metara, što je gotovo tri puta više od sadašnjeg prostora u palači Akademije koja se nalazi preko puta. Izgrađena je u razdoblju od 1882. do 1884. godine, a projektant je bio Herman Bolle, arhitekt koji je projektirao i mirogojske arkade te tornjeve katedrale. Za izgradnju i uređenje nove knjižnice zadužena je arhitektica Sanda Stuparić.

“Iako je već bila ishođena građevinska i lokacijska dozvola, zbog financija smo odustali od proširenja objekta i ostali samo na prenamjeni. Za 14 mjeseci trebali bi završiti građevinski, instalaterski i obrtnički radovi, nakon čega počinje opremanje knjižnice. Ako sve bude u redu s financijama, za otprilike godinu i pol očekujemo otvorenje knjižnice. Zbog oštećenja međukatne konstrukcije morali smo izmijeniti i dopuniti građevinsku dozvolu, što je dodatno produžilo proceduru. Maknuli smo sve postojeće instalacije i potpuno uklonili utjecaje kemikalija.

Oko objekta će se napraviti drenaža koja je sada nužna zbog strogih uvjeta čuvanja knjiga“, rekla je Sanda Stuparić. Još se ne zna kako će izgledati interijer: “Uskoro će se raspisati natječaj za uređenje interijera. Sav starinski materijal u postojećoj knjižnici namjeravamo prenijeti u novi prostor i prilagoditi svrsi. Jedino će trezorski dio biti potpuno promijenjen i moderniziran“, rekla je arhitektica Stuparić. U podrumu će biti spremište, a u prizemlju prostor za korisnike. Tu će naglasak biti na čitaonicama jer će se samo u njima moći koristiti knjige, a bit će ih nekoliko: za priručnike, rijetkosti i periodiku. Tajnik HAZU- a Slobodan Kaštela kaže da ta institucija ove godine raspolaže s deset milijuna proračunskih kuna predviđenih za knjižnicu. Jedan dio objekta već je uređen, i to muzej hrvatskih nobelovaca Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga. "Muzej bi trebao uključiti i Ivu Andrića kako bi se na prigodan način odala počast svim hrvatskim nobelovcima“, kazao je Kaštela. U fundusu HAZU-a izdvajaju se inkunabule - knjige tiskane do kraja 15. stoljeća. Knjižnica ima 35 inkunabula. “Dvadeset inkunabula potječe od Ivana Kukuljevića Sakcinskoga koji je Akademiji 1868. prodao svoju privatnu biblioteku od 12 tisuća primjeraka. Među njima je prva tiskana knjiga pjesama na hrvatskom jeziku 'Knjiga pjesama i elegija' Jurja Šižgorića iz 1477. godine te prva hrvatska tiskana knjiga 'Misal po zakonu rimskoga dvora' iz 1483. Tu su i prva izdanja Marka Marulića, Matije Vlačića Ilirika, Petra Zoranića, Pavla Rittera Vitezovića", kazala je upraviteljica knjižnice Vesna Juričić. Knjižnica HAZU-a osnovana je 1861., a počela je raditi kad i Akademija, 1867. Akademija je bogata i mnogim drugim umjetninama, a jedna od njih je Guarnerijeva violina King, najvrjedniji glazbeni instrument u Hrvatskoj. HAZU je čuva nakon što ju je hrvatskome narodu oporučno ostavio čuveni hrvatski violinist Zlatko Baloković

. “Od 1968. godine violina se nalazi u HAZU-u. Slobodno se može reći da je ovo jedna od najboljih Guarnerijevih violina na svijetu. Čuvanje ove violine težak je zadatak i ograničeno je našim financijskim sredstvima. Njena tržišna vrijednost nije poznata, a prije nekoliko godina osigurana je na šest milijuna dolara“, kazao je dirigent Pavle Dešpalj, potredsjednik HAZU-a. Kao i svaka druga violina, i ova se mora koristiti da ne bi propala. “Violina je na raspolaganju našim najboljim violinistima. Najčešće se svira u HAZU-u prigodom svečanih sjednica i proslava, no svira se i u drugim prigodama i prostorima“, kazao je Dešpalj. Bogatsvo ove Guarnerijeve violine leži i u širokom rasponu boja u zvuku. “Zanimljivo je da ljudi koji sviraju tu violinu nemaju pravi uvid u njenu dubinu. Njena vrijednost se očituje u tome što njen ton nadaleko zvuči ljepše. Ako slušate koncert na Kingu i sjedite u prvome redu, nećete imati tako dobar doživljaj kao u zadnjim redovima. Ona ima prekrasan volumen, ton, boju i sve ostalo“, rekao je Dešpalj. Baloković je violinu dobio na dar od svoje supruge, američke milijunašice, a na njoj su svirali i Tonko Ninić, Josip Klima i Maja Dešpalj.

“Njenom tonu može konkurirati jedino Stradivarijeva violina. Amatijeve violine imaju manji ton, dok su Stradivari i Guarneri poznati po tome što imaju velik ton. King je posebno specifičan jer ima ogroman ton, a jedina violina s većim tonom je violina Top na kojoj je svirao Paganini. Ono što ove klasične intrumente odvaja od modernih su materijali od kojih je rađena. Ima krasnih modernih violina, ali kod njih se ne može postići potrebna starost drveta u kojoj leži najveća tajna starih majstora. Uz drvo i lak, jedinstvenom je čini i forma koju je vrlo teško ponoviti. Ima tu puno sitnih detalja koji čine razliku“, objasnio je Dešpalj. Osim što udomljuje Bašćansku ploču, dokument koji na glagoljici potvrđuje da je kralj Zvonimir darovao određeno zemljište opatu Držihi u Jurandvoru kraj Baške, u palači Akademije nalazi se i Strossmayerova galerija starih majstora osnovana 1884. Najvrjednije među 4000 umjetnina je “Sveto trojstvo“, rad autora kojemu se ne zna pravo ime te je nazvan Virgo inter Virgnes. Jedno je od samo 20 djela toga autora koja uopće postoje na svijetu, a njenu vrijednost je teško procijeniti. Svojevremeno je bila osigurana na 15 milijuna njemačkih maraka, a zasigurno stoji i više, kazao je v. d. ravnatelja Strossmayerove galerije Borivoj Popovčak.

Fundus Galerije temelji se na sustavu donacija te vrlo rijetko kupovinom izvjesne umjetnine. Galerija je nastala od djela koja je donirao biskup Josip Juraj Strossmayer, a kasnije su i drugi ljubitelji umjetnosti donirali vrijedne umjetnine. Među njima zanimljivošću se izdavaja Emmnuel Ernest Halwin markiz de Piennesa, francuski diplomat koji je došao živjeti u Hrvatsku te je Galeriji ostavio mnoga vrijedna djela među kojima i portret slavne Madame Récamier, jedno od 100 najvažnijih djela francuskog slikarstva. Postav Galerije koncipiran je na edukativan način i omogućuje kontinuirani pregled razvoja europskih slikarskih škola od 14. do 19. stoljeća i njihovih značajki. “Među djelima iz stalnoga postava svakako treba istaknuti radove Beata Angelica, Federica Benkovića, Giovannnija Bellinija, Jacopa Palme mlađeg, El Greca, Virga inter Virgnesa, Jeana Antoinea Grosa, Cossima Rossellija te Pietera Brueghela mlađeg“, napomenuo je Borivoj Popovčak.

>email to:Stanko Boric