Pismo iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu ne utječe na stajalište Washingtona o nuklearnom pitanju, niti ono umanjuje zabrinutost međunarodne zajednice, priopćeno je uu ponedjeljak  iz Bijele kuće. Prema izjavama iz Teherana, Ahmadinedžad je pisao američkom predsjedniku kako bi mu predložio "nove mogućnosti" radi smanjivanja napetosti. Američka državna tajnica Condoleeza Rice je pak ocijenila da se pismo bavi poviješću, filozofijom i religijom, a ne sadržava "ništa što bi se moglo smatrati uvodom u rješavanje nuklearnog pitanja ili bilo čega te vrste". Ono ni na koji način ne predstavlja uvod u diplomatsko rješenje krize. Službeni predstavnik Nacionalnog vijeća za sigurnost američkog predsjednika Frederick Jones objasnio je da pismo, 17 ili 18 stranica dugo, nema nikakvih sadržaja kao što su nuklearna pitanja ili pitanja ljudskih prava u iranu. "Jedna od pretpostavki koju svakako trebate istražiti jest i da li je i na koji način trenutak slanja pisma povezan s pokušajima da se utječe na raspravu u Vijeću sigurnosti", naveo je direktor američke obavještajne službe John Negroponte novinarima u Washingtonu. Pismo predstavlja prvi oblik izravne komunikacije između jednog iranskog predsjednika i njegovog američkog kolege od islamske revolucije u Iranu 1979. godine.
U ponedjeljak su se u New Yorku sastali ministri SAD-a, Kine, Rusije, Francuske, Velike Britanije i Njemačke s diplomatskim predstavnikom Europske unije Javierom Solanom kako bi razgovarali o mogućim rješenjima iranske nuklearne krize. Njemački ministar vanjskih poslova Walter Steinmeier naveo je da je u razgovorima dominiralo pitanje kako spriječiti "da se rezolucijom ne pokrene automatizam". Rusija i Kina se boje da bi nametanje sankcija i vojne intervencije, što traže zapadne zemlje, pokrenuo nepovratan proces. Ministar Steinmeier naglasio je kako je važno Irancima ne samo prijetiti nego im istodobno i pojasniti "koje bi prednosti njihova zemlja imala" od mirnog rješenja krize.