Ariana Grüll, zagrebačka arhitektica koja je postigla karijeru u Beču "Svaki hotel je za mene novi izazov i s velikim uzbuđenjem prihvaćam svaki novi projekt. Nastojim i najzahtjevnijem gostu pružiti maksimalan komfor i ugodan boravak. Iako sam zadovoljna svojim austrijskim projektima, željela bih se okušati i u Hrvatskoj”, kaže Ariana Grüll (40), poznata bečka arhitektica zagrebačkih korijena koja se nakon otvaranja veličanstvenog hotela Carinzia sa četiri i pol zvjezdice u popularnom skijalištu Nassfeld-Hermagor u Koruškoj uvrstila u prvu ligu bečkih arhitekata nove generacije.

Do sada je realizirala pet velikih projekta: osim Carinzie, sudjelovala je u obnovi kraljevskih palača Coburg i Hofburg u središtu Beča, Museums Quartiera i Gasimetra C, spremnika za plin iz 19. stoljeća. Odmah po završetku Carinzie dobila je dva nova posla - uređenje interijera hotela sa 150 soba i wellness centrom u Bad Waltersdorfu pored Beča te obnovu i rekonstrukciju hotela u Franzensbadu u Češkoj koji ima 15 tisuća četvornih metara i 170 soba. Ušla je i u finale međunarodnog natječaja za izgradnju hotelskog kompleksa u Bukovelu u Ukrajini. Hotel Carinzia otvoren je prošlog Božića a ubrzo se među turistima, pretežno Hrvatima i Talijanima, pronio glas o “hiperluksuznom hotelu fantastičnog interijera i toplog ugođaja”. Prostire se na 15 tisuća četvornih metara, ima 160 soba s transparentnim kupaonicama, odnosno 114 soba standardne veličine i 46 apartmana s individualno dizajniranim interijerom, nekoliko restorana i bazena, a pažnju privlači ogroman wellness spa centar, danas nezaobilazni dio svakog boljeg hotela, koji je uređen na tri tisuće četvornih metara. “Hotel Carinzia je bio inspiriran izvornom arhitekturom te regije, a pri izboru oblika, materijala i boja poigrala sam se s prepoznatljivim elementima tog krajolika: vodom, vatrom, zrakom i drvetom, pa se odlično uklopio u planinski krajolik”, nastavila je Ariana Grüll koja se specijalizirala za arhitekturu i dizajn interijera u hotelima.

Projekt hotela Carinzia realizirala je u suradnji sa studijem Zeytinoglu, jednim od najrenomiranijih u Beču, čiji je prostrani ured smješten u Mariahilferstrasse u samom središtu grada. Taj se ured već potvrdio u gradnji i rekonstrukciji hotela - radili su hotel Europa Kärtnerstrasse, hotel Salzburg, te pravosudnu zgradu u Grazu. Hotel je završen je u rekordnom roku od samo godine i pol dana a stajao je 25 milijuna eura, što zapravo nije visoka cijena za tako golemi projekt. Gradnju hotela je s udjelom od 25 posto financirala austrijska hotelijerska Grupa Falkensteiner koja posjeduje 25 hotela u Austriji, Češkoj i Italiji, a ostatak je uložila Hypo banka. Ariana Grüll je za grupu Falkensteiner napravila studiju za 200 apartmana u Boriku kod Zadra, no taj projekt još čeka rješavanje problema s prostorom. “Transparentnost između unutrašnjeg i vanjskog prostora u hotelu postigla sam pomoću dva atrija koja funkcioniraju kao prozirna membrana”, objasnila je Ariana Grüll. “Koristila sam autohtoni kamen a fasada je obložena drvom i nalikuje tradicionalnoj tirolskoj štali. U hotelu ima nekoliko vodoskoka i vodenih struja koje teku prostorom, a vatra je dočarana u kaminima koji osim topline sugeriraju starinski, domaći ugođaj. Posebnu pažnju posvetila sam interijeru wellness centra u kojem je svaki kutak dizajniran individualno i s prirodnim materijalima.

Svaki od pet projekta radila sam nekoliko godina, a nakon završetka trebalo mi je mjesec, dva da provjetrim glavu i smognem snage za novi projekt”, kaže Ariana Grüll rođena u obitelji arhitekata. Njezin otac Željko Mišić-Pažin radio je u Zavodu za izgradnju grada Zagreba, majka je bila projektantica u firmi Plan a deset godina mlađi brat Hrvoje Mišić-Pažin također je arhitekt i s djevojkom ima ured u Zvonimirovoj ulici. Pohađala je MIOC a nakon diplome na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu 1990. otišla je u Beč na usavršavanje s namjerom da ostane nekoliko godina i zatim se vrati u Zagreb. No, u Beču se udala za Wernera Grülla, projektnog menadžera u velikoj francuskoj firmi Alstum koja se bavi izgradnjom elektrana. Imaju dvije kćeri: desetogodišnju Anju koja je krenula u najbolju privatnu bečku gimnaziju Theresianum i petogodišnju Christinu koja ide u vrtić. Roditelji njezinog supruga su bivši tvorničari a njegov brat je generalni direktor Reiffeisen banke. Stanuju u kući, ostavštini roditelja njezinog supruga, na kojoj su nadogradili dva kata. “Odrasla sam u Zvonimirovoj ulici u građanskom stanu punom starih antikviteta i zato sam svoj stan dizajnirala u hipermodernom stilu”, kaže. “Unutrašnji prostor je povezan s vanjskim, što je trenutačno imperativ u uređenju interijera. Stakleni zidovi dnevnog boravka propuštaju svjetlo čineći terasu integralnim dijelom stana.” Beč je početkom devedesetih bio vrlo privlačan za arhitektonsku branšu -arhitektura je bila u ekspanziji jer se grad već pripremao za svjetsku izložbu EXPO ‘95. U Beč su se slijevali deseci zagrebačkih arhitekata i u jednom je trenutku u gradu uspješno radilo stotinjak zagrebačkih arhitekata.

“Povezanost Beča i Zagreba poznata je još iz 19. stoljeća kada su mnogi Zagrepčani studirali arhitekturu u Beču, a bečki arhitekti dolazili u Zagreb voditi brojne projekte”, kaže Ariana Grüll. “Uoči rata 1991. godine Beč je mladim zagrebačkim arhitektima djelovao kao vrlo zanimljiv i uzbudljiv grad koji nudi veće poslovne mogućnosti, kreativnije izazove i bolju zaradu. Tokom studija puno smo slušali o bečkoj arhitekturi, od gradnje secesijskih palača koje su u to doba bile avangarda do njihovih kasnijih rekonstrukcija. Današnja nova arhitektura Beča opet teži avangardi što se najbolje vidi u gradnji golemih shopping centara i novih cityja, primjerice, Donau Cityja. Taj trend traje već desetak godina. Beč radi na dva kolosijeka: s jedne strane bavi se saniranjem, rekonstrukcijom i konzervacijom svoje tradicionalne arhitekture, a s druge strane okreće se ultramodernoj arhitekturi gdje kao rezultat nastaju, primjerice, Museums Quartier i Gasometar te nova satelitska stambena naselja izvan Beča.” Čim je stigla u Beč počela je raditi u timu uglednog bečkog arhitekta i sveučilišnog profesora Manfreda Wehdorna koji je radio na danas antologijskim projektima kao što su obnova dvoraca Schönbrunn i Belvedere. Sama je pokucala na njegova vrata i pokazala mu svoju mapu punu radova sa studija, a on ju je odmah zaposlio u svom uredu gdje je provela punih šest godina.

Radila je u timu od desetak ljudi na rekonstrukciji habsburškog dvorca Hofburg gdje su u potkrovlju nadogradili novi press centar od dvije tisuće četvornih metara, zatim na Gasimetru C, te na obnovi i dogradnji Museums Quartiera, danas najpoznatijeg muzejskog kompleksa suvremene umjetnosti u Austriji. “Surađujući s profesorom Wehdornom stekla sam veliko iskustvo, a stečeno znanje je neprocjenjivo i pomaže mi i danas u radu”, kaže. Uvijek je težila talijanskom dizajnu pa je još tokom studija proučavala arhitekturu Maria Bolte, Helmuta Jana i Renza Piana, jednog od najvećih arhitekata današnjice najpoznatijeg po projektu Centra kulture George Pompidour u Parizu, dok je u uređenju interijera najviše inspirira rad Matea Tuna, velike zvijezde u arhitektonskim krugovima koji odlično spaja zahtjeve modernog čovjeka s korijenima tradicionalne arhitekture. Zatim ju je pozvao njemački multimilijarder Peter Pühringer, jedan od 30 najbogatijih ljudi Austrije koji je svoje bogatstvo želio uložiti u obnovu Beča. Kupio je prekrasnu staru palaču Coburg od 15 tisuća četvornih metara smještenu u staroj jezgri u prvom Bezirku. U toj palači izgrađenoj u imperijalnom stilu rodio se zadnji bugarski car Simeon Borisov Sakskoburggotski, pa je svaki od 36 super luksuznih apartmana posvećen jednom od članova kraljevske obitelji. Na obnovi palače radila su tri arhitekta pune četiri godine, a Ariana Grüll, jedna od njih, bila je zadužena za obnovu 36 apartmana, Pühringerovog stana od tisuću četvornih metara i wellness centra sa saunom, turskom kupelji i fitness centrom u podrumu.

“Takav se posao dobiva jednom u životu. Budžet je bio potpuno otvoren, a Pühringer je zahtijevao najbolje materijale i tehnološki najsuvremeniju opremu. Napravili smo kupaonicu od svjetlećeg oniksa a stupove od specijalnog, skupog, španjolskog kamena”, kaže Ariana Grüll. “Obnova Palais Coburg po sadržaju je kontrapunkt izgradnji hotela Carinzia u Tirolu - palača Coburg je tradicionalan, klasičan objekt, pravo remek-djelo arhitekture tog razdoblja, pa je trebalo udovoljiti strogim propisima zaštite spomenika kulture, a hotel Carinzia je moderan objekt izgrađen sa suvremenim materijalima. Projekt Coburg nije bio samo obnova stare palače nego i nadogradnja: podigli smo još tri nova kata, u podrumima uredili drevne kazamate u ugostiteljski dio i djelomično rekonstruirali dio povijesnih bečkih zidina koje su ukomponirane u interijer. Uvjet zaštitara je bio rezolutan - nije se smjelo vidjeti da je palača nadograđena nego je trebalo izgledati kao da je riječ o originalu iz 19. stoljeća.” Na pitanje o novim trendovima u austrijskoj arhitekturi, odgovorila je da je zadnjih godina došlo do velikih promjena. Zbog zasićenja u gradnji u hotelijerskoj branši arhitekti se danas okreću prema zemljama istočne Europe u kojima se trenutačno najviše radi na obnovi i rekonstrukciji hotela smještenih u starim palačama iz razdoblja prije komunizma. I u uređenju interijera pojavio se novi pristup koji je istisnuo trendovsko razmišljanje. Zove se Zeitlose Architektur a karakteriziraju ga elegancija, igra svjetla i sjene, prirodni materijali, povezanost unutrašnjeg i vanjskog prostora te scenski efekti. Promijenila se i uloga arhitekta. Od njega se očekuje da ne bude samo esteta i kreativac nego i osoba odgovorna za budžet.

Kraljevski apartmani u Palais Coburg u Beču Apartmani se nalaze na tri etaže i razvrstani su u četiri kategorije: kraljevski, imperijalni, gradski i moderni, koji se nalaze u potkrovlju i imaju krasan pogled na stari Beč. Svi su luksuzno uređeni, a korišteni su najbolji materijali. Najskuplji su kraljevski - od 1760 do 1920 eura za noć, te imperijalni u kojima jedna noć stoji od 810 do 1890 eura. Slijede moderni u potkrovlju s cijenom od 810 do 1430 eura, a najjeftiniji su gradski apartmani, od 460 do 730 eura za noć. Hotel Carinzia U superluksuzni hotel Carinzia, koji se dizajnom odlično uklopio u planinski krajolik, najviše dolaze Hrvati i Talijani. Prostire se na 15 tisuća m2 i ima 160 soba, od čega 46 apartmana s individualno dizajniranim interijerima. Pažnju privlači golemi wellness spa centar za opuštanje.