Ivo Pukanić Ne bih htio biti u koži Mladena Bajića. Sve prljavo što se petnaest godina zataškavalo, prešućivalo, skrivalo i o čemu se lagalo u Hrvatskoj, sada je njemu palo na leđa. Ratni zločini i lažni heroji, pretvorbeno-privatizacijski kriminal, razbojničke skupine koje su preko noći promijenile imidž odbacivši automate i eksploziv da bi se počele služiti kompjuterima, računovođama i korumpiranim sudstvom... samo su mali dio “divota” s kojima se na početku svoga rada susreo državni odvjetnik koji je nedavno dobio svoj drugi mandat. Sve su to opsežni i teški predmeti s kojima se Bajić mora svakodnevno susretati i svladavati ih. Mnogo gore s čime se on uhvatio u koštac je promjena načina razmišljanja o pravosuđu u koje su mnogi prestali vjerovati, ne poštuju ga, čak se njime i sprdaju.

Uzrok takvog devijatnog, općeprihvaćenog ponašanja bila je politika, jer je cjelokupni pravosudni sustav, u koji spada i Državno odvjetništvo, bio upravo pod kapom politike. A nitko drugi nego politika svojim ponašanjem generirala je kriminalce i zločince, koji su se osjećali potpuno zaštićenima. Oni su znali da im se na kraju, ako i budu otkriveni, ništa neće dogoditi. Uvijek je iza njih stajala politika, dobro skrivena unutar katakombi vlasti, nekad čak i oporbe, koja je imala zasađene svoje kadrove duboko unutar sustava. Vremena su se mijenjala, pa je tako i politika u određenom trenutku počela shvaćati da dugoročno niti njoj ne odgovora vlast nad pravosuđem, jer to oružje već na sljedećim izborima može pasti u ruke političkih protivnika. Čak i oni najtvrdokorniji počeli su shvaćati da je za sve najbolje da pravosuđe bude nezavisno, jer je to najbolja zaštita za sve. Naravno, za sve one koji se ne bave kriminalom. U cijeloj toj situaciji upravo je Mladen Bajić, sa svojom pozicijom koja je jedan od temelja pravosuđa, bio prvi na udaru svih onih kojima nije išlo u prilog da se situacija raščisti. Opstao je i ušao u svoj drugi mandat zahvaljujući činjenici što je bio stručan, mudar, čist i dovoljno svoj, te je postigao da ga zbog toga poštuju iako ga možda nisu svi voljeli.

Da je dovoljno svoj pokazao je i time što je uspio preživjeti poraz SDP-a na izborima i konsenzusom, iza kojeg je stajala prije svega Sanaderova inicijativa, u Saboru ponovo biti izabran na mandat od četiri godine. Da je čist pokazao je time što je predvodio akciju uhićenja generala Ante Gotovine, koja je i završila uhićenjem a da se Bajić i danas bez ikakve zaštite i straha može kretati ne samo Zagrebom, nego i Zadrom ili Gotovininim rodnim Pakoštanima. Zbog svog profesionalnog ponašanja ništa mu nisu mogli zamjeriti niti najbliži Gotovinini prijatelji, suborci ili rodbina. Prije dva tjedna pri sasvim slučajnom susretu upoznao sam Bajića s Dunjom Zloić-Gotovinom, koju sam i sam upoznao tri tjedna prije na Zadarskoj noći. Pri tome susretu nije bilo nikakvog negativnog naboja niti antipatije. Srela se s čovjekom koji stoji iza uhićenja njezina supruga. Da je mudar vidjelo se po tome kako je, prepoznavajući pravi tajming, “pomeo” u Uskoku i samom Državnom odvjetništvu, a da mu pri tome nije pala ni dlaka s brade.

Čak i mediji koji su podržavali bivšeg šefa Uskoka i od njega su dobivali informacije, nisu napisali niti jednu riječ protiv Bajića i stali su u obranu svog dojučerašnjeg informatora. Najnoviji slučaj s Tomislavom Merčepom, kao i onaj prije mjesec dana s Branimirom Glavašem, bio bi za svakog državnog odvjetnika pogibeljan iz vrlo jednostavnog razloga. Da bi se ušlo u takve procese, čovjek treba imati staturu, ne samo profesionalnu, već i ljudsku. U obje te optužnice, koje su vrlo teške kako za Glavaša i Merčepa, tako i za pravosuđe i samu državu, Bajić sigurno neće stradati. Razlog je vrlo jednostavan. Bez obzira na to koliko te slučajeve neki žele svrstati pod politiku, Bajić je svojim dosadašnjim radom i ponašanjem stekao u javnosti imidž stručnog i nepristranog čovjeka, koga ne zanima politika nego jedino zakon. Upravo zbog toga u svakodnevnom komuniciranju ljudi govore za svaku nepravdu koja im se događa: “Otići ću k Bajiću i sve mu reći.” To je jasan znak da je Mladen Bajić postao jedan od stupova novog društva, čovjek kojem se politika ne usudi miješati u posao. A to je ujedno i najbolja pozicija i za Merčepa i za Glavaša, a i za sve druge, jer mogu biti sigurni da, dođe li do suda, neće biti nikakvih podmetanja.