Dean Šoša Filmovima “Jednog lijepog dana” i “Syriana” zajedničko je jedino to što u oba glavnu mušku ulogu igra George Clooney. Glavnu, iako se gospodi koja dodjeljuje Oscare učinilo kako je u “Syriani” Clooney bio epizodist. “Jednog lijepog dana” je korektna i posve neambiciozna konfekcijska romantična komedijica nevelikih ambicija i sličnih dometa, dok je “Syriana” silno ambiciozan i provokativan film koji su nerijetki kritičari proglasili jednim od najhrabrijih američkih političkih filmova uopće. Karizmatični razvratnik, liberal, ljevičar i kako mu sve ne tepaju novinari Clooney snimio je “Jednog lijepog dana” 1996., kada mu je jedino bilo bitno da ne ostane gledateljima zauvijek u pamćenju kao dr. Douglas Ross iz “Hitne službe”. U međuvremenu, Clooney je u potpunosti promijenio imidž. Prvo je u samo nekoliko godina postao jedna od najvećih hollywoodskih muških zvijezda, da bi potom još brže odustao od trivijalnih filmića poput četvrtog “Batmana” i “Mirotvorca”, te zarađeni novac i utjecaj počeo koristiti za manifestiranje svojih liberalno-lijevih političkih uvjerenja, pažljivo birajući glumačke i redateljske projekte poput “Syriane”, koju, doduše, nije režirao, no koja bez njega možda nikada ne bi bila snimljena. Spomenuti stavovi donijeli su mu simpatije većeg dijela slično orijentirane kritike i reputaciju jednog od boljih suvremenih glumaca-redatelja, te na kraju Oscara za epizodnu ulogu (“Syriana”), no negdje iz prikrajka vreba pitanje je li Clooney zapravo tom transformacijom uopće profitirao kao glumac.

Meni se čini da baš i nije. Štoviše, izrastajući u novu verziju Alana Pakule, Stanleyja Kramera i sličnih tematski provokativnih ali estetski vrlo skromnih filmaša koji su izgradili ugled kritizirajući na krilima jedne politike drugu politiku, a kojima se posve nekritički divi, Clooney čini veliki grijeh. Postaje, doduše, solidan redatelj, no propušta puno značajniju šansu da postane veliki glumac, što je bilo izvjesno u doba njegovih najboljih uloga poput one šarmantnog pljačkaša u briljantnom Soderberghovu ljubavnom krimiću “Daleko od očiju” ili ratnog prevaranta u filmu “Tri kralja” Davida O. Russella. U tim, ali i puno slabijim filmovima poput “Jednog lijepog dana”, pa čak i u “Hitnoj službi”, Clooney se predstavio kao jedan od rijetkih suvremenih, nazovimo ih tako, “totalnih glumaca”, pojava kakve su nekoć bili Cary Grant, Clark Gable, Spencer Tracy, Humphrey Bogart, James Cagney, James Stewart ili Robert Mitchum, tipovi za koje se činilo da su rođeni u kadru i uopće ne moraju glumiti da bi gledateljima mogli transformirati svoje osjećaje, ambicije i karaktere.

Clooneyja su mnogi uspoređivali s Caryjem Grantom, od čega se njemu dizala kosa na glavi, iako neki od najuglednijih filmologa poput Davida Thomsona smatraju kako je Grant najveći glumac u povijesti filma. Clooney uistinu ima u sebi nešto “grantovsko” što opravdava usporedbe, neku demonsku kombinaciju ljepote, inteligencije i šarma, te lice na kojem se nikada ne može iščitati je li njegov vlasnik pošten ili nepošten, iskren ili neiskren, koliko je žrtva događaja a koliko vješti manipulator. Da bi sve spomenuto pokazao, Clooneyju trebaju filmovi u kojima će naglasak biti na likovima a ne političkim zaključcima, kao što je slučaj sa “Syrianom”, dramom u kojoj su ljudi pijuni politike i ekonomije a glumci koji ih igraju pijunčići shematiziranog scenarija zbog kojeg njihove sposobnosti ne mogu doći do izražaja. Clooney je Clooney puno više u skromnijem “Jednog lijepog dana” dok se igra s djecom, izbacuje mitraljeske replike ili samouvjereno unosi u lice predivnoj Michelle Pfeiffer, igrajući najtežu od svih uloga, onu “normalnog čovjeka”, negoli skriven iza brade u ulozi koju je jednako uvjerljivo mogao odigrati bilo koji imalo pristojniji američki sredovječni glumac.

“Syriana” je dobar film, no ne baš toliko dobar koliko se to učinilo većini mojih kolega. Slagalica u kojoj scenarist “Traffica” Stephen Gaghan oponaša film za čiji je izgled presudan ipak bio njegov redatelj Steven Soderbergh, uistinu hrabro govori da su terorizam izmislili Amerikanci, ali ne prelazi dojam profesionalno realiziranog štreberluka lišenog pravih emocija, zakopanih ispod gustih slojeva politike i ekonomije. Pokazati kako islamske fanatike rađa američka politika, upravo je prekrasno, no film bi morao ipak biti malo više od korektne vizualizacije novinskih članaka i teza koje su Georgea Clooneyja toliko obuzele da je zaboravio kako je važnije biti veliki glumac negoli još jedan (neuspjeli) političar. PLANINA BROKEBACK DISCOVERY DVD O "Planini Brokeback" već je uistinu sve rečeno, pa bi se umjesto naricanja nad činjenicom da je Oscara za najbolji film osvojila (vrlo dobra) "Fatalna nesreća" bilo najuputnije pozabaviti dodatnim prilozima njezinu DVD izdanju. Nažalost, oni su bezvezni i obuhvaćaju tek tridesetak minuta promotivnog materijala, pa nema druge nego još jednom ponoviti kako je film genijalnog američkog Tajvanca Anga Leeja fantastičan. U silnoj halabuci koja se digla oko pravedno ili nepravedno dodijeljenog Oscara za najbolji film pomalo je ostala u sjeni činjenica da je bez nagrade ostao fenomenalni Heath Ledger. Ledger ni prije nije bio nezanimljiv glumac, no ono što je napravio u "Planini Brokeback" spada ne samo među uloge koje zaslužuju Oscara nego najbolje glumačke nastupe viđene na suvremenom filmu. Brokeback Mountain, am. melodrama, 2005. R: Ang Lee GL: Heath Ledger, Jake Gyllenhaal, Michelle Williams, Anne Hathaway

FILM: 5 DVD: 2 OPAKE ČIZME CONTINENTAL FILM DVD

Engleska humorna drama "Opake čizme" donosi umjereno simpatičnu pričicu o sinu uglednog proizvođača konzervativnih cipela koji nakon očeve smrti namjerava oživiti posustalu tvornicu neobičnom promjenom. Čovjek se, naime, sprema proizvoditi specijalne štikle namijenjene transvestitima, kojima obične ženske cipelice nisu dovoljno čvrste! Navodno inspirirane istinitim događajem, "Opake čizme" se oslanjaju na atmosferu, likove i socijalni podtekst britanskih hitića poput "Skidajte se do kraja" i "Djevojaka s kalendara" (potonji supotpisuje koscenarist "Čizamam" Tim Firth), no debitant Julian Jarrold nije se baš najbolje snašao u potencijalno zanimljivom materijalu, pa njegove "Čizme" nisu niti opake niti posebice zanimljive. Vrijedi ih vidjeti ponajprije zbog vrlo dobre uloge darovitog Chiwetela Ejiofora ("Slatke prljave stvari"). Kinky Boots, brit.-am. hum. drama, 2005. R: Julian Jarrold GL: Joel Edgerton, Chiwetel Ejiofor, Ewan Hooper, Sarah-Jane Potts FILM: 2

DVD: 2 BROJ STANOVNIKA 436 BLITZ DVD

Niskobudžetni filmić "Broj stanovnika 436" pati od brojnih mana, no još uvijek spada među pristojnije horore koje možete pronaći na policama videoteka. Glavni junak filma je mladi popisivač stanovništva koji stiže u misteriozni gradić Rockwell Falls, koji već stotinu godina broji 436 žitelja, namjerivši se na niz bizarnih osoba i događaja. Zaplet filma je već po običaju zanimljiviji od raspleta: kako radnja odmiče, priča i gradić su nam sve poznatiji i dosadniji, no film srećom završava taman na vrijeme da se može reći kako je ukupni dojam koji ostavlja sasvim pristojan. Sve u svemu, svjetlosnim godinama daleko od klasičnih filmova podžanra o tajanstvenim gradićima poput glasovitog "Čovjeka od pruća", no ništa slabije u odnosu na većinu razvikanijih i višestruko skupljih hollywoodskih horora. Population 436, kanad.-am. triler, 2006. R: Michelle Maxwell MacLaren GL: Jeremy Sisto, Charlotte Sullivan, Fred Durst

FILM: 2 DVD: 2 OSTALI NOVITETI: GO WEST - BLITZ VITEZOVI NEBA - BLITZ MLAĐE JE SLAĐE - DISCOVERY KOD KUĆE JE NAJLJEPŠE - VTI STAN TETE AGATHE - BLITZ UTJERIVAČ DUGOVA - BLITZ>email to:Dean Sosa