Dean Šoša Triler “Fatalni preljub” nije toliko loš koliko bi se moglo zaključiti iz većine kritika i posjeduje više nego dovoljno aduta zbog kojih ga vrijedi pogledati. Nažalost, ti se aduti uglavnom iscrpljuju u prvom dijelu filma. Uz sve ostale mane, “Fatalni preljub” nosi u sebi nešto imanentno većini suvremenih, pa i najuspjelijih trilera, nešto što bi se moglo okarakterizirati kao “grijeh propusta”. Naime, poput primjerice Cronenbergove “Povijesti nasilja” ili Cravenova “Noćnog leta”, i “Fatalni preljub” dobar dio radnje obećava jedan film da bismo u konačnici dobili neki sasvim drugi. Početak “Fatalnog preljuba” upravo je fenomenalan, no kako radnja odmiče, film se sve više raspada, razotkrivši se na kraju kao totalni šund. “Povijest nasilja” patila je od sličnih problema, no Cronenberg je priču i likove ipak nekako uspio dogurati do zadovoljavajućeg kraja, a prvi dio filma također je bio superioran drugome.

Wes Craven je u “Noćnom letu” posustao mnogo ranije, a švedski redatelj Mikael Håfström, kojem je “Fatalni preljub” prvi film na engleskom jeziku, odustao je od snimanja ozbiljnog filma već nakon dvadesetak minuta. Likovima se bavio još otprilike toliko, no u drugoj polovici filma posve se izgubio u nemotiviranim promjenama karaktera glavnoga junaka i gomilanju posve suludih preokreta, koje mu je darovao Stuart Beattie, scenarist “Collaterala”- najslabijeg filma velikog Michaela Manna. Unatoč svemu, prvih 20 minuta “Fatalnog preljuba” je toliko fascinantno da zbog njih vrijedi izdržati i mnogo gore stvari od onih koje će se događati u njegovoj završnici. Čitajući, mahom negativne, tekstove koje su “Fatalnom preljubu” posvetili strani kolege, gotovo je nevjerojatno da je početak filma jedino kolegu Radića podsjetio na početak “Kratkog susreta”, remek-djela Davida Leana i jednog od ponajboljih ljubića uopće, filma koji je svojedobno u raznim anketama biran među 10 najuspjelijih u povijesti kinematografije. Nema veće pohvale Håfströmu od konstatacije da je u šezdesetak godina koliko je prošlo između “Kratkog susreta” i “Fatalnog preljuba” rijetko tko s toliko stila prikazao rođenje izvanbračne ljubavi kao nesretni Håfström.

Dok god bilježi obiteljsku svakodnevnicu Charlesa Schinea (Clive Owen), oženjenog marketinškog stručnjaka i oca teško bolesne djevojčice, prateći njegovo upoznavanje u vlaku s udanom Lucindom Harris (Jennifer Aniston), koja također ima jedno dijete, Håfströmov je film apsolutno neodoljiv. Nažalost, “Fatalni preljub” se nakon 20-ak minuta iz briljantnog ljubića pretvara prvo u korektan, a potom vrlo slab triler. Filmofili kojima sasvim opravdano idu na živce kritike u kojima im je prepričana čitava radnja filma, morali bi na ovom mjestu prestati s čitanjem, iako neću razotkriti više od tridesetak minuta fabule. Ljubić postaje triler nakon što dvoje glavnih junaka odluče konzumirati svoje romantično poznanstvo i završe u nekom opskurnom hotelu. Neposredno prije seksa, u sobu im upadne okrutni razbojnik koji Charlesa prebije a Lucidnu brutalno siluje. Nakon toga, veza preljubnika je zauvijek gotova, čini se zbog toga jer žena ne može voljeti muškarca koji je nije zaštitio. Charlesov život pretvara se u pakao nakon što ga silovatelj još počne i ucjenjivati, tražeći velike svote novca kako ne bi o svemu informirao njegovu suprugu.

Valja reći da je sljedećih dvadesetak minuta “Fatalni preljub” još uvijek dobar film, hitchcockovski triler o običnom čovjeku u neobičnoj situaciji. Nažalost, obični se čovjek ubrzo počne ponašati krajnje neobično, preokreti se gomilaju preko svake mjere i jednom emotivan i mudar film na kraju postaje hladan, priglup i banalan. Šteta, kako zbog fascinantnog početka, tako i rijetko viđene kemije između Clivea Owena i bivše “Prijateljice” i gospođe Pitt, Jennifer Aniston, koja se već dokazala kao odlična glumica u “Dobroj djevojci”, no ovoga puta nadmašuje samu sebe. Ono što posebice veseli jest to da Aniston ne upada u zamku glumljenja femme fatale natprirodnih moći, u koju u ovakvim filmovima obično upadnu brojne slabije glumice. Njezina je Lucinda posve normalna žena, taman toliko zgodnija i inteligentnija od većine ostalih da bi se Charles u nju mogao na brzinu zaljubiti. Owen je odličan kao i uvijek, a prigovori da tako zgodan tip nema što tražiti u ulogama obiteljskih muškaraca posve su apsurdni, jer sugeriraju stupidnu teoriju o obitelji kao utočištu ne-zgodnih ljudi, koju ruši i sam Owen, dugogodišnjim sretnim brakom u kojem ima dvoje djece. Opsjednutost filmaša nemogućim preokretima odavno je došla do krajnosti, nakon čega bi se netko trebao sjetiti da su stari majstori poput Hitchcocka sumanutost priča na kojima bi radili s lakoćom anulirali posvećujući se likovima, tjerajući nas da strepimo nad njihovim sudbinama i pričama, čak i kad one nisu bog zna kako uvjerljive, kao što je to slučaj u jednom od najboljih filmova svih vremena, “Vrtoglavici”. Začudni preokreti nekad su znali djelovati fascinantno, recimo u ranim filmovima Johna Dahla, a danas su uglavnom sinonim šunda u koji se na kraju “Fatalni preljub” pretvara, no kako je početak filma za čistu peticu, ukupno zaslužuje još uvijek solidnu trojku.

CONTINENTAL FILM DVD Derailed, am. triler, 2005. R: Mikael Håfström GL: Clive Owen, Jennifer Aniston, Vincent Cassel, RZA, Xzibit, Melissa George FILM: 3 DVD: 2 DVOBOJ CONTINENTAL FILM DVD

Spielbergovu "Dvoboju" nema se što prigovoriti: niskobudžetni film realiziran u televizijskoj produkciji o običnom vozaču osobnog automobila kojeg na cesti počne progoniti misteriozni kamion ostavlja i nakon bezbroj gledanja briljantan dojam i predstavlja jednu od najefektnijih novohollywoodskih kombinacija modernizma i tradicionalne žanrovske kinematografije. Prigovor se može uputiti jedino DVD izdanju Spielbergova klasika. Dodatni su prilozi, doduše, kratki ali odlični, poput polusatnog razgovor sa Spielbergom, uz koji ne treba nikakav audiokomentar, no na DVD-u, nažalost, nije objavljena kraća i bolja verzija filma nego dulja, koja se nakon odličnog prijema na televiziji prikazivala u kinima. Duel, am. triler, 1971. R: Steven Spielberg GL: Dennis Weaver, Eddie Firestone, Gene Dynarski

FILM: 5 DVD: 3 PSST… NIKOME NI RIJEČI! BLITZ DVD

Beskrvno napisana i tromo režirana britanska crna komedija "Psst… nikome ni riječi!" pati od ozbiljne nestašice dobrih štosova i gegova a njezin izgled opako podsjeća na skromnije producirane TV-filmiće, no većini je publike ipak vrijedi preporučiti. Jedan od razloga je kronični nedostatak dobrih komedija, zbog kojih je svaka imalo pristojnija automatski vrijedna pažnje, no drugi i mnogo važniji su odlični glumci. Ne odnosi se to toliko na Rowana Atkinsona ("Mr. Bean", "Crna guja"), pristojnog u ulozi seoskog svećenika kojeg žena vara s instruktorom golfa, koliko na odlične Maggie Smith ("Gosford Park") i Kristin Scott Thomas ("Engleski pacijent"), koje bi u ovakvim izdanjima na leđima iznijele i mnogo slabije filmove od "Psst...nikome ni riječi". Keeping Mum, brit. komedija, 2005. R: Niall Johnson GL: Rowan Atkinson, Kristin Scott Thomas, Maggie Smith, Patrick Swayze

FILM: 3 DVD: 2 GO WEST BLITZ DVD

Reputaciju koju je stekao Tanovićevom "Ničijom zemljom" i filmovima Pjera Žalice "Gori vatra" i "Kod amidže Idriza", bosanski film olako upropaštava filmovima poput "Dobro uštimanih mrtvaca" i "Go West". Potonji, u kojem dvojica homića - Srbin i Musliman - pokušavaju preživjeti rat u nekom zabitom srpskom selu, pri čemu Musliman hini da je Srpkinja, zasigurno ima najbizarniju priču, no problem filma Ahmeda Imamovića sastoji se u tome da osim bizarnošću, koja je i sama predvidljiva i sračunata na proboj na međunarodno tržište, ne intrigira apsolutno ničim drugim. Imamovićeva redateljska ruka je teška a smisao za humor slab, zakopan u "Žikinim dinastijama", pa je i motiv prerušavanja muškarca u ženu iskorišten više na način "Tatice u suknji" negoli punokrvnih komedija poput "Neki to vole vruće". Go West, bosan. crna komedija, 2005. R: Ahmed Imamović GL: Mario Drmač, Tarik Filipović, Mirjana Karanović, Rade Šerbedžija

FILM: 2 DVD: 2>email to:Dean Sosa