Hrvatski je sabor radni tjedan počeo raspravom o Vladinu prijedlogu nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova u razdoblju od 2006. do 2010. godine. Predloženom dokumentu sve parlamentarne stranke još su na sjednicama radnih tijela dale potporu, HDZ zato što ga uistinu smatra kvalitetnim, a oporba "zato što je u zemlji gdje je diskriminacija žena još uvijek sveprisutna, bolje ikakav nego nikakav dokument, svojevrsna smjernica u prevladavanju spolne nejednakosti".

Ministrica obitelji Jadranka Kosor je, predstavljajući dokument, istaknula da diskriminirajući podaci, poput onog da u ukupnom broju nezaposlenih čak 60 posto čine žene, da u prosjeku imaju 20 posto manju plaću od muškaraca za isti posao, svjedoče da još puno treba raditi na ravnopravnosti spolova. Upozorila je i da su stereotipi o spolnim ulogama još uvijek jaka prepreka stvarnoj ravnopravnosti spolova. Kosor je kazala i da analiza u 100 najvećih hrvatskih tvrtki pokazuje da je tek šest posto žena na rukovodećim položajima.

U cilju ostvarivanja jednakih mogućnosti na tržištu rada, Nacionalna politika predviđa subvencioniranje zapošljavanja ciljanih skupina nezaposlenih žena, edukaciju poslodavaca o prednostima zapošljavanja s fleksibilnim radnim vremenom, te održavanje tečajeva za žene nezaposlene dulje od 3 godine. Kao jedan od gorućih problema ministrica je navela i podzastupljenost žena u državnim i tijelima lokalne i područne samouprave, iako je, kaže, situacija u politici u zadnje vrijeme nešto bolja - u Saboru "sjedi" 21 posto, a u Vladi 31 posto žena. Upozorila je na nizak udio žena u odlučivanju na lokalnoj razini. Kako bi se taj udio povećao, Nacionalna politika predlaže sustavno poticanje ravnomjerne zastupljenosti žena u državnim i tijelima lokalne samouprave u sustavu visokog školstva te u upravi državnih poduzeća. Kosor je spomenula i da tek oko jedan posto muškaraca koristi mogućnost porodiljnog dopusta.

Vladina Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova do 2010. godine dobila je potporu saborskih klubova, koji su upozorili da, unatoč institucionalnim mehanizmima i zakonskim mjerama, i dalje postoji diskriminacija žena u raznim područjima. Najviše primjedbi klubovi su izrekli na račun pravosuđa, koje, smatraju, neprimjerenim i po žene nepravednim presudama generiraju neravnopravnost spolova u društvu.