Maxim Fedotov Glasoviti ruski violinist Maxim Fedotov, predsjednik katedre za violinu i violu slavnog Moskovskog konzervatorija na kojem je predavao Čajkovski a školovali se Prokofiev i Rahmanjinov, nositelj najviše državne titule u Rusiji iz područja kulture Narodni ruski umjetnik, te jedini violinist u svijetu koji je imao čast svirati na obje Paganinijeve violine, vrlo često dolazi svirati u Hrvatsku. Tako su za prošli vikend najavljena dva njegova nastupa; u varaždinskoj katedrali te u zagrebačkoj crkvi Svete Katarine, sa Zagrebačkim komornim orkestrom čiji je umjetnički voditelj proslavljeni hrvatski violinist Tonko Ninić. Za posjet Fedotova Hrvatskoj zaslužni su voditelj Zagrebačkog komornog orkestra Mladen Dervenkar i njegov zamjenik Marko Mađarić, koji su koncerte i organizirali. U planu je i snimanje obaju koncerata, a CD s poznatim skladbama poput “Četiri godišnja doba” Antonija Vivaldija trebao bi biti izdan u Hrvatskoj i Rusiji. Od kada je osnovan 2004., sa Zagrebačkim komornim orkestrom Fedotov je već nastupao nekoliko puta, a ovdašnje kolege, violiniste Tonka Ninića, Mladena Dervenkara i Inu Mirkovića te dirigente Pavla Dešpalja, Sašu Britvića i Nikšu Barezu, naziva dugogodišnjim prijateljima.

Osim što kao violinist, ali i dirigent kontinuirano surađuje s ruskim ansamblima poput Državnog simfonijskog orkestra, Moskovske filharmonije, orkestra Boljšoj teatra i Sanktpeterburške filharmonije, Fedotov nastupa i s brojnim orkestrima diljem svijeta - od prestižnih Berlinskih, Tokijskih i Čikaških simfoničara, pa do Ukrajinskog, Kazahstanskog i Uzbekistanskog simfonijskog orkestra te Komornog orkestra Vatikana. Razlike u suradnji s orkestrima iz različitih dijelova svijeta su, kaže, velike: “Simfonijski orkestri, koji podrazumijevaju golem broj glazbenika, razlikuju se od zemlje do zemlje. Japanci, recimo, sviraju savršeno: precizni su, pedantni, ali im nešto fali. Ruski variraju po kvaliteti, ali su muzikalniji. To na neki način vrijedi za sve slavenske narode. Američki su orkestri slični japanskim, izrazito su profesionalni i sviraju idealno, ali se razlikuju od slavenskog mentaliteta. Potrebni su im kvalitetan dirigent i solist da im udahnu život. Oni su kao bolid Formule 1 kojem je potreban Schumacher da mu da gas. Ali se zato s takvim orkestrima čovjek može voziti kamo god poželi.”

Nastupi s orkestrima poput Zagrebačkog komornog orkestra, priča, samo su jedan od smjerova njegova umjetničkog djelovanja. “Violina je jedinstven instrument: svi su se kroz povijest promijenili osim nje. One se i danas grade po uzoru na one iz 17. stoljeća, iz vremena slavnih graditelja Amatija, Stradivarija i Guarnerija. No za solo violinu nema mnogo literature. Glavna djela su napisali Bach i Paganini, a toga sam se nasvirao još u mladosti. Najvažniji repertoar za violinista, i po značenju i po opsegu, jest onaj napisan za violinu i klavir. Imao sam sreću da se oženim sjajnom pijanisticom Galinom Petrovom, tako da veći dio svog života u duetu sviram isključivo s njom, a ona isto tako prati samo mene. Također je važan dio repertoara onaj napisan za violinu i simfonijski orkestar, ali i onaj za violinu i komorni orkestar - koji je zapravo prošireni kvartet. To su tri usmjerenja kada je u pitanju moje stvaralaštvo, a kako već dugo i dirigiram, nedavno sam postao i šef-dirigent velikog Moskovskog simfonijskog orkestra”, kaže Fedotov.

Maxim Fedotov još je kao mladić proglašen velikim glazbenim talentom, što je i dokazao dobivanjem gotovo svih nagrada na Tokijskom međunarodnom violinističkom natjecanju 1986., a prošle je godine čitava koncertna sezona u Moskvi bila službeno posvećena 25. godišnjici njegove karijere. Njegov status potvrdila je titula Narodnog umjetnika Rusije kojim ga je početkom ‘90-ih osobno proglasio bivši predsjednik Rusije Boris Jeljcin, a priliku zasvirati na Paganinijevim violinama imali su samo rijetki vrhunski violinisti. Te se violine, stare nekoliko stotina godina, strogo čuvaju u Genovi, gdje je Paganini i rođen. Drže se pod zaštitnim staklom na određenoj temperaturi i vlazi, a smije ih se svirati samo jednom u dvije godine. Jednu, nazvanu Cannone, izradio je poznati talijanski graditelj violina Giuseppe Antonio Guarneri, poznatiji kao Guarneri del Gesú. On je, priča Fedotov, živio preko puta Stradivarija. No dok je Stradivari, tada već cijenjen, prvi napravio organiziranu manufakturu i proizvodio veliki broj violina, Guarneri je bio “površna, neorganizirana pijanica čije violine nitko nije kupovao” i tek se kasnije ispostavilo da je bio genij. Njegovu je violinu, navodno, Paganini posudio od jednog bogatog francuskog trgovca kako bi mogao odsvirati dogovoreni koncert jer je svoju, Amatijevu, netom prije prokockao. Iznenadio ga je njezin zvuk i odbio ju je vratiti. Čitav život je na njoj svirao te ju je prije smrti darovao gradu Genovi. Kada ju je jednom trebalo popraviti, poslao ju je tada najpoznatijem francuskom graditelju violina Jean-Baptisteu Vuillaumeu. On je pritom napravio toliko vjernu repliku nazvanu Sivori, da ih je i sam Paganini vrlo teško razlikovao. Obje violine, osigurane na nekoliko desetaka milijuna dolara, u blindiranim vozilima te uz oružanu pratnju i tim stručnjaka koji se brine o njihovoj zaštiti iznimno rijetko napuštaju Italiju u povodu važnih koncerata, ali nikada ne istodobno. Iznimka je učinjena 2003., kada je na njima u Petrogradu prvi put izvedena ruska glazba i Maxim Fedotov je bio prvi violinist u svijetu koji je imao čast svirati na obje Paganinijeve violine, i to izvan Italije.

Od 1992., kada su se vjenčali, Fedotov u duetu svira isključivo sa suprugom Galinom Petrovom koju poznaje od studentskih dana na Moskovskom konzervatoriju. Imaju dvoje djece koja se također bave glazbom: 18-godišnja kći Ana je pijanistica i studira u Njemačkoj, a devetogodišnji sin Petar svira violinu u Centralnoj glazbenoj školi u Moskvi. Nije im bio cilj, kaže, ni od jednog ni od drugog “napraviti čudo od djeteta”, ali lijepo sviraju i vole glazbu, a Petar već nastupa. I Maxim Fedotov i njegova supruga Galina Petrova potječu iz glazbenih obitelji: on je sin priznatog petrogradskog baletnog dirigenta, a ona kći ruske pijanistice i skladateljice Aide Isakove. U suradnji s njom supružnici su sredinom ‘90-ih odlučili proširiti svoj repertoar i snimili su album s ruskim klasičnim evergreenima koji originalno nisu namijenjeni violini i klaviru, nego su obrade skladbi i arija poznatih ruskih skladatelja poput Čajkovskog i Rahmanjinova, a koji je aranžirala Aida Isakova. Time su postigli velik uspjeh i u Rusiji i u Japanu gdje je prvotno izdan. “Odsvirali smo sve što je napisano za violinu i klavir i željeli smo krenuti dalje. Japanska publika i njihovi menadžeri pokazali su interes za to i mi smo pristali. Japanci su veliki ljubitelji ruske glazbe i željeli su poznate ruske suite poput onih iz ‘Romea i Julije’ Prokofjeva i ‘Šeherezade’ Rimski Korsakova čuti i u izvedbi violine i klavira”, kaže Fedotov.

Raspadom SSSR-a i prihvaćanjem kapitalizma se, priča Fedotov, uvelike promijenio status klasične glazbe u Rusiji koja je u toj zemlji nekada bila tretirana kao nacionalno blago. “Naravno da se današnje doba ne može usporediti s onim prošlim, okrutnim, ali za SSSR-a su umjetnici bili jedni od najpovlaštenijih članova društva. Tada su postojala samo tri televizijska programa, za razliku od danas kad ih ima 50, ali su se na njima svaki dan mogli vidjeti koncerti klasične glazbe. Tako su se obrazovali ljudi, a danas gledaju ubojstva. To se odražava i na interes mladih, što kao profesor na Moskovskom konzervatoriju imam priliku vidjeti. Ipak, primijetio sam kod većine slavenskih zemalja, pogotovo onih koje su poput Hrvatske i Rusije proživjele razne grozote, da se nakon teških razdoblja u kojima su umjetnici općenito bili prepušteni sami sebi ponovo javlja velik interes i entuzijazam za klasičnu glazbu”, zaključio je Maxim Fedotov. OKVIR Supruga i jedina pijanistica Maxim Fedotov oženjen je ruskom pijanisticom Galinom Petrovom i ona je od 1992., kada su se vjenčali, jedina pijanistica s kojom nastupa u duetu. Oboje potječu iz poznatih glazbenih obitelji, a njihova djeca se također profesionalno bave glazbom. Devetogodišnji Petar svira violinu i on će idućeg mjeseca u Moskvi prvi put nastupiti s roditeljima, a 18-godišnja kći Ana pijanistica je koja se trenutačno školuje u Njemačkoj. Skupa su snimili mnoge nosače zvuka.email to:Tanja Simic