Ultralake bespilotne letjelice kao što je izraelski Skylark lansiraju se u zrak iy ruke vojnika na bojištu, a osobito su tražene u vojnim misijama u Afganistanu i IrakuIzaslanstvo Ministarstva obrane RH u čijem sastavu su bili pomoćnik ministra za materijalne resurse Ivo Bačić, ravnatelj Vojno-sigurnosne obavještajne agencije (VSOA) general bojnik Gordan Čačić, načelnik Službe za razvoj, opremanje i modernizaciju brigadir Milan Knežević i zapovjednik 3. gardijske brigade brigadir Zdenko Čuljak boravili su od 7. do 11. studenog 2006. u službenom posjetu Izraelu. Premda sudionici sastanka nisu detaljnije htjeli govoriti o rezultatima sastanka, jer su neki razgovori s izraelskim tvrtkama u tijeku, Nacional je iz izvora bliskih VSOA-i doznao kako je jedan od najvažnijih projekata gotovo završen i ugovor bi trebao biti finaliziran.

Hrvatski vojnici u Afganistanu, pripadnici 350. obavještajne bojne i pripadnici drugih specijalnih vojnih snaga HV-a u sličnim rizičnim misijama diljem svijeta bit će opremljeni taktičkim bespilotnim letjelicama izraelske tvrtke Elbit pod nazivom Skylark. Hrvatska vlada tim potezom želi znatno pojačati osiguranje hrvatskih vojnika i smanjiti rizik njihova stradavanja na najmanju moguću mjeru. Na strateškoj razini to znači da je Hrvatska i dalje spremna još više nego danas podržati napore NATO-a u vojnim operacijama oslanjajući se na tehnološki napredna sredstva potpore borbenim operacijama. To znači da Hrvatska deklarira novu sposobnost članicama NATO-a i pomaže kolektivnoj sigurnosti vojnika članica Saveza u vojnim misijama gdje god su potrebne bespilotne letjelice. Nema sumnje da će uvođenje bespilotnih letjelica u postrojbe HV-a u Afganistanu kao i skora nabava dobro zaštićenih terenskih vozila IVECO za vojne misije, i to prije uvođenja oklopnih borbenih vozila u sastav HV-a, označiti jačanje hrvatskog vojnog kontingenta u NATO-ovim operacijama. Već je najavljeno sudjelovanje 300 pripadnika HV-a u vojnim misijama, što je znatno više nego ove godine.

Prije bilo kakvog kretanja na borbene zadaće, letjelicom Skylark hrvatski vojnici moći će izviđati područje svog interesa, nadzirati prometnice, objekte i otkrivati neprijateljske vojnike u zasjedama. Hrvatski vojnici prije svake misije patroliranja nepoznatim i nesigurnim područjem imat će mogućnost bespilotnim letjelicama snimiti cjelokupnu situaciju na terenu, što se smatra obavještajnom pripremom bojnog polja, i na temelju takve pripreme donijeti odluku s kojim snagama i kojim pravcem krenuti na zadatak.

Skylark će moći djelovati u krugu od pet do 10 kilometara, na operativnoj visini do 1 km, i moći će se kretati brzinom do 40 čvorova. Ta letjelica može ostati u zraku dva sata i od tereta pod sobom nosi kameru u boji i infracrveni senzor koji otkriva ciljeve u daljini. Specifičnost takve bespilotne letjelice raspona krila 2,4 metra i težine pet kilograma je u tome što se lansira s ramena vojnika, odnosno zamahom njegove ruke, lako je sklopiva, nosi se u specijalnom rancu, a njome upravlja vojnik sa zemaljske minijaturne postaje veličine laptopa. Neuobičajeno je za tu kategoriju bespilotnih letjelica da Skylark ima stabilizirane elektrooptičke sustave sa zumom 10:1. Hrvatske vojne stručnjake posebno je zadivila sposobnost Skylarka da se svaki put spusti na samo pet metara od operatera. Osim toga, Hrvatska će iduće godine kupiti i dvije izraelske višenamjenske bespilotne letjelice Hermes 450 za potrebe hrvatske Obalne straže, MUP-a, Ministarstva prometa i veza, te Hrvatske vojske, ali samo u ratnim uvjetima. Nabavom bespilotne letjelice Hermes 450, čiji je proizvođač tvrtka Elbit Systems, troškovi praćenja stranih ribarica u hrvatskim vodama, nadzora granice, odnosno mjesta prolazaka ilegalnih migranata prema zapadu, praćenja požarišta na obali, bit će pet puta manji nego danas, a rezultati njezine uporabe neusporedivo veći, jer se Hrvatska još uvijek koristi neučinkovitim i skupim sredstvima nadzora.

Prije svega, riječ je o derutnim plovilima Hrvatske ratne mornarice, preciznije rečeno, jedinom brodu sposobnom za isplovljavanje na otvoreno more, vodonoscu “Andrija Mohorovičić”, potom zrakoplovima Air Tractor ili helikopterima Mi-8. Ne treba posebno spominjati koliko stoji sat letenja zrakoplova ili helikoptera za iste namjene. Uz te dvije letjelice u paket nabave sustava Hermes 450 za Republiku Hrvatsku uključene su i dvije dnevno-noćne kamere, jedna zemaljska postaja, jedan set opreme i alata na zemlji, jedan terminal za obradu podataka, obuka u Izraelu za posade koje upravljaju letjelicama kao i za tehničko osoblje koje će ih održavati. Osim toga, Hrvatskoj će biti dostavljena tri kompleta priručnika za korištenje letjelice i njezino održavanje kao i komplet rezervnih dijelova.

Hrvatska će već iduće godine postati jedna od rijetkih zemalja izvan NATO-a kojoj se dopustilo da bude opremljena bespilotnim letjelicama izraelske proizvodnje. Da je tome tako pokazuje podatak da izraelske bespilotne letjelice danas u svijetu mogu kupiti jedino zemlje kao što su SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Poljska, zapravo najveći američki saveznici u ratu protiv terorizma. Takav proizvod nije dostupan svim zainteresiranim zemljama i odobrenje za njegovu kupnju ima i političku težinu.

Na taj način, Hrvatska daje do znanja i članicama EU kako ulaže dodatan napor u borbi protiv ilegalne migracije, odnosno, zaštiti svojih granica na kopnu i moru, što će biti vrlo važno datumom ulaska Hrvatske u punopravno članstvo EU i uspostavom Schengenskog režima.

Watchkeeper je zajednički britansko-izraelsi program opremanja britanske vojske bespilotnim letjelicama, a glavna platforma bit će izraelska bespilotna letjelica Hermes 450 koju nabavlja i Hrvatska Hermes 450 ima radijus kretanja do 200 km i može ostati u zraku do 20 sati. Krstareća brzina mu iznosi 70 čvorova, a operativna visina leta mu je 2,5 km, premda se može podići na maksimalnu visinu do 5 km. Dugačak je približno pet metara. U uporabi je izraelskih i američkih oružanih snaga, a na njegovoj platformi se radi program “Watchkeeper” vrijedan 700 milijuna američkih dolara za potrebe britanskih oružanih snaga.

Povijest bespilotnih letjelica u Hrvatskoj pokazala je svu njihovu važnost i korist za vrijeme Domovinskog rata. Snimke bespilotnih letjelica Glavnog stožera Hrvatske vojske, angažiranih na području Knina i Dalmatinske zagore za vrijeme “Oluje”, poslužile su pri utvrđivanju odgovornosti generala Ante Gotovine za prekomjerne topničke udare na Knin. Analizom snimki bespilotnih letjelica utvrđeno je da Hrvatska vojska nije prekomjerno rabila topništvo u osvajanju Knina. Vod bespilotnih letjelica s područja Sinja je za vrijeme “Oluje” izviđao sve srpske položaje oko Knina, njihovo kretanje i manevarsku snagu, komunikacije kojima su se povlačile, a osobito je važna bila uloga bespilotnih letjelica u korekciji i navođenju topničke vatre hrvatskih postrojbi na poligon Crvena zemlja, gdje je bilo koncentrirano srpsko topništvo koje je sprječavalo prodor gardijskih postrojbi HV-a bliže Kninu.

Nakon što je bespilotna letjelica precizno navela haubičke divizijune Hrvatske vojske na ciljeve oko Crvene zemlje i nakon uništenja tih ciljeva, pripadnicima profesionalnih postrojbi 4. i 7. gardijske brigade više nije bio pružan otpor dok su ulazili u Knin. Osim snimaka područja Crvene zemlje, postoje i snimke grada Knina za vrijeme operacije Hrvatske vojske. Njihovom analizom utvrdilo se da su oštećenja u gradu nastala udarom hrvatskog topništva na vojne ciljeve, odnosno zgradu glavnog vojnog zapovjedništva krajinskih Srba, vojarnu Golubić u kojoj je krajinska vojska bila smještena, dok je stupanj razaranja civilnih kuća bio zanemariv.

Bespilotne letjelice HV-a bile su za vrijeme rata stacionirane u Slavonskom Brodu, Sinju i na Plesu. Premda su bile domaće konstrukcije, najveći dio sofisticirane opreme bio je njemačkog i izraelskog podrijetla, uključujući zemaljsku postaju za upravljanje letjelicom. Za njih se u javnosti prvi put čulo nakon “Oluje”.

Nisu samo hrvatske bespilotne letjelice kružile nad okupiranim područjem Krajine i BiH. Prije “Oluje” trebalo je provesti akciju Ljeto ‘94. i Zima ‘95. U planiranju operacije dolaska hrvatskih trupa iznad Knina SAD je pomogao u obavještajnom dijelu operacije. Da bi se točno moglo planirati prodor preko bosanskih planina u zaleđe Knina, trebalo je mnogo informacija o kretanju srpskih trupa, sustavu veza, kripto zaštiti, postavljenim topovskim punktovima. Budući da je SAD više zanimala situacija u BiH nego u RH, tražio je od Hrvatske da mu se omogući instaliranje vojne baze s bespilotnim letjelicama. No osnovni uvjet je bio da to bude najstrože čuvana tajna, kako ne bi izgledalo da se SAD stavlja na jednu stranu u tome ratu. Odabran je otok Brač, koji se mogao dobro čuvati.
Tamo su bili stacionirani sva oprema i ljudstvo predvođeni CIA-inim stručnjacima s bespilotnim letjelicama dugog dometa, koji su pokrivali cijelu BiH do srpskog koridora na Savi. U njenom dometu je bilo i cijelo područje krajine u Hrvatskoj. U to vrijeme nitko u Hrvatskoj nije znao što se zapravo događa i skriva na Braču. To nisu znali ni Nijemci, koji su tamo 1. siječnja 1994. poslali svog vojnog atašea. Nakon incidenta u kojem je ataše pokušao snimiti bazu i bio uhićen cijela baza je prebačena u Šepurine pokraj Zadra, te je oko nje postavljena trostruka linija zaštite. Oprema iz SAD-a dovozila se preko noći, a iz Šepurina se bespilotnim letjelicama pokrivao svaki kutak Krajine i BiH. Amerikanci su imali prešutan dogovor s HV-om da im ustupe sve snimke terena i srpskih trupa, a u realnom vremenu slika se izravno preko satelita prebacivala u Pentagon. U prostorijama s ekranima neprestano su cijelu situaciju nadgledala tri američka i tri hrvatska časnika.

Svojevrsna majka svih ultralakih bespilotnih letjelica, kao što je Skylark, je 3,8 kilograma teška letjelica AeroVironment FQM-151A Pointer pokretana elektromotorom. Prvi je put poletjela 1986. opremljena crno-bijelom kamerom čija se slika prenosila na zemaljsku postaju. Prvi je put operativno rabljena još 1991. u ratu za oslobođenje Kuvajta. Cjelokupni sustav s dvije bespilotne letjelice može se prenijeti u dvije naprtnjače mase 22 kilograma. U međuvremenu je Pointer prošao kroz cijelu seriju modernizacija, uključujući dodavanje GPS sustava navigacije i termovizijske kamere 1995. I danas se rabi i u Afganistanu i u Iraku. Američko pješaštvo rabi 555 letjelica, SOCOM ima 94, a američko ratno zrakoplovstvo 32.

AeroVironmentov RQ-11A Raven još je lakši - masa mu je samo 1,9 kilograma. Ušteda na masi postignuta je ugradnjom naprednijih baterija i lakšeg elektromotora. Prvi je put poletio 2001., a u operativnu je uporabu ušao dvije godine poslije.

Rukom lansirana letjelica
Elbit Systemsov Skylark je rukom lansirana bespilotna letjelica koju vojnik može nositi na leđima. Lansira se rukom, a koristi se za promatranje iza brda i misije izviđanja.
Skylark je primjenjiv i za osiguranje perimetra, nadzor granice, a u Hrvatskoj će se vjerojatno koristiti i u misijama Obalne straže. Može se koristiti i za antiterorističko djelovanje, kao i u policijskim akcijama.

email to:Eduard Sostaric