KEVIN SMITH i Jason Mewes kao Silent Bob i Jay u 'Trgovcima 2'Zaglušujuća medijska pompa koja prati filmsko izdanje Sache Barona Cohena i njegova redikulna alter ega Borata, na potpunu je marginu bacila jednu drugu komediju, koja bi u povoljnijim okolnostima vjerojatno privukla kud i kamo veću pozornost. Riječ je o nastavku kultnog ultraniskobudžetnog indipendenta “Trgovci” svejednako kultnog indipendent autora Kevina Smitha, za promociju čijeg su se filma “Dogma” ne tako davno u nas priređivali prestižni partyji. No danas je Borat in sa svojim “rasturanjem” Amera i Kazaha odnosno “Kazaha”, a Smitha i njegove pomaknute luzere čije je raspredanje o “Ratovima zvijezda” i seksu svojedobno toliko oduševljavalo istu ili sličnu vrstu publike, pregazilo je vrijeme. Ili ipak nije? Snimljeni za nekih pet milijuna dolara, “Trgovci 2” samo u Americi zaradili su 24 milijuna, što je Smithov povratak u sedlo nakon komercijalnog fijaska njegova prvog mainstream pokušaja, ne naročito uvjerljivog, premda korektnog melodramsko-humornog ostvarenja “Djevojka iz Jerseya”.
Ako je nastavak kultnog filma dobro prošao u Americi, zašto je u Hrvatskoj, gdje Smith također ima vjerne sljedbenike, dobio tako bijedan tretman, tj. pušten je u distribuciju bez ikakve marketinške pripreme? I zašto hrvatski filmski kritičari i novinari spremno prihvaćaju takva pravila igre i prave se da “Trgovci 2” ne postoje?

Kevin Smith je 1994. za 27 tisuća dolara snimio debitantski crno-bijeli filmić “Trgovci” i smjesta ušao u legendu. U čemu je bila tajna uspjeha? Moglo bi se reći u svojevrsnom prevođenju poetike Erica Rohmera na jezik starijih adolescenata i popularne kulture koja ih je bitno formirala. Francuski novovalni klasik u svojim je sofisticiranim filmovima s kraja 60-ih i početka 70-ih kroz dijaloge protagonista problematizirao razna filozofska, ponajprije etička pitanja, ali i razmatrao emocionalno-seksualne relacije. Njegovi uradci bili su zapravo verbalni eseji u filmskom mediju, s minimumom radnje i snažnom sugestijom egzistencijalne autentičnosti dotaknute onostranom čežnjom. Smith je, govoreći strogo načelno, u “Trgovcima” i kasnijim filmovima preuzeo taj model, međutim lišio ga je (uobičajeno shvaćene) filozofičnosti, a dramsku ozbiljnost protkanu suptilnim humorom i erotičnošću zamijenio je komedijskim modusom i eksplicitnim seksualnim zamjedbama prepunima vulgarizama. Dok su se Rohmerovi protagonisti u mlađim srednjim godinama, redom kultivirani pripadnici građanske klase (u kasnijim filmovima iz 80-ih postat će mlađi i manje obilježeni građanskom pripadnošću), izravno i neizravno pozivali na Pascala i Kierkegaarda, Smithove plebejce kasnoadolescentskog uzrasta intrigirali su rubni, nerazjašnjeni aspekti Lucasovih “Ratova zvijezda”. Pritom su djelovali manje stvarno nego Rohmerovi građanski intelektualci, ali nisu gubili dodir sa zbiljom; dapače, besmislenošću i bezizlaznošću svoje svakodnevne egzistencije zadržali su jasnu dozu realističnosti.

ROSARIO DAWSON kao erotična crnoputa slatkica BeckyJoš je jedna značajna razlika između Rohmerovih i Smithovih filmova-eseja. Rohmer uvijek u središtu ima muško-ženske odnose koje prati erotska napetost, a Smith muško-muške prijateljske relacije kojima ženska prisutnost predstavlja remetilački faktor (ovdje se mogu primijetiti hawksovski tragovi). U njegovu najslojevitijem filmu “Tražeći Amy”, u kojem se prepliću komedija i dirljiva ljubavna drama, ta dominacija muško-muškog ironično je objašnjena kao latentna homoseksualnost koja će u završnici biti i eksplicirana, no neovisno o takvom ironiziranju, ostaje činjenicom da u Smithovu svijetu jezgru čini muška osovina, a da su žene u najmanju ruku strano tijelo koje valja pripitomiti. Takva situacija posve je razvidna u nastavku “Trgovaca”.

Sequel zatječe Dantea i Randalla (Brian O’Halloran i Jeff Anderson) deset godina starije na istom mjestu - kod male kvartovske trgovine i susjedne joj videoteke u kojima su zaposleni. Obje radnje, međutim, upravo su izgorjele, a Dante i Randall novi posao pronalaze u restoranu brze prehrane koji vodi erotična crnoputa slatkica Becky (Rosario Dawson). Prelazak u nov ambijent obilježava i promjena fotografske tehnike: crno-bijelu fotografiju zamijenila je ona u boji. Shvaćamo i da se u odnosu na otvarajuću sekvencu zbio značajan protok vremena, jer Dante sad ima zaručnicu Emmu (Jennifer Schwalbach), tzv. vječnu djevojčicu vrlo privlačna izgleda (vitka, dugonoga plavuša), s kojom bi se uskoro trebao iz rodnog New Jerseyja preseliti na Floridu, vjenčati se, useliti u vlastitu kuću i preuzeti vođenje vlastite autopraonice, a sve zahvaljujući Emminim imućnim roditeljima. Međutim, Danteu je jako draga i Becky, koja nije ništa manje atraktivna od Emme, a bolje ga osjeća i razumije. I to mu jasno pokazuje. Ni Randallu nije drago da ga najbolji i zapravo jedini prijatelj napušta, pa se stvara neformalna koalicija koja Dantea, punog želje da dokine začarani krug vlastita luzerstva, uvjerava da mu je najbolje tu gdje jest, jer i na poznatom tlu može napredovati. Može se skrasiti s curom iz kvarta koja se itekako može nositi s došljakinjom, a s odanim prijateljem pokrenuti vlastiti posao, i to tako da uz pomoć lajtmotivskih likova Jaya i Silent Boba (Jason Mewes i Kevin Smith), preciznije njihove narkodilerske zarade, kupe i obnove izgorjele radnje u kojima su proveli “najljepše godine”.

Ukratko, “Trgovci 2” u središte postavljaju dvojbe debeljuškasta, relativno neugledna, no dobroćudna i simpatična muškarca u ranim 30-ima koji želi probiti vlastita ograničenja - besperspektivan posao, manjak formalnog obrazovanja, kvart i uteg u koji se sve više pretvara prijatelj iz mladosti. Priliku za taj proboj ne pruža mu vlastita aktivnost, nego nevjerojatna sreća da se takav kakav jest svidio atraktivnoj i imućnoj mladoj ženi koja u njemu ne vidi neuglednog luzera, nego draga i dobra čovjeka znatnih potencijala. Međutim, Kevin Smith sklon je, poput hrvatskih (post)fakovaca, dubinskoj mistifikaciji kvarta i kvartovskih prijateljstava i ljubavi, drukčije rečeno, kvart je suštinski sav njegov univerzum. Dakako, on istu (konzervativnu, patrijarhalnu) kvartovsku priču ironizira, ali s naklonošću, tako da njezino opravdanje ne dovede u pitanje. Zato će Dante dopustiti da ga Randall i Becky uvjere kako su njih dvoje, a ne Emma, pravi izbor za njega, a pritom će glavni argument biti kako će ona upravljati njegovim životom i kako će sve što ima dugovati njoj i njezinim roditeljima. Ili, drugim riječima, Emma za Dantea nije dobra jer je previše inicijativna i dinamična, jer je u njihovu odnosu “muško” ona. Zapravo, radi se o zamjeni teza (uz koju Smith rado prianja), jer ako Emma manipulira Danteom, ni Becky i Randall ne rade ništa različito, uostalom ni drugi novi početak koji mu se nudi, u kvartovskom okviru, Dante nije sam izborio, nego opet “darom s neba” - Jayovim i Bobovim novcem (dakako, dar s neba je i poprilično rijetka pojava da se dvije super zgodne cure istovremeno zaljube u nekog tko izgleda poput njega). Na samom kraju filma Smith svog kolebljivca, kojeg ni obećanje drukčijeg života koji je toliko želio ne može osloboditi kvartovskog spleena, nagrađuje “vječnim” prijateljstvom s Randallom na novim, sitnopoduzetničkim osnovama, a vrlo je znakovito da Becky pritom napušta svoj posao voditeljice modernog fast food restorana kako bi se, kao prava tradicionalna žena, stavila u sjenu dvojice prijatelja, čiji je “povratak korijenima” označen vraćanjem u crno-bijelu tehniku koja poput prstena zaključuje film.

“Trgovci 2” ideološki nisu najsimpatičniji, ali u svom specifičnom žanru komedijskog filma-eseja nude dostatno razloga za zadovoljstvo, među kojima dvije prekrasne glumice, Rosario Dawson i Smithova supruga Jennifer Schwalbach, idu u red najjačih aduta. Iako je riječ o sasvim drukčije koncipiranim filmovima koje nije zahvalno uspoređivati, Smithov uradak smatram duhovitijim od “Borata”, a posebna je poslastica obračun Randallova lika s fanatičnim pobornicima “Gospodara prstenova”. Napokon netko tko misli isto kao ja - Jacksonova trilogija beskrajno je dosadna!

TRGOVCI 2

Clerks II, am. (romant.) komedija, 2006.
R: Kevin Smith Gl: Brian O'Halloran, Jeff Anderson, Rosario Dawson, Jennifer Schwalbach, Trevor Fehrman

ocjena: 3 (tri) zvjezdice

email to: Damir Radić