'PRIČA O ROĐENJU ISUSOVOM', interesantno, ali ne i beskompromisnoDoista, čudni su putovi Gospodnji. Catherine Hardwicke, sredovječna produkcijska dizajnerica, debitirala je prije tri godine kao redateljica beskompromisnim filmom “Trinaest” o ranotinejdžerskoj djevojačkoj (ili djevojčičanskoj) potrazi za identitetom kroz bunt i seksualnost, da bi se dvije godine kasnije, filmom “Lords of Dogtown”, pozabavila rađanjem omladinske skateboard subkulture sredinom 70-ih u Kaliforniji, ponovo ne zaobilazeći seks, drogu, alkohol i nasilje u prikazu tinejdžerske egzistencije. Specijalistica za autentičan prikaz turbulentne životne prakse (dijela) mladeži, usporediva s kultnim Larryjem Clarkom, Hardwicke je na opće iznenađenje postala redateljicom “Priče o rođenju Isusovom”. Film kojim kompanija New Line u ovo (pred)božićno doba nastoji maksimalno profitirati očit je kompromis, tipičan za tu “nezavisnu” filmsku kuću (u vlasništvu hollywoodskog majora Warnera), ali manje tipičan za Catherine Hardwicke o čijoj se motivaciji može dvojiti: je li se poželjela iskupiti za “grješne” postupke u prethodnim filmovima, ili ju je zov novca naveo na takav angažman. Bilo kako bilo, dobili smo relativno interesantan uradak kojem nije bilo dopušteno prodisati punim plućima, a koji se bavi rijetko obrađivanom temom - događajima što su prethodili rođenju malog Isusa, uključujući predzaručničko razdoblje Marije i Josipa.

Scenarist Mike Rich (debitirao Van Santovim respektabilnim mainstream ostvarenjem “Tražeći Forrestera”) kompilirao je početne dijelove Matejeva i Lukina evanđelja (Marko i Ivan ne bave se Kristovim rođenjem). Od Mateja je preuzeo obraćanje anđela Gospodnjeg Josipu kojim mu daje do znanja da je žena njegova Marija začela po Duhu Svetomu, od Luke anđelovo (koji je sad dobio i ime - Gabriel) navještenje Isusova rođenja Mariji. Iz Mateja su, kao paralelni fabularni niz, preuzeti magi s istoka koji se dolaze pokloniti djetešcu u Betlehem (sukladno kasnijoj kršćanskoj tradiciji preciziran im je broj i imenovani su kao Baltazar, Gašpar i Melkior), iz Luke još jedan paralelni fabularni niz, onaj o Marijinoj rodici Elizabeti i njezinu mužu Zahariji, koji su u poznim godinama, zahvaljujući Božjem milosrđu, postali roditeljima budućeg Ivana Krstitelja, a koje je prije Ivanova i Isusova rođenja pohodila Marija, u kojoj je Elizabeta smjesta prepoznala majku Gospodina. Josipov i Marijin odlazak iz Nazareta u Betlehem radi popisa stanovništva po zapovijedi cara Augusta također je preuzet iz Luke (Matej ne spominje put u Betlehem, nego samo rođenje u tom mjestašcu), a Herodov pokolj nevine dječice i bijeg u Egipat iz Mateja (po Luci ni pokolj ni bijeg nisu se dogodili). Kompiliranje evanđelističkih tekstova, međutim, nije bilo ni izbliza dostatno za priču koju su Mike Rich i Catherine Hardwicke željeli ispričati. Poseban redateljičin interes predstavljalo je razdoblje prije nego što je Marija postala Josipovom zaručnicom (ženom), razlozi sklapanja tog braka, te postupno zbližavanje Marije i Josipa. A o tome Biblija ne izvještava.

Catherine Hardwicke predstavlja Mariju kao vrlo mladu, igri s vršnjacima, prožetoj blagim erotskim tonovima, sklonu djevojku ne stariju od 16 godina (koliko ima njezina utjeloviteljica polumaorskog podrijetla Keisha Castle-Hughes, inače najmlađa osoba ikad nominirana za Oscara, za glavnu ulogu u filmu Niki Caro “Whale Rider”). Redateljičina Marija ima nesumnjivu dozu senzualnosti, zbog koje ju je desetak godina stariji i na svoj način naočiti Josip uostalom i zapazio. Marija postaje Josipovom zaručnicom (ženom) njegovim dogovorom s njezinim (siromašnim) roditeljima, bez vlastita pristanka i stoga nezadovoljna. Odlazi u posjet čudesno zatrudnjeloj Elizabeti, a u Nazaret se i sama vraća trudna, što zaprepasti njezine roditelje i zaručnika, jer Josip se s njom još nije bio “sastao”. Marija im ispriča da joj se ukazao anđeo i rekao joj da će začeti po Duhu Svetome. Roditelji joj ne vjeruju, isprva ni Josip, ali onda se anđeo ukaže i njemu, te potvrdi Marijine riječi. Nekako u to doba stiže naredba o provedbi popisa stanovništva, pri čemu se svaki poglavar obitelji sa svim njezinim članovima mora upisati u mjestu vlastita podrijetla. Za Josipa i noseću Mariju to znači naporan i opasan put u Betlehem na ustrajnom magarcu, put koji će ih nepovratno zbližiti i dogovoreni brak iz nužde pretvoriti u zajednicu poštovanja i ljubavi.
Catherine Hardwicke pozabavila se doista zanimljivim, dosad uglavnom neobrađivanim motivima, a tretman Marije kao tinejdžerice suočene s neočekivanim iskušenjima jasna je poveznica s njezinim kultnim debijem “Trinaest”. Također, uprizorujući novozavjetnu priču, Hardwicke je jasan orijentir imala u realističko-naturalističko-dokumentarističkim obradama biblijskih tema sa spiritualnom dozom poetičnosti kakve su polučivali Ermano Olmi (“Cammina, cammina”, “Postanak”), Pier Paolo Pasolini (“Evanđelje po Mateju” koje sadrži i dekonstrukcijsku metatekstualnu dimenziju) te Martin Scorsese (“Posljednje Kristovo iskušenje”), međutim, svojim je ostvarenjem ostala daleko ispod dometa tih klasika.
Razlog leži u ranije spomenutom kompromisnom pristupu: intrigantna motivika i dojmljivo realističko uprizorenje kontrapunktirani su nerijetko artificijelnim, “nadahnutim” dijalozima i sentimentalno-kičastim poimanjem poetičnosti po uzoru na cifraste crkvene sličice (koncepcija je slična onoj “Pasije” Mela Gibsona, samo je lišena njezinih ultranaturalističkih pasaža). Šteta da je tako ispalo, jer Hardwicke je u rukama imala vrlo obećavajuć materijal, no da nije odigrala po zadanim pravilima, njezin film ne bi postao prvi u povijesti koji je imao premijeru usred Vatikana.

Dok su glavni likovi filma Catherine Hardwicke Kristova majka i poočim, samom Kristu nalik protagonist u središtu je apsolutnog pobjednika ovoljetne Pule, debitantskog cjelovečernjeg ostvarenje Antonija Nuića “Sve džaba”. Nuić je postao najvećom nadom hrvatskog filma završnom pričom omnibusa “Sex, piće i krvoproliće”, kojom je u suvremenu nacionalnu produkciju uveo izvanredno ekspresivan psihološko-verbalni naturalizam kakvim se naša kinematografija rijetko mogla pohvaliti. U “Sve džaba” Nuić je, s iznimkom rane sekvence pokolja, potpuno promijenio intonaciju. Žestinu onog što se prikazuje i samog načina prikazivanja zamijenila je letargija prikazanog pomiješana s blagom meditativnošću prikaza. Putovima tog prostorno neobično skučenog filma ceste, smještenog u srednju Bosnu, putuje 30-godišnji Goran (solidni Rakan Rushaidat) s jedinim ciljem da nakon smrtonosnog traumatičnog događaja novac koji nije zaslužio vlastitim radom (nego prodajom obiteljske kuće) podijeli, u obliku besplatnog jela i pića, slučajnim namjernicima u mjestima kroz koja prolazi svojim mini dućanom na kotačima. Goran se doista doima kao suvremena, istodobno lokalna i univerzalna, parafraza Krista - on nije božanski nadahnut i njegova samozadata misija posljedica je potpunog egzistencijalnog besmisla, ali njegova je duša kristovski čista i plemenita i pokušava donijeti neko dobro ljudima.

Na svom putu junak će sresti Maju (korektna Nataša Janjić), mladu ženu koju će pokušati izbaviti iz svojevrsnog patrijarhalnog ropstva i otvoriti joj perspektivu temeljenu na slobodi i ljubavi, kao što je Krist spasio Mariju Magdalenu kamenovanja i darovao joj duhovnu i tjelesnu slobodu koju je ona prihvatila ljubavlju nadahnuta. Ovako sagledan koncept Nuićeva filma doima se intrigantnim, međutim u svojoj izvedbi “Sve džaba”, iako nedvojbeno solidan rad, ne oduševljava. Jezgrovni dio filma, naime, oslanja se na više-manje standardni oblik filma ceste, dakle na epizode putovanja čija efektnost ovisi o zanimljivosti likova koje putnik susreće i (eventualnoj) anegdotalnoj potentnosti, a tu se Nuić nije iskazao. Nijedna od epizoda ne doseže visoku sugestivnost, a one s maniristično “ekscentričnim” Perom Kvrgićem i “pomaknutim” Bogdanom Diklićem čisti su promašaj. “Sve džaba” ne ruši povjerenje u talent Antonija Nuića, ali više nismo tako sigurni da je riječ o najperspektivnijem hrvatskom autoru.

PRIČA O ROĐENJU ISUSOVOM

The Nativity Story, am. relig. drama, 2006.
R: Catherine Hardwicke Gl: Keisha Castle-Hughes, Oscar Isaac, Shaun Toub, Hiam Abbass

ocjena: 3 (tri) zvjezdice


SVE DŽABA

Sve džaba, hrv.-bos.-srp. drama, 2006.
R: Antonio Nuić Gl: Rakah Rushaidat, Nataša Janjić, Emir Hadžihafizbegović, Bojan Navojec

ocjena: 3 (tri) zvjezdice

email to: Damir Radić