ELITNO ŠKOLOVANJE Tiona Žužul, magistrica ekonomije, u trećem razredu osnovne škole s roditeljima je napustila Hrvatsku i živjela je u Ženevi, Washingtonu i LondonuNa London School of Econimics, prestižnom europskom ekonomskom fakultetu, prošlog je tjedna diplomirala nova generacija studenata, a najboljom od najboljih proglašena je jedna Hrvatica. Riječ je o Tioni Žužul, kćeri bivšeg ministra vanjskih poslova i hrvatskog diplomata Miomira Žužula. U srijedu, 13. prosinca, ta je 22-godišnja djevojka magistrirala europsku politiku na temu “Suverenitet i Europska unija: Javno mnijenje u Hrvatskoj“, i to samo u godinu dana nakon što je na ugledni studij u Londonu stigla s elitnog američkog sveučilišta - Harvarda. Tiona Žužul ondje je 2005. među najboljima u svojoj generaciji diplomirala psihologiju. Kći Miomira Žužula Hrvatsku je napustila u trećem razredu osnovne škole, kad se cijela obitelj odselila u Ženevu gdje je on 1993. preuzeo mjesto hrvatskog veleposlanika. Tri godine poslije Tiona se s obitelji ponovno preselila, ovaj put u Washington, i to ponovno zbog veleposlaničkog mandata svoga oca.

Dobitnica dviju respektabilnih studentskih nagrada - harvardske “Elizabeth Cary Agassis“ za akademska postignuća 2005. te ovogodišnje “Paul Taylor“ za najbolje ukupne rezultate na London School od Economics - u svom prvom novinskom intervjuu ispričala je kako je tekao njezin život nakon što je kao osnovnoškolka zbog očeve karijere napustila Hrvatsku i odselila se u glavni grad SAD-a.

“Život u Washingtonu za mene je uvijek bio lijep. Predio Georgetown gdje smo živjeli relativno je mala i pitoma sredina koja je zapravo vrlo slična Europi pa mi je i zbog toga taj grad oduvijek odgovarao“, ispričala je Tiona Žužul. Još kao srednjoškolka imala je izvrsne ocjene koje su joj, kako kaže, uvelike olakšale upis na jedan od najuglednijih svjetskih sveučilišta. No unatoč postignućima i ambicijama njezina oca, on je, uvjerava, nikada nije tjerao da se upiše na tako zahtjevan fakultet. Harvard je, tvrdi Tiona Žužul, bio isključivo njezina želja i odabir.

PROSLAVA NA HARVARDU Diplomu iz psihologije na američkom sveučilištu Harvard proslavila je s roditeljima, ocem Miomirom, majkom Tatjanom, sestrom Ivanom i braćom Mihovilom i Andrijom“Mislila sam da su hrvatski fakulteti zaista dobri, ali smatrala sam da, ako ću već ostati studirati u Americi, trebam upisati najbolji fakultet. Da nisam uspjela upisati Harvard, mirne bih se duše vratila u Hrvatsku, ali ipak sam htjela pokušati dostići najbolje.“ Tiona Žužil je, kako kaže, od samog početka imala osjećaj da će uspjeti ostvariti taj naum. Studij psihologije odabrala je jer ju je ta grana znanosti oduvijek zanimala, za što je, kaže, itekako zaslužan i njezin otac koji je i sam profesor psihologije. Izučavanje te znanosti i sam Harvard su, veli, ispunili sva njezina očekivanja.

“Danas nimalo ne žalim što sam odabrala psihologiju jer mi je ona itekako pomogla u stvarnom životu i u poslovima kojima sam se bavila, a vjerujem da će biti od koristi i u onima kojima ću se baviti ubuduće. Sam Harvard također je bio velika životna škola. Ondje vlada sistem studiranja bitno drukčiji nego igdje drugdje, što postane jasno od prvog dana kad tamo dođete. Svi brucoši useljavaju se u sveučilišni kampus, gdje vas pomiješaju sa studentima iz cijeloga svijeta. Ja sam imala tri cimerice, jednu Brazilku, te dvije Amerikanke od kojih jednu pravu gradsku curu iz New Yorka te drugu iz Pennsylvanije. Iako smo sve bile posve različite, činilo mi se zanimljivim što sam na neki način bila prisiljena na zajednički život s ljudima s kojima na prvi pogled nisam imala ništa zajedničko.“

No koliko god joj je život u Harvardskom kampusu godio, Tiona Žužul priznaje da joj je u prvim studentskim danima odvajanje od obitelji, koja je tada još živjela u Washingtonu, jako teško palo. Rastanak s njima bio je, kako kaže, još teži kad su se 2004. godine otac, majka i dvoje mlađe braće, Mihovil i Andrija, vratili u Hrvatsku, a starija sestra Ivana ostala studirati u Washingtonu. Danas, kad je iza nje harvardska diploma psihologije, Tiona Žužul kaže kako je njezin studij na tom fakultetu bio zanimljiv, ali i prilično zahtjevan zadatak. Unatoč tomu ona je od 2002. do 2005. uspijevala osvajati stipendiju “John Harvard“ za akademsku izvrsnost.

“Priče o Harvardu kao zahtjevnom fakultetu nisu izmišljene. On zaista jest težak, ali ono što se ondje uči nije nešto bitno kompliciranije nego na ostalim fakultetima. Stvar je u tome što se na Harvardu rad studenata vrednuje i ocjenjuje svakodnevno. Ne može dogoditi da jedan dan učiš, a druga dva ne. Takozvano kampanjstvo ne dolazi u obzir i apsolutno svakoga dana moraš učiti jer nikad ne znaš kad će tvoje znanje biti provjereno nekim testom, esejom ili samo razgovorom s profesorom toga dana na nastavi“, objašnjava Tiona Žužul. Tvrdi da su najveća razlika između Harvarda i ostalih fakulteta ljudi koji ondje studiraju. Svi studenti koje je ondje srela, prisjeća se, bili su iznimno inteligentni ljudi, ali, dodaje, ne samo to.

2003. U RIMU Cijela obitelji Žužul susrela se s papom Ivanom Pavlom II.“Riječ je o mladima koji su uz svoju načitanost, znanje i inteligenciju imali i vrlo jasne životne ciljeve i interese, mnogi od njih već su bili pokrenuli privatne poslove i kompanije, drugi su pak bili ludi za slikanjem ili plesom, ali svi su vrlo snažne individue. Svima im je pak zajedničko da su imali jake interese koje se nisu bojali dijeliti s drugima. I dan-danas mislim da je to jedna od najvećih vrijednosti tog sveučilišta. S druge strane, nipošto nije riječ o štreberima koji po cijele dane ne rade ništa osim što bulje u knjigu. Zapravo, moram priznati da je društveni život u Cambridgeu, mjestu gdje se nalazi Harvard, itekako aktivan i da smo se svi jako često družili, izlazili na kave, ručkove, zabave“, ispričala je Tiona Žužul koja je na Harvardu jedno vrijem radila kao asistentica i direktorica studentske udruge za prikupljanje sredstava za sveučilišni institut, Radcliffe Institute for Advanced Study, gdje je nadgledala rad 40 studenata. Od 2003. pa sve do prošle godine Tiona Žužul bila je asistentica profesora Nicholasa Epleyja na odjelu za psihologiju Harvardskog sveučilišta, gdje je diplomirala 2005. diplomskim radom “Obrambeni pesimizam“, u kojem je pokušala objasniti je li bolje biti pesimist ili optimist.

Nakon što je Harvard završila kao jedan od najboljih studenata svoje generacije, Tiona Žužil morala je odlučiti hoće li obrazovanje nastaviti u psihologiji ili će pak odabrati nešto novo. Odlučila se za postdiplomski studij ekonomije u Londonu, jer se, kako kaže, htjela vratiti u Europu. No kako joj se nakon dugogodišnjeg izbivanja činilo prenaglim ponovno doći u Hrvatsku, glavni grad Britanije poslužio je kao zadovoljavajuće rješenje te se tamo preselila početkom 2006. Nakon samo godinu dana stekla je titulu magistrice kao najuspješniji student fakulteta.

“Došla sam u golemi grad u kojem sam poznavala samo jednu osobu, a to mi je, nakon druženja s velikim krugom ljudi na Harvardu, bio dosta velik pritisak u svakodnevnom životu. No srećom, London mi se kao grad jako sviđao, a osim toga bila sam puno bliže roditeljima i Hrvatskoj u koju sam tada puno češće dolazila“, Ispričala je Tiona Žužul. Dodaje da je za domovinu koju u posljednje vrijeme posjećuje nekoliko puta godišnje jako vezana i to je glavni razlog što karijeru želi graditi upravo na poslovima vezanim uz odnos Hrvatske i razvijenih zemalja svijeta, osobito Amerike.

“Iako još nisam sigurna čime se konkretno želim baviti u životu, nesumnjivo će biti riječi o poslu kroz kojim bih Hrvatskoj pomogla da uspostavi što bolji odnos sa zapadnim svijetom. Trenutačno radim u konzultantskoj kompaniji u Washingtonu i čini mi se da je to nešto što bi me dugoročno moglo zanimati, a upravo je u tom segmentu moguće povezati Hrvatsku koju obožavam i Ameriku u kojoj trenutačno živim. S druge strane, voljela bih nastaviti školovanje, ali sljedeće dvije godine ipak ću se posvetiti poslu pa ću potom odlučiti što dalje“.

Tiana Žužul danas živi u Washingotnu sa sestrom Ivanom koja je od nje starija godinu i pol, a koja se nakon završenog studija politike na Princetonu i poslijediplomskog studija vanjske politike zaposlila u jednoj odvjetničkoj kući u Washingtonu. Zajednički život u obiteljskom stanu koji su njihovi roditelji 2003. kupili u Georgetownu prema Tioninim riječima izvrsno funkcionira:
“Sestra i ja smo navikle živjeti zajedno, pogotovo zato jer smo se još u srednjoj školi kretale u istom društvu. Osim toga, naučile smo sve dijeliti, pa tako i kućanske poslove. Ona glača, ja kuham. Osim toga, budući da obje radimo, nemamo vremena za nesuglasice jer, kad navečer dođemo doma, nemamo snage ni za što osim za brzu večeru i odmaranje“, šaljivim je tonom ispričala Tiona Žužul. Na pitanje je li bilo teško odrastati kao dijete poznatog političara odgovara:
“Priznajem da je nekoć bilo teško, ali, s druge strane, nije bilo onako komplicirano kako bi bilo da sam cijeli život provela u Hrvatskoj, i to naprosto zato što neke negativne stvari koje su se ovdje događale nisu tako snažno dopirale do nas u Washingtonu. S druge strane, budući da u tom gradu žive brojni svjetski diplomati, nisam osjećala nikakav poseban pritisak jer su brojni moji vršnjaci također imali roditelje diplomate.

Ipak, posljednje negativne stvari koje su se vezale za mog oca i moju obitelj teško su mi pale, pogotovo zato što sam znala da pate, a nisam mogla biti uz njih“, priznala je kći Miomira Žužula. No unatoč svemu, roditelji je, tvrdi, nikad nisu štitili pokušavajući od nje skrivati negativnosti koje su im u Hrvatskoj nerijetko pripisivane.