Znala sam da će me muž tucnuti na Božić. Tako je bilo i prošle godine. Divim se svome mužu. Trideset smo godina u braku. On mene seksualno uzbuđuje koliko i dva metra drva složenih uz kameni zid. Ali ja to, ili mi se samo čini, mogu sakriti. Od muškarca se sirotoga očekuje da mu se i nakon trideset i više godina braka povremeno digne na ženu s kojom ima dvoje djece, kredite i milijun rođaka. Kako ti očajnici postižu erekciju? Mome je mužu to i prošlog i ovog Božića pošlo, vjerojatno, za rukom. Znam i zašto. Zato jer je Božić praznik koji slavi obitelj, na Božić porodica mora biti sretna, i kao cjelina i svaki komad posebno. Ne znam kako je kod vas, kod nas je ovako. Na Badnjak sam ja doma, on s prijateljima obilazi kafiće. Ne obilazi, s njom je. Tko je ona? Vi ne znate da moj muž tuca Zoricu? Jedini ste. Ima trideset i dvije godine, skupa rade, on ima četrdeset i devet, ja... Ja tu nisam bitna. Sa Zoricom je od prošlog Božića. Osjetila sam da se nešto čudno događa kad mi je prošle godine na Božić donio kavu u krevet, legao uz mene i krenuo mi uvaljivati jezik u lijevo uho. Ovo morate znati, moje su uši hipersenzibilne na bilo kakvu vlagu. Kad mi kod frizera peru kosu, najprije u uši uvalim vatu a onda ih zaštitim plastičnim školjkicama. Pa ipak, moj mi muž uporno, trideset godina, uvaljuje jezik u jedno od ušiju. Nikad ga nisam odbila, ja volim svoga muža. Odmaknula sam uho, govorim vam o prošlogodišnjem Božiću, i pogledala ga. Smješkao se. Stavila sam mu lijevu ruku među noge. To je bilo to. Još vam nešto moram reći. Lijekove protiv tlaka pijem ujutro.

Ne kažem da mi seks s mužem može dignuti tlak, ali mi uvijek diže tlak kad mi on uvali jezik u uho. I ja sam se nasmiješila njemu onako kako je to od mene očekivao i krenula prema kupaonici... Oprostite, pomiješala sam Božiće, nisam rekla, sad vam govorim, ovo se dogodilo ovoga Božića. Na podu kupaonice bila su dva mokra ručnika, slala su mi jasnu poruku: ili se moj muž tuširao jer me želi tucati, ili je dva suha ručnika bacio na pod a onda ih vodom poškropio tako da se meni učini kako se moj muž tuširao jer me želi tucati. Protiv visokog tlaka pijem atenolol, prexanil i praxiten. Tri tablete istovremeno ubacim u kljun. Naravno, ne djeluju odmah, a ja znam da se u sobu moram vratiti brzo. Gubljenje vremena u kupaonici jasna je poruka, ne jebe mi se. A mora mi se jebati zbog mira u kući i zato što je Božić i zato da moj muž misli kako ja jedina u gradu ne znam za onu Zoricu. Rekla sam vam, moje uši ne podnose vlagu. Mužu to nisam rekla. Muškarci ne vole boleštine, ludi su za mladim i zdravim ženama. Zato moj muž ne zna da su na Božić moje uši pune vate. To ima i dobru i lošu stranu. Dobra je ta da mužu pod jezik ne moram namještati uho koje on ne želi, loše je što ne mogu čuti kad je blizu orgazma. Ipak, i lani i ove godine, ja sam izabrala zdravlje. Nemate pojma kako je grozno, odmah iza Božića, tražiti po gradu otorinca. Svi su na skijanju. Vratila sam se u sobu, odstenjala svoje, otvorenih očiju, da, potpuno gluha, po njegovom licu skužim kad moram zaurlati. Nije samo za vas, i za mene je sreća moga muža moja sreća. Među noge sam uvalila gornji dio njegove pidžame, taj intimni čin daje posebnu draž našoj vezi. Svaka žena svoje međunožje briše samo majicom muškarca koga voli. Njegov sam isključeni mobitel stavila pokraj njegove glave.

Rekla sam, uključi ga, zlato, možda ti mama želi čestitati Božić. Znam da je i našoj Zorici i vašoj Zorici Božić najgori dan u godini, neka joj pošalje porukicu. Pa sam otišla u kupaonicu, pažljivo se istuširala, izvukla vatu iz ušiju i ušla u boravak. Siroti moj muž. Koja to mora biti frka?! Zorici obećavati kako će se od mene razvesti, ona ne zna da je sva naša imovina uglavnom moja imovina, mene tucati, na nju misliti, umirati od straha da ga netko s njom u gradu ne sretne i ne zbroji dva i dva... Nemate pojma koliki su prošle godine u ovo doba zbrojili dva i dva i nazvali me. Nikad mu to nisam rekla. Muž posljednji dozna da njegova žena zna. Siroti muževi. Njima su božićni praznici prava tlaka. O ljubavnicima koji to ne bi smjeli biti napisani su kilometri knjiga. O mukama žene kojoj muž ima ljubavnicu a nju za to boli kurac ne postoji ni jedan jedini bijedni tekstuljak?!

Zašto nitko ne piše o mojim osjećajima? Ponovit ću, trideset smo godina u braku. Na mom mužu nema ni komadića sala, ni kurjeg oka, ni dlake u nosu koju ja ne bih znala, slijepa, nacrtati. Uska ramena, spuštena guzica, velike sise, ćela koju ne može sakriti ni šišanje kod Alexandre, od pušenja žuti brkovi... Što to Zorica dobiva bez čega ja ne bih mogla? Pa ipak, sažalijeva me čitav grad a muž me, protiv moje volje, jebe na Božić da bi mi smanjio traumu koje nema. Zato ovo i govorim. Tražim milost jer nisam jedina. Sve moje prijateljice imaju istu frku. Muževi ih tucaju da bi ublažili osjećaj krivnje, a one sakrivaju zijevanje da bi zaštitile njihove osjećaje. Zašto bračni parovi, bar na Božić, ako je to zaista obiteljski praznik, ne smiju biti iskreni i malo se proveseliti? Muževi neka jebu Zorice, a žene neka u nekoj hotelskoj sobi miluju tvrdu, okruglu, malu riticu dečka koji bi im mogao biti sin, ali im to nije. Ili neka doma mjere tlak. Mogle bi čitati, gledati televiziju, glačati, plesti, besplatno, bez maske, tucati kamen u kamenolomu, raditi bez šljema u rudniku soli, golim rukama loviti štakore... Sve je bolje nego, s mužem u krevetu, slaviti Božić.