Jacques Chirac, francuski predsjednik nije se izjasnio o tome namjerava li se kandidirati za treći uzastopni mandat na predsjedničkim izborima koji se održavaju u travnju, iako je u svom novogodišnjem govoru, francuski vođa izjavio kako se namjerava baviti brojem beskućnika i kako u tom smislu namjerava osnovati zasebno ministarstvo. Chirac je također rekao kako je dom za sve građane sada postao prioritet, jednako važan kao i obrazovanje, a njegova poruka naišla je na dobar odjek u javnosti.

Chiracova šutnja u vezi s najavom predsjedničke kandidature stvara nejasnoću o kandidaturi ministra unutarnjih poslova Nicolasa Sarkozyja, koji slovi za jedinog kandidata Chiracove stranke desnog centra UMP. Chirac inače ne mora objaviti želi li se ponovno kandidirati sve do 16. ožujka, kada kandidati moraju predati 500 potpisa kojima izabrani dužnosnici, uglavnom gradonačelnici, podupiru predsjedničkog kandidata. Dvojica političara slove za političke protivnike već više od jednog desetljeća, nakon što je Sarkozy okrenuo leđa svome mentoru i postao jedan od najvećih Chiracovih kritičara. Također, Chirac nikada nije oprostio Sarkozyju što je na izborima 1995. godine podupro njegova protukandidata.

Većina političkih analitičara smatra nevjerojatnim da se Chirac opet kandidira za šefa države zbog toga što je već dugo na vlasti, a i podrška mu je slaba, međutim, ima i onih koji vjeruju da će unatoč svemu ipak još jednom pokušati. Krajnji desničar Jean-Marie Le Pen, kojega je Chirac pobijedio na izborima 2002. godine, procjenjuje da će Chirac, ako objavi svoju kandidaturu, uspjeti potisnuti ne samo Sarkozyja već i socijalističku kandidatkinju Segolene Royal. Zbog predsjednikova odbijanja da se povuče Sarkozyjeva kampanja protiv Royalove mogla bi pretrpjeti štetu budući da u ovome trenutku nije jasno tko će uopće predstavljati vladajuću stanku na predstojećim izborima. Oklijevanje se također tumači i kao pokušaj da se ugrozi Sarkozyja, kojemu Chirac zamjera napuštanje socijalne osjetljivosti, koja je bila jedna od komponenti nekadašnjeg predsjednika Charlesa de Gaullea, i umjesto toga prihvaćanje američkog stila politike koji se temelji na tržištu i reformama.