Prošli tjedan moja draga prijateljica Branka Malvić iz Eurolinea poslala mi je na test novi mercedes 500 cl. Da bih napisao članak o tom prekrasnom automobilu, morao sam ga isprobati i na otvorenoj cesti. Oko 19 sati odvezao sam se do obilaznice oko Zagreba. Ušao sam na Buzinu a izišao na skretanju kod Jankomira. Slijedeći znakove i ne gledajući puno oko sebe, kako ne bih promašio ulaz u grad, odjednom sam se našao u čudu. Digao sam pogled i - nisam znao gdje se nalazim. Oko mene sve je bilo obasjano svjetlom, široka cesta s tri trake, kružni tokovi, savršeno uređeni kolnici. Shvatio sam da sam se izgubio i da je to dio grada koji ne poznajem. Ogledavajući se, smanjio sam maksimalno brzinu kako bih se orijentirao. Drugi su mi vozači počeli trubiti jer sam zaustavio promet. Nisam mogao vjerovati da sam se izgubio u rodnome gradu!

Potpuno dezorijentiran, pokušavao sam prepoznati neki znak ili građevinu kako bih shvatio gdje sam. Odjednom sam ugledao natpise City Center, Kika, u daljini Konzum, i shvatio sam da se nalazim na novoj, prošloga ljeta uređenoj Ljubljanskoj aveniji i da Zagreb ima tako sofisticiran ulaz u grad. To nema niti Beč, niti München, niti Milano, niti bilo koji grad u ovome dijelu Europe. Oko mene sve vrvi od života... Otkrivam jedan novi grad, koji je izrastao a da ja to nisam niti primijetio. To je Zagreb 21. stoljeća stvoren na periferiji. Ushićen, što automobilom, što gradom, polako se vraćam prema centru. Kako se približavam, tako mi oduševljenje koje sam doživio na Ljubljanskoj sve više splašnjava. Vraćam se u sumoran, mrtav grad u kojem je najgori dio upravo sam centar, takozvana stara jezgra. Prljave fasade, zapuštena dvorišta, puna štakora, bez ikakvih sadržaja, mrtva i bez ikakve budućnosti.

Razmišljam zašto je Zagreb i dalje u centru mrtav i živi u 19. stoljeću, a na periferiji je živ i punim plućima diše zrak 21. stoljeća? Odgovor se sam po sebi nameće nakon rasprave o Horvatinčićevu projektu koji treba povezati Cvjetni trg i Gundulićevu ulicu. Naime, periferija nema gnjavatore kao što su Snješka Knežević, Zvonko Maković ili Vesna Kusin, koji govore o staroj, zaštićenoj jezgri Zagreba. Znači li to da su Horvatinčić i svi oni koji žele unutar te jezgre napraviti neki novi, moderni i svježi sadržaj vandali? Po lažnim zaštitnicima “staroga Zagreba” to sigurno jesu. No moje je mišljenje potpuno drukčije. Pravi vandali staroga Zagreba su upravo ljudi koji zaustavljaju svaku inicijativu da se Zagreb oživi, svaki pokušaj da se unutar postojećega napravi pomak koji bi svima koji živimo u tome gradu učinio život ljepšim, ugodnijim i sadržajnijim. Zamislite danas Zagreb bez Kaptol centra, bez Branimir centra...

A i oko tih projekata je bilo polemika i onih koji su bili protiv bilo kakve gradnje. Naravno da se treba zadržati štih stare, urbane zagrebačke jezgre, no unutar te jezgre život ne smije stati u 19. stoljeću. Tu jezgru treba obnoviti, sačuvati, i unutar zidova je prilagoditi životu 21. stoljeća. Sve što Horvatinčić napravi ne može biti gore od derutnih pogona i starih, zapuštenih unutarnjih zgrada bloka koji omeđuju Varšavska, Gundulićeva, Ilica i Cvjetni trg. Zvonko Maković, Snješka Knežević, Vesna Kusin i njima slični oni su zbog kojih je zaustavljen razvoj ovoga grada, grada koji samo na svojim rubnim dijelovima izgleda moderno i primjereno današnjem vremenu.

Bilo bi dobro da se protivnici svake inicijative u gradu prošeću Pragom, Budimpeštom, Bečom... Vidjeli bi da su osim fasada uređena i dvorišta, da su napravljene nove zgrade koje su uklopljene u staru jezgru, katkad i supermoderna zdanja koja upravo svojom modernošću pojačavaju vrijednost stare gradnje i tradicije. Mnogi stručnjaci i lokalni političari, koji mrze aktualnu vlast u Zagrebu, ne dopuštaju da se išta radi i promijeni na bolje, tobože zato da se očuvaju stara gradska jezgra, GUP i tradicija. Oni su a priori protiv, a zapravo ti tobožnji borci za stari Zagreb prodaju demagogiju i oni su pravi neprijatelji Zagreba. Stoga, ne samo Horvatinčiću, nego i svima onima koji žele uložiti i riskirati novac treba omogućiti da poštujući zakone i pravila zaštite kulturne baštine što brže i više grade i obnavljaju, jer samo tako Zagreb može ponovo oživjeti.