MEDIJSKA OFENZIVA - Angela Merkel o svojim je ambicioznim planovima davala intervjue u vodećim europskim medijima i brifirala najutjecajnije novinare u BerlinuNjemačka kancelarka Angela Markel vrlo je ambiciozno počela predsjedati Europskom unijom, postavivši si vrlo visoke ciljeve za tih šest mjeseci odmah ih je stala realizirati. Zbog problema globalnog zatopljenja već je u Washingtonu razgovarala s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushom, zbog ekonomskih i energetskih odnosa s Rusijom već je isplanirala sastanak u Sočiju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Ali najvažnije što je pokrenula jest njena inicijativa da se obnove razgovori o institucionalnom preuređenju EU u sljedećih nekoliko godina. O tome posljednjih dana najviše govori i u nekoliko intervjua, npr. londonskom The Timesu, zbog toga je na poseban briefing pozvala u Berlin novinare vodećih europskih listova, o tome je prošlog tjedna govorila i u Europskom parlamentu. To je itekako dinamiziralo europsku političku scenu, neke članice EU obradovalo i nadahnulo, druge zabrinulo.

Ona upozorava kako po svom sadašnjem institucionalnom uređenju EU ne može efikasno funkcionirati. Ono što je bilo dobro kad je EU imala samo šest članica ne funkcionira sada kad ih ima 27, a posebno neće funkcionirati bude li se još širila. Sadašnji institucionalni okvir onemogućava EU da djeluje efikasno, ne dopušta joj da se dalje širi, pa je u pitanju prijem sljedeće zemlje na redu za članstvo - Hrvatske. Zbog zastarjelih institucionalnih rješenja ona je zarobljenik vlastite birokracije i teško se može nositi s vanjskopolitičkim i sigurnosnim izazovima. Obraćajući se Europskom parlamentu u Strasbourgu ona je rekla: “Nespretna, birokratska, podijeljena Europa neće moći svladati izazove s kojima se suočava, bilo iz sfere vanjske ili sigurnosne politike, klime i energije, znanstvenih istraživanja, smanjenja birokracije ili iz sfere proširenja, odnosno odnosa sa susjedima.”

Pitanje budućeg institucionalnog preustroja EU razmotrila je u kontekstu budućeg razvoja i komentirala u povijesnom kontekstu: “Ima onih koji misle da se malo što može dobiti pokušajima da se ustanovi kakva je priroda Europe. Moram sasvim iskreno reći da je moje mišljenje potpuno drukčije. Sjetim se Jacquesa Delorsa koji je jednom značajno rekao: ‘Mi Europi moramo udahnuti dušu.’ To bih ja drukčije formulirala: ‘Mi moramo pronaći dušu Europe, jer je ona već ima.’”

Vrlo je odlučna u namjeri da pokrene raspravu o institucionalnom preustroju, a u intervjuu The Timesu o tome je rekla: “Kao prvo, ključno je da se sve zemlje o tome slože. Kao drugo, nemoguće je zamisliti europski ustav bez svih zemalja. To je naš zajednički interes. Mi moramo riješiti pitanje hoćemo li imati zajedničkog ministra vanjskih poslova, kako će se organizirati većinsko glasovanje i druge važne stvari. Kako bismo uvjerili sve zemlje da u tome sudjeluju, moramo o tome razgovarati. Na kraju njemačkog predsjedavanja EU u lipnju mi ćemo iznijeti prijedlog kako dalje, jer sigurno sve neće biti riješeno u šest mjeseci. Zadatak je njemačkog predsjedavanja da isplaniramo rokove u kojima bi se to pitanje dovelo do razumnog rješenja prije sljedećih europskih izbora. Tada bi Europljani koji će glasovati trebali imati Europu koja će biti sposobna djelovati u njihovu interesu, posebno u onim zemljama koje se zalažu za proširenje kao što je Velika Britanija.”

ANGELA MERKEL: 'Mi moramo pronaći dušu Europe'Inicijativa njemačke kancelarke izazvala je među protivnicima novog europskog ustava nedoumice i skepsu, čak i upozorenje kako je mogućnost da se oživi europski ustav minimalna. Francuska i Nizozemska referendumima u proljeće 2005. odbacile su dogovoreni tekst novog europskog ustava, a velika skepsa prema bilo kakvom europskom ustavu vlada i u Danskoj i Češkoj, pa i u Poljskoj, gdje se otpor ipak ponešto smanjuje jer je članstvo u EU Poljacima donijelo mnogo dobra. I britanska je javnost oštro protiv europskog ustava i najviše se odupire bilo kakvom novom formalnom ustavnom uređivanju EU.

U Njemačkoj je smišljen delikatan plan kako bi se dogovor mogao postići i usvojiti zajednički dokument o reformi institucija EU, koji bi imao i neke ustavne elemente, ali to ne bi bio onaj ustav koji je bio na referendumu, nego njegova reducirana verzija, koja bi bila za sve prihvatljiva. U Njemačkoj se tvrdi da se problematika europskog ustava ne može razmatrati samo u svjetlu propalih referenduma u Francuskoj i u Nizozemskoj, i stalnog britanskog javnog odbijanje razgovora o tome. Zaboravlja se da je 18 članica EU prihvatilo tekst ustava i da je u dvije zemlje taj tekst čak prošao na referendumu, da je većina europskih zemalja spremna usvojiti ustav. Angela Merkel svoju inicijativu gradi na raspoloženju tih 18 zemalja, među kojima je Njemačka najvažnija i s najviše entuzijazma.

Njezin je plan da se ponovno počne razgovarati o tome što je za sve zemlje prihvatljivo, a što neprihvatljivo, ali ti bi razgovori počeli od već dogovorenog europskog ustava, koji je odbačen u Francuskoj i Njemačkoj. Iz teksta tog ustava izbacivali bi se oni stavovi koji su za zemlje protivnice ustava sasvim neprihvatljivi te bi se tako i umanjivao njihov otpor. Vjerojatno bi se iz dokumenta izbacio znatan dio preambule, koja mu daje opći ustavni karakter, a zadržale bi se u najvećem dijelu konkretne odredbe, koje imaju praktičnu svrhu. Bez te preambule dokument bi čak i izgubio formu europskog ustava, te se tako više i ne bi zvao, nego bi bio sveden na “minimalni sporazum”, na razini onoga što je usvojeno konsenzusom svih članica u Maastrichtu 1992. ili u Nici 2001. godine.

Tako bi se zadovoljile obje strane u sporu. Zemlje koje su već ratificirale europski ustav prihvatile bi takav sporazum kao način da se prakticira dio tog ustava, za koji su se njihovi parlamenti i javnost već opredijelili. Ondje bi možda mogli biti nezadovoljni jedino time što nije u praksu ušao cijeli dogovoreni ustav, ali će vjerojatno prevladati stav kako je i to bolje nego ništa. U onim državama gdje je ustav odbijen na referendumu ili gdje bi se to moglo dogoditi taj će proces biti delikatniji, ali i ondje bi stvar mogla proći. Kao prvo, takav sporazum ne bi trebao ići na referendum, nego bi ga mogli prihvatiti vlade i parlamenti. Jedan od najvećih protivnika europskog ustava u Francuskoj, sadašnji predsjednički kandidat desnice Nicolas Sarkozy, već je izjavio da takav minimalni sporazum ne bi trebao ići na referendum, dok se kandidatkinja ljevice Ségolène Royal još koleba.

Plan Angele Merkel da europski ustav pretvori u minimalni sporazum i preko njega reformira europske institucije ima izgleda za uspjeh. Taj proces prihvatljiv je za većinu zemalja, ali redukcija teksta europskog ustava neće biti jednostavna. Taj ustav bio je rezultat teško postignutog kompromisa zemalja članica, nakon mnogo natezanja i pregovaranja unutar europske konvencije koju je vodio bivši francuski predsjednik Valéry Giscard d’Estaing, bilo je mnogo političkog trgovanja, pa su neke zemlje pristajale na ustupke ako bi drugdje nešto dobile. Zbog toga će svaka redukcija već usuglašenog teksta iziskivati nove teške pregovore pri svakom izbacivanju onih zaključaka za koje su pojedine zemlje posebno zainteresirane. Pitanje je hoće li će biti dovoljno volje da se takvo trgovanje sada obnovi. Čak ako zemlje na to i pristanu, potrajat će barem dvije godine, a ovisit će i o entuzijazmu zemalja predsjedateljica EU nakon Njemačke, a to su Portugal, Slovenija i Francuska.

Energični pristup Angele Merkel reformi europskih institucija izazvao je vrlo različite reakcije u raznim zemljama. Primljen je jako dobro većinom u onima koje su i prije bile za reformu i glasovale za dogovoreni europski ustav. Ali drukčiji je odnos u zemljama koje se protive jačanju europskih institucija. Najlošije su je primili u Britaniji.

Neimenovani visoki funkcionar britanske vlade rekao je za The Times da je britanska vlada suzdržana prema toj inicijativi koja nije potrebna jer EU funkcionira dobro i s već postojećim sporazumima, pa joj ne treba ni novi ustav ni nova runda referenduma. Britanski je stav da treba zaboraviti ideju o referendumu, možda tek predložiti neke tehničke promjene u načinu glasovanja u proširenoj Uniji, i to je sve. Prema britanskom mišljenju nije potreban ni novi institucionalni okvir za eventualno proširenje na Hrvatsku, jer se to može riješiti internim naknadnim dokumentom.