Hamas je već godinu dana na čelu Palestinske samouprave. Otkad je došao na vlast Palestinska samouprava proživljava svoju najtežu političku i ekonomsku krizu. Zbog međunarodnog bojkota i sankcija palestinskim socijalnim, gospodarskim i sigurnosnim službama prijeti raspad.

Hamas je došao na vlast nakon parlamentarnih izbora u siječnju 2006. što je izazvalo žestoke reakcije međunarodne zajednice. Uskoro je uslijedilo ukidanje međunarodne pomoći o kojoj ovisi Palestinska samouprava i blokade koje su počeli provoditi Izraelci, također Izrael je odbio isplatiti Hamasovoj vladi novac prikupljen ubiranjem poreza i carina koju ubiru za njih. Međunarodni donatori su do sada slali oko milijardu dolara pomoći, polovicu tog novca davala je Europska unija. Kako Palestinska samouprava nije sama u mogućnosti ubirati poreze niti ne kontrolira svoje granične prijelaze, to za njih obavlja Izrael. Dolaskom Hamasa na vlast, Izraelci su prestali uplaćivati novac na njihov račun koji mjesečno iznosi otprilike 55 milijuna dolara. Ograničenja kretanja i blokade prometa koje provode Izraelci paralizirali su palestinsku ekonomiju. Slično se dogodilo početkom devedesetih kada se Izrael odlučio povući iz okupiranih palestinskih područja i uvesti ograničenja na uvoz proizvoda iz Palestine, ograničiti broj radnika kojima je dopušteno raditi u Izraelu, te uvesti kontrolne točke u palestinskim područjima i blokirati granične prijelaze. Palestinska ekonomija se urušila, bruto domaći proizvod se počeo drastično smanjivati te je došao na razinu iz 1991. godine, a nezaposlenost koja je tada bila normalnih pet posto upeterostručila se. Posljedice te ekonomske krize se osjećaju i danas, nezaposlenost je visoka, a broj ljudi koji žive u siromaštvu je vrlo visok i raste.

Prema podatcima Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, danas godinu dana nakon dolaska Hamasan na vlast podatci su još gori, broj nezaposlenih bi uskoro mogao preći 30 posto, a broj ljudi koji žive u siromaštvu je 80 posto. UN siromaštvo definira kao ljude koji žive sa manje od dva dolara dnevno. Ako uzmemo u obzir da je najveći poslodavac na palestinskom području Palestinska samouprava koja zapošljava preko 165.000 ljudi, koji zbog nedostatka nova ne primaju cijelu placu skoro godinu dana ekonomska situacija je katastrofalna. Državni službenici su tek ovaj mjesec službeno prekinuli štrajk zbog neisplaćenih placa iako realno većina zaposlenika Palestinske samouprave se ranije vratila na posao. No smanjila se i industrijska proizvodnja, kao i poljoprivredna koja prvenstveno propada zbog nemogućnosti izvoza u Izrael i prometnih blokada koje onemogućuju protok roba i njezinu prodaju. Granični prijelaz sa Izraelom Karni je bio zatvoren čak 47 posto vremena zbog čega su palestinski poljoprivrednici uspjeli izvesti samo četiri posto svojih proizvoda. U prosijeku samo 12 kamiona dnevno je prelazilo što je znatno manje od broja koji je dogovoren sporazumom između dvije strane.

Kako bi spriječili opći kolaps i potencijalnu eskalaciju sukoba zapadne zemlje su stvorile mehanizme koji su omogućili im da šalju određenu količinu humanitarne i financijske pomoći Palestincima bez da taj novac ide preko palestinske vlade kojom dominira Hamas.

U posljednjih godinu dana u sukobima poginulo je vise od 600 Palestinaca, od toga više od 60 u međufrakcijskim sukobima. Sukob Fataha i Hamasa se može jedino okarakterizirati kao borba za vlast. Palestinski predsjednik Mahmud Abbas koji dolazi iz redova Fataha rekao je da će raspisati prijevremene predsjedničke i parlamentarne izbore kako bi okončao krizu u zemlji iako za to nema ustavne ovlasti. Ovaj prijedlog predstavnici Hamasa su doživjeli kao napad na sebe i zaprijetili neredima ukoliko Abbas nastavi sa svojim zahtjevom. No bez obzira na teške rijeci i prijetnje nitko ne očekuje da bi se mogle dogodit crne procjene svjesne su da bi građanski rat bio katastrofa za sve, da bi ga bilo jako teško zaustaviti.

Hamas je došao na vlast prvenstveno zahvaljujući lošoj ekonomskoj situaciji u zemlji prouzrokovanoj gospodarskom blokadom Izraela devedesetih i korumpiranosti Fatahovih dužnosnika. Hamas je na lokalnim izborima 2004. godine ima mnogo uspjeha što je bio nagovještaj uspjeha na parlamentarnim izborima. Hamas je puno bolje upravljao gradovima u kojima je osvoji vlast za razliku Faraha. Hamas je poznat po svojem socijalnom programu koji je cesto jedini izvor prihoda siromašnim Palestincima, za svoje humanitarne projekte procjenjuje se Hamas mjesečno troši 60 milijuna dolara. No otkako je Hamas došao na vlast situacija se dramatično pogoršala za Palestince, te on počeo gubiti potporu građana. Prema nekim istraživanjima javnog mišljenja da su danas izbori za Fatah bi glasalo gotovo 40 posto građana dok bi za Hamas oko 30 posto. Ove brojke možda daju predsjedniku Abbasu uvjerenje da bi mogao pobijediti na izborima i samostalno stvoriti vladu, no veliki broj građana je neodlučen te bi oni mogli imati odlučujući značaj. Možda je najbolja šansa za smirivanje situacije i prestanak međufrakcijskih sukoba stvaranje vlade nacionalnog jedinstva na koji pozivaju obadvije strane, no neuspijevanju se dogovoriti oko njezinog stvaranja.