NAGRAĐENI SCENARIST Američki redatelj Condon je 1998. osvojio Oscara za scenarij filma 'Bogovi i čudovišta' i 2003. za scenarij filma 'Chicago'Bill Condon je redatelj koji, nakon što su objavljene nominacije za ovogodišnjeg Oscara, može istodobno slaviti i tugovati. Slaviti zato što je njegov film “Komadi iz snova” (Dreamgirls) osvojio najviše, osam nominacija za ovogodišnjeg Oscara, a tugovati zato što se prvi put dogodilo da film s najviše nominacija nije dobio oscarovsku nominaciju za najbolji film. Ipak, taj 51-godišnji redatelj mora biti zadovoljan jer je u posljednjih deset godina svaki film koji je radio osvojio Oscara u nekoj kategoriji. Prvog Oscara Condon je osvojio 1998. za scenarij filma “Bogovi i čudovišta” za koji su glumci Ian McKellen i Lynn Redgrave dobili nominaciju za Oscara. Slijedila je nominacija za scenarij mjuzikla “Chicago” 2003. koji je bio nominiran za Oscara u 13 kategorija, a osvojio ih je šest. Za Condonov film “Kinsey” nominaciju za Oscara 2004. je dobila Laura Linney a sada je snimio film “Komadi iz snova” koji će se u hrvatskim kinima početi prikazivati 15. veljače.

Radnja filma odvija se 60-ih godina, kada rock i soul zvijezda James “Thunder” Early (Eddie Murphy) angažira djevojke iz trija Dreamettes za prateću grupu. U triju pjevaju Effie White (Jennifer Hudson), Deena Jones (Beyoncé Knowles) i Lorrell Robinson (Anika Noni Rose) a menadžer im je Curtis Taylor, Jr. (Jamie Foxx). Ambiciozni Curtis uskoro djevojke predstavlja kao samostalnu grupu, mijenja im ime u Dreams a za glavnu pjevačicu postavlja Deenu umjesto Effie jer mu je jasno da je za uspjeh važniji izgled od glasovnih sposobnosti.

S Billom Condonom ugodno je razgovarati, u što smo se uvjerili na ekskluzivnom intervjuu za Nacional. Do slave je došao nakon što je godinama, u prvoj polovici 90-ih, radio TV filmove i u svakom trenutku razgovora pokazuje da je sretan što je postigao uspjeh kao redatelj i scenarist, a da pritom previše ne filozofira o sebi i svojoj autorskoj veličini.

NACIONAL: Film “Komadi iz snova” prvi je put predstavljen na festivalu u Cannesu 2006. Očito ste se tada odlučili na dugu promotivnu kampanju kako biste pripremili teren za dodjelu Oscara. Jeste li se u Cannesu pribojavali prvih reakcija odabrane publike?
- Bio sam jako uzbuđen kad je film prvi put trebao biti prikazan publici. Reakcije su bile pozitivne i publika ga je odmah prihvatila. Provedete mjesece u montaži spajajući dijelove filma a onda ga doslovno prvi put pogledate s ostatkom publike. Za mene je to bilo čudesno iskustvo. Nakon što potrošite sate na montiranje filma uvijek si postavljate pitanje jesmo li donosili prave odluke, jesmo li odabrali prave scene a one nepotrebne izbacili iz filma. To su pitanja koja muče svakog redatelja sve dok film ne bude premijerno prikazan. Osim toga na toj sam projekciji morao održati i prigodni govor zbog čega sam se tresao te sam popio nekoliko pića da bih se smirio. Nikad do tada nisam bio u Cannesu. Bio sam na festivalu u Deauvilleu s filmom “Bogovi i čudovišta” koji tada nije dobio dobre kritike i nikad nije prikazivan u francuskim kinima. Ni s “Kinseyjem” nisam prošao bolje. Nikad ne znate kako će pripadnici neke druge kulture reagirati na vaš film. Zato sam u Cannesu bio napet jer nisam znao hoće li europski novinari shvatiti moj film.

NACIONAL: Tema filma, soul i r ‘n’ b glazbena scena iz 50-ih i 60-ih godine, sveamerička je tema. Jeste li se zapitali zašto su za redatelja odabrali vas, a ne nekog afroameričkog redatelja s glazbenim iskustvom?
- Za mene to nije bio nikakav problem. Ljudi će se možda pitati kakve ja imam veze s temom ovog filma, ali sâm film će razbiti moguća pitanja. Mislim da će on utjecati i na publiku koja je bliža takvoj vrsti glazbe i onu koja odlazi u kino radi dobre zabave. Upravo zato sam se i prihvatio režiranja ovog filma. Naime, priča jest sveamerička, ali je pitanje koliko je ona poznata, recimo, vama Europljanima. Ja sam je morao na neki način napraviti zanimljivom svima onima koji nisu Amerikanci. Bazično, priča se bavi izborima koji se nude djevojkama koje žele ostvariti američki san. Neke od njih nisu spremne na kompromise, neke jesu.

NACIONAL: I Beyoncé Knowles i Jamie Foxx profesionalni su pjevači i vjerojatno i te kako dobro znaju kakva je glazbena scena koja se opisuje u filmu.
- Upravo tako. Jamie Foxx je na početku snimanja znao više o liku glazbenog menadžera kojega glumi nego što ću ja ikada naučiti. Jamie mi je tijekom snimanja bio sjajan vodič kroz to glazbeno vrijeme. Što se tiče Beyoncé, kada nju imate u filmu, onda prvo želite čuti kako pjeva. Ja je prije početka snimanja nikad nisam čuo kako pjeva uživo. To je bio fantastičan osjećaj.

NACIONAL: Režija mjuzikla zna biti riskantna. Publiku katkad iznervira kada glumci, tijekom normalnog razgovora, iznenada počnu pjevati i kroz pjesmu opisivati svoje osjećaje.
- Shvaćam zašto ljudi to mrze jer i mene to izluđuje. Problem je što publika potajno želi da se to dogodi, ali joj smeta ako se to dogodi na neki naivan i neuvjerljiv način. Zato je moj posao kao redatelja ovog filma bio da prevarim gledatelje i bezbolno ih uvučem u scene u kojima se kroz pjevanje i pjesme prikazuju osjećaji. To se najbolje vidi u scenama u kojima se pojavljuje Eddie Murphy, publika je oduševljena njegovom glumom i odjednom, da nitko ne zna kako, svi smo uvučeni u njegovo pjevanje. To je bio moj glavni izazov, kako uvući publiku u pjesmu a da toga nije ni svjesna.

NACIONAL: Vi ste rođeni 1955. Jeste li kao dječak slušali glazbu koja se pojavljuje u filmu?
- Kako da ne. Sjećam se da sam kao klinac molio svog oca da odvede mene i moje sestre na koncert grupe Supremes. To je bila prva glazba koju sam otkrio i odmah sam postao opsjednut njome. Imao sam osam godina kad me je otac odveo na koncert Supremesa u Paramount Theatre u Brooklynu. Tada sam prvi put vidio Dianu Ross, bilo je to nevjerojatno iskustvo. U to vrijeme bile su na vrhuncu slave. U pripremama za ovaj film nisam razgovarao s Dianom Ross niti s ostalim članicama Supremesa, ali je Beyoncé razgovarala s Dianom Ross. Dianu Ross sam susreo na premijeri filma “Sjećanja jedne gejše”, sjedila je ispred mene i gustom kosom mi zaklanjala pogled. Bio sam tako nervozan da nisam znao trebam li joj prići i reći da režiram film koji se temelji na grupi Supremes. Na kraju sam bio tako izgubljen da nisam skupio hrabrosti da joj priđem.

---

NACIONAL: Jeste li kao osmogodišnjak, nakon što ste uživo vidjeli Dianu Ross, dobili želju da se počnete baviti šou biznisom?
- Da, želio sam postati Supremes. Kasnije sam shvatio da je to nemoguće. Međutim, nešto u meni se probudilo nakon tog koncerta. Možda me to usmjerilo prema filmskoj industriji kao dijelu šou biznisa. Već u osnovnoj školi počeo sam snimati amaterske filmove, u srednjoj školi organizirali smo kazališne predstave. Dakle, zanimalo me i kazalište i film. Na kraju sam se odlučio za film jer mi se činio zanimljivijim od kazališta. To ne znači da sam odustao od kazališta. Dokaz tome je moj scenarij za film “Chicago”, koji je kombinacija filma i kazališta, mojih dviju najvećih strasti. Isto je i s ovim filmom, sjećam se da sam bio u New Yorku i prisustvovao kazališnoj premijeri mjuzikla “Dreamgirls”. Za mene je uzbudljivo biti dio obaju svjetova, filmskog i kazališnog. Dobro, kazališna verzija “Dreamgirlsa” bavi se Detroitom i njihovom glazbenom scenom, filmska verzija je proširena.

NACIONAL: Kakve ste filmove snimali dok ste bili u osnovnoj školi?
- Bili su to filmovi o New Yorku, sjećam se da sam snimao izgradnju World Trade Centera. Snimio bih kako se gradi, a onda bih šest mjeseci kasnije ponovo snimao da bi se vidio napredak u izgradnji. Mislim da neke od tih filmova još imam kod kuće. Osim toga, snimao sam trilere u kojima sam ubijao svoje prijatelje iz razreda. To su bili nijemi trileri.

NACIONAL: Jeste li razmišljali da ih objavite na DVD-u, bar kao dodatak nekom vašem hit filmu?
- Ne, pa nitko to ne bi želio vidjeti.

GLUMCI IZ FILMA 'KOMADI IZ SNOVA' Eddie Murphy, Jennifer Hudson, Beyoncé Knowles i Jamie Foxx s redateljem Billom Condonom prilikom dodjele nagrade Zlatni globus za najbolji filmNACIONAL: Jamie Foxx i Eddie Murphy su glumačke zvijezde, ali Beyoncé nije imala mnogo glumačkog iskustva a ono što je imala filmski kritičari nisu prihvatili s oduševljenjem. Jeste li se pribojavali njezina glumačkog neiskustva?
- Beyoncé je u nekim scenama spektakularna, njezina gluma u ovom filmu mnogima će biti pravo otkriće. On je fenomenalna glumica. Vrlo je ozbiljno pristupila filmu u kojem, iako je pjevačica, glumi osobu koja je potpuno drukčija od nje same. Svi govore o njezinoj tjelesnoj transformaciji jer je tijekom snimanja smršavila 15 kilograma pa je na početku filma deblja a kasnije sve mršavija. Nisam obraćao previše pozornosti na to, ona je za mene uvijek erotski vrlo izazovna, čak i kada je mršava. Njezina uloga je bila takva da je morala izgledati drukčije od Effie koja je debeljuškasta.

NACIONAL: Očito ste imali povjerenja u Beyoncé Knowles. Koja je, po vama, njezina najveća glumačka prednost?
- Ona kao glumica izgleda vrlo ranjivo, to je ono što je privlačno kod nje. Postoji jako mnogo prekrasnih žena čija ljepota se ne može prenijeti na filmsko platno. Na ovom filmu kao fotograf je radio David James koji mi je rekao kako nikada do sada nije gledao kroz objektiv fotoaparata i objektiv kamere neku ženu i odmah osjetio tu osobu. To mu se dogodilo s Beyoncé, a ono što se osjeti gledajući kroz objektiv publika osjeti gledajući film na platnu. Ona posjeduje prirodni talent koji je nadograđen s puno rada, posebno na ovom filmu, kako bi mogla prikazati još dublje i još kompliciranije emocije.

NACIONAL: Jesu li glumačke zvijezde ovog filma tražile velike honorare ili su pristale glumiti za manje novca u zamjenu za nagrade koje bi ovaj film mogao osvojiti?
- Svi su bili vrlo galantni i ponešto su smanjili svoju cijenu. Jamie Foxx i Eddie Murphy doista su nam pomogli u tom smislu i glumili za značajno manju cijenu od njihove realne tržišne vrijednosti samo da bi bili u ovom filmu. Mislim da će se to sve češće događati u onim hollywoodskim filmovima u koje glumce privlači strast a ne zarada. Ovaj film je mjuzikl, a kod mjuzikla nikada ne znate hoćete li zaraditi ili ne. Zato proračun takvog filma nikada ne može biti jako visok. Mi smo imali dovoljno novca, ali u hollywoodskim okvirima to je bio proračun srednje veličine. Ni Beyoncé nije tražila honorar koji bi inače tražila.

NACIONAL: Kako su izgledali pregovori s glumcima o njihovu honoraru za ovaj film?
- Ne znam jer ja nisam vodio te pregovore. To je bio zadatak Davida Geffena i ostalih ljudi iz kompanije Dreamworks. U takvim pregovorima uvijek postoji donja granica honorara ispod koje glumci neće ići i gornja granica iznad koje filmska kompanija neće ići. Na meni je samo da čekam. Jedino vam mogu reći da niti jedan glumac u ovom filmu nije dobio 20 ili 25 milijuna dolara koliko najveće zvijezde danas uzimaju po filmu.

NACIONAL: Jesu li najveće zvijezde vrijedne 20 ili 25 milijuna dolara?
- Nisu. Današnje zvijezde sigurno vrijede mnogo, ali došlo se do iznosa koji su suludi. Morate osjećati golemu odgovornost kada dobijete toliko novca. Proračun ovog filma bio je deset puta veći od proračuna bilo kojeg filma koji sam do sada radio. Zato sam osjećao odgovornost, ne samo za svoj rad nego i za rad svih ostalih ljudi na ovom filmu. Međutim, to me nije ometalo pri snimanju, više sam razmišljao o tome kako ću snimiti sutrašnju scenu nego koliko novca sam dobio za film.

Slavni trio Motowna

The Supremes su nastali 1959. u Detroitu i snimali su za poznatog izdavača Motown. Osim Diane Ross u grupi su pjevale Florence Ballard i Mary Wilson. Između 1964. i 1969. bile su na vrhuncu popularnosti a 1970. Diana Ross napustila je grupu zbog solo karijere. Njihovi poznati hitovi su "Baby Love", "Where Did Our Love Go" i mnogi drugi.