Hrvatski dočasnik u središnjem dijelu Afganistana jedini je konktakt stanovništva sa zapadnom civilizacijom i jedina pomoć koja im stiže

Sve dosad u Hrvatskoj je vladalo mišljenje kako su hrvatski vojnici poslani u Afganistan kao ulaznica Hrvatske za punopravno članstvo u NATO-u ili pak da su tamo zbog toga da se poboljšaju odnosi između Hrvatske i SAD-a. Međutim, Nacional otkriva da elitne hrvatske postrojbe u Afganistanu život znače afganistanskom stanovništvu na područjima kamo zapadna civilizacija nije kročila. Od svibnja do kraja studenoga 2006. sedmeročlani tim vojnih izvidnika iz sastava 350. vojnoobavještajne bojne Hrvatske vojske na čelu sa satnikom Draženom Knezićem sudjelovao je u operacijama vojnih snaga za stabilizaciju Afganistana ISAF u sklopu pokrajinskog rekonstrukcijskog tima na području Chagcharana kojem je na čelu Litva. Takvih je pokrajinskih timova na području Afganistana 20-ak i svaki od njih obuhvaća administrativnu cjelinu približno veličine Hrvatske. Oni su zaduženi za obnovu i podizanje životnog standarda stanovništva. Odmah nakon povratka iz Afganistana hrvatski mobilni promatrački tim za vezu, odnosno sedmorica dočasnika i časnika, zamijenjena su novim timom iz 350. vojnoobavještajne bojne. Ova postrojba, uz bojnu za specijalna djelovanja, najelitniji je dio hrvatske Kopnene vojske.

Pripadnici 350. vojnoobavještajne bojne u Afganistanu imaju najtežu zadaću u cjelokupnom hrvatskom vojnom kontingentu u toj zemlji, jer su na teško prohodnom terenu i zadaći dubinskog izviđanja sedmorica hrvatskih dočasnika i časnika potpuno sama u patroli bez ikakve druge potpore, znaju biti udaljeni od matične baze i do 300 kilometara. Sve što imaju jesu dva terenska vozila Toyota Land Cruiser, jurišna puška G36 koja je zamijenila američku M-16, nekoliko metalnih spremnika goriva, prevoditelj, džepni rječnik, bolnička nosila na kojima spavaju pod otvorenim nebom, vreće za spavanje, nekoliko rezervnih dijelova za vozilo i umijeće pregovaranja s plemenskim starješinama.

Nacional je prošlog tjedna posjetio zapovjedništvo i pripadnike 350. obavještajne bojne stacionirane u ogulinskoj vojarni i razgovarao sa zapovjednicima postrojbe i pripadnicima tima koji se vratio iz Afganistana.

Nacionalovi sugovornici koji su bili u Afganistanu ističu kako je timu koji ih je zamijenio i trenutačno se nalazi na području Chagcharana teže nego njima barem kad je riječ o vremenskim prilikama. “Nije nas zadesila afganistanska zima, ali sad naši dečki rade i na temperaturi do minus 34. Zapravo, ova dva tri mjeseca se i ne ide nikud zbog neprohodnosti terena. Teško je prohodan i ljeti, a to smo osjetili nekoliko puta kad kvalitetna terenska vozila nisu mogla svladati težak teren, naše iskustvo i primjedbe o vozilu pomogli su da se motori na vozilu ojačaju“, rekli su za Nacional pripadnici prvog tima koji se vratio iz Afganistana.

Benzinska postaja na kojoj se prodaju plinske boce za kućanstvo i pogonsko gorivo koje su dovozili hrvatski obavještajciPodatak da se na prostoru koji obuhvaća pokrajinski rekonstrukcijski tim Chagcharan nalazi samo 200 pripadnika vojske i civilnih djelatnika iz Litve, Islanda, Danske i Hrvatske govori koliko se napora mora uložiti u nadzoru i prikupljanju obavještajnih informacija izviđanjem, za što su zaduženi hrvatski vojnici.

Oni su oči i uši PRT-a jer prenose udaljenom stanovništvu poruke guvernera Chagcharana, upozoravaju zapovjedništvo na moguću sušu, glad koja vlada među stanovništvom i bolesti.

“Ništa vas ne može pripremiti za ono što ćete doživjeti u Afganistanu. Nepregledni planinski masivi, velika nenaseljena prostranstva, stanovništvo umire u prosjeku s 40 godina, velik je broj djece koja umiru do navršenih 10 godina života, pitka voda i ne postoji, jer se njome koriste i ljudi i stoka, kanalizacije nema. Naša misija izviđanja i uspostave kontakta s lokalnom populacijom odvijala se nad nadmorskim visinama oko 2200 metara. Područje Chagcharana i naša zona odgovornosti relativno je mirna, stanovništvo pokrajine Ghor nije naklonjeno Talibanima, ali svako selo ima svog seoskog starješinu i ratnog vođu koji ima ilegalnu vojsku, opijum je prisutan na svakom koraku, ali naša misija nije sprječavanje ili borba protiv toga već je to posao lokalne policije. Patroliranja bi trajala i do sedam dana, na putu do najzabitijih krajeva, često se spavalo pod otvorenim nebom. Afganistanski narod je vrlo siromašan, ali i ponosan i ne vole strance, pogotovo one koji im se žele nametnuti silom.

Prvi dodir s nekom drugom civilizacijom afganistanski narod u pokrajini Ghor izvan Chagcharana imao je upravo s nama. Stoga je naša misija bila izuzetno zahtjevna, jer da smo učinili krivi korak na početku nitko poslije više ne bi mogao obnoviti povjerenje", rekao je zapovjednik prvog hrvatskog pokretnog promatračkog tima za vezu u Afganistanu satnik Dražen Knezić.

Bez dobre i sveobuhvatne pripreme prije odlaska u Afganistan takvu zadaću nije moguće odraditi. Zapovjednik 350. vojno-obavještajne bojne brigadir Gordan Cvetnić o tome je rekao: "Dosta dugo smo razrađivali zadaću, vodimo računa i o usklađivanju određenih karaktera ljudi na zadaći. Možete imati vrhunski osposobljenog čovjeka, ali on se ne uklapa u tim, stoga imamo istovremeno čovjeka s borbenim iskustvom kao i mlađeg časnika bez takvog iskustva, jer ako odmah potrošimo sve ljude s borbenim iskustvom iz Domovinskog rata, u misiju će ići potpuno neiskusni vojnici. Na pripremama su angažirani i psiholozi, uči se međunarodno ratno pravo, pregovaranje, vojna psihologija, korištenje sustava veza, zaštita od kemijskih napada, talačke krize, uveli smo i tečaj priprema za razgovore sa sredstvima javnog priopćavanja.

Zapovjednici 350. obavještajne bone bojne pripremaju novi tim za Afganistan: brigadir Gordan Cvetnić (lijevo), bojnik Damir Ressler (u sredini), satnik Damir Knezić (desno)Da ne govorim o upoznavanju s minsko-eksplozivnim sredstvima koja se mogu pronaći u Afganistanu. Sveukupno izravna priprema traje sedam tjedana, a svaka rotacija naših vojnika se nadopunjuje iskustvima prethodnika. Napravili smo iskorak u tom smislu, jer je tim koji se vratio i iskoristio godišnji odmor i nagradne dane izravno uključen kao nositelj obuke slijedeće rotacije. Pripremamo više timova tako da imamo u slučaju nepredviđenih okolnosti sigurnu zamjenu, s pričuvama se obuka vrši isto kao da idu u misiju. Imamo gotov tim ovdje koji u svakom trenutku može zamijeniti naše dečke dolje, ako im se, ne daj bože, nešto dogodi. Sigurnosna provjera, liječnički pregled i izjava o dragovoljnosti, to su kriteriji za ulazak u tim."

Da je složenost i težina njihove misije prepoznata i u najvišim hrvatskim vojnim krugovima, pokazuje i nedavna odluka ministra obrane Berislava Rončevića. Pored redovne plaće pripadnici 350. obavještajne bojne dobivaju najvišu dnevnicu u sklopu hrvatskog vojnog kontingenta i to 100 eura, kao i pripadnici hrvatskog operativnog tima za vezu u Mazar-e-Sharifu koji obučavaju afganistanske vojnike i odlaze s njima u bilo koji dio zemlje ako im to zapovijedi zapovjedništvo ISAF-a. Upravo su pripadnici 350. obavještajne bojne bili prvi hrvatski vojnici izravno napadnuti od pobunjenika, i to još potkraj lipnja 2006. O njihovim se zadaćama u Afganistanu gotovo ništa ne zna, o uspjesima se ne govori, pa je postrojba dospjela u javnost tek kad je napadnuta potkraj lipnja 2006.

Tada su pripadnike 350. obavještajne bojne oko sat vremena poslije ponoći po lokalnom vremenu na promatračkoj točki u regiji Taywara, 200 km zapadno od Chaghcharana, gdje su inače smješteni, napala dvojica napadača naoružana puškostrojnicom i kalašnjikovom, Hrvatske vojnike spasilo je oklopljeno vozilo Toyota prilagođeno za mirovne misije.

Hrvatski tim u svom sastavu ima i vojnog liječnika koji na teško dostupnim terenima pruža pomoć djeci i nemoćnim starcimaTežina misije hrvatskog izvidničkog tima u Chagcharanu može se usporediti jedino s misijom pripadnika 1. hrvatskog operativnog mentorskog tima koji obučava afganistansku vojsku u Mazar-e-Sharifu i s njom odlazi u bilo koji kutak Afganistana. Hrvatski mentorski tim koji čine pripadnici gardijskih brigada potpuno je preuzeo obuku 3. kandaka (bojne) 1. brigade 209. korpusa afganistanske vojske od američkih timova. Proveli su intenzivnu borbenu obuku s težištem na borbenim drilovima koji podupiru ratnu zadaću 3. kandaka: kretanje do dodira s neprijateljem, reakcija na zasjedu, konvoj, reakcija na improvizirane eksplozivne naprave, mobilna nadzorna točka, okruženje i pretraga, i, naravno, uza sve to uvježbavan je i rad stožera kako bi sve skupa bilo kompatibilno s NATO-ovim standardima. To je sve provjereno na terenu izravno u borbi s talibanima kod Kandahara kad je ranjen hrvatski dočasnik Goran Špehar. Najveći izazov bio je pridobiti povjerenje afganistanskih vojnika, dočasnika i časnika i dokazati im kako hrvatski vojnici, dočasnici i časnici imaju doista dovoljno iskustva i znanja kako bi ih mogli mentorirati. To se pokazalo iznimno važnim jer većina nikad nije čula za Hrvatsku, a odjednom se iz te neznane zemlje pojavilo devet časnika i deset dočasnika, s namjerom da ih počnu uvježbavati, prethodno preuzevši tu zadaću od američkih instruktora, koji taj posao obavljaju već tri godine.