IZVANREDNI MAJSTOR Posljednja Armanijeva revija u Milanu ponovno je izazvala dobre reakcije modnih kritičara, posebno su zapažene bile neobično dizajnirane suknjeNjemački poslovni dnevni list Handelsblatt objavio je prije nekoliko dana intervju s talijanskim modnim dizajnerom Giorgiom Armanijem, a neke stvari koje je on u intervjuu izjavio izazvale su pravu senzaciju i potrese u modnom svijetu. Prema tvrdnjama njemačkog dnevnika Armani je novinaru koji ga je intervjuirao potvrdio glasine da namjerava prodati svoje modno carstvo. List citira Armanija: “Spreman sam prodati svoju kompaniju onome tko najviše ponudi.” Po tvrdnjama Handelsblatta financijski stručnjaci procjenjuju da Armanijevo modno carstvo vrijedi najmanje 6,6 milijardi dolara. Armani je u intervjuu rekao i tko je zainteresiran za kupnju: “’L’Oréal’ bi mogao biti partner u tom poslu. Ako netko ponudi više, može postati partner.” Novine podsjećaju da je raznih spekulacija o mogućoj prodaji modne kuće Armani bilo i ranije, ali ih je sam Armani uvijek demantirao, a te glasine se do sada i nisu realizirale. No, po tvrdnjama lista, sada bi takav korak bio razuman za slavnu talijansku robnu marku budući da Armani ima već 72 godine, a nema djece koja bi mogla naslijediti njegovo carstvo.

Zbog Armanijeva značaja u svijetu mode, ono što je objavio Handelsblatt izazvalo je veliku pozornost. On je ne samo jedan od najslavnijih svjetskih modnih kreatora nego je vjerojatno i osoba koja je posljednjih desetljeća najviše utjecala na svjetsku modu i kada je stil odijevanja u pitanju, ali i kada je riječ o marketinškom prilaženju modi. S jedne strane ostao je osoba koja odijeva najslavnije, a istodobno je napravio ono što se malo koji kreator visoke mode prije njega usudio, učinio je svoj dizajn dostupnim i onima koji nemaju mnogo novca. Njegove modele nosili su najslavniji glumci, u posljednje doba u njima su viđeni Gwyneth Paltrow, Brad Pitt, George Clooney, Jennifer Aniston, Samuel L. Jackson, Jodie Foster, a nekoliko zvijezda najavilo je da će se na ovogodišnjoj dodjeli Oscara pojaviti u njegovim kreacijama, na primjer, Cate Blanchett. Na njegovim modnim revijama pojavljuju se mnogi. Svojedobno je na njegovim revijama često viđan i Arnold Schwarzenegger, koji je zbog revija dolazio specijalno avionom iz Kalifornije. U njegovim haljinama viđene su i neke članice britanske kraljevske kuće. No istodobno, otkad je pokrenuo modnu liniju nižih cijena Armanijeve elegantne kostime, odijela i haljine nose mnogi koji si to ranije nisu mogli priuštiti. Ovakav njegov pristup kopirali su i drugi vrhunski kreatori.

Armani je također bio jedan od prvih koji se u dizajnu nije ograničavao samo na visoku modu, na nekadašnji koncept modnih kreatora, posebno onih francuskih, da rade samo za najbogatiju žensku klijentelu, nego je svoj dizajn počeo širiti i izvan sfere odijevanja, na modne dodatke, pa potom i na ono što ljude okružuju, a ne samo na ono što nose. Počeo se baviti i dizajniranjem predmeta, prostora, svugdje šireći svoj stil jednostavne ali vrhunske elegancije. To širenje modnog stila njegov je koncept, koji on naziva drukčije - nuždom preživljavanja.

Armani je nesumnjivo jedan od najvećih modnih kreatora svih vremena, izuzetno sposoban, bogat, elegantan, a nitko tko ga vidi ne bi rekao da ima 72 godine. No on je osoba koja za sebe smatra da se zapravo “provukla kroz život”, te da je jedino što je u životu dobro radio to što je dobro nosio teret koji si je sam naprtio. U nedavnom intervjuu rekao je: “Stalno moram dokazivati da sam sposoban preživjeti. I tako cijelog života.” To kaže čovjek, koji je osam godina nakon što se počeo samostalno baviti dizajnerskim poslom već bio na naslovnoj stranici američkog newsmagazina Time, kao prvi modni dizajner u 25 godina, nakon Christiana Diora. To je također čovjek kojem je slavni newyorški muzej Guggenheim napravio nevjerojatnu počast priredivši izložbu njemu u čast. Londonski Daily Telegraph koji ga je nedavno intervjuirao, napisao je:

SA SOPHIJOM LOREN, slavnom talijanskom glumicom, na ceremoniji na kojoj mu je dodijeljena zvijezda na“Svatko tko se s njim susretne odmah osjeća da to nije čovjek koji se opušta u uspjehu i golemom bogatstvu, nego mu sve to predstavlja ‘stanoviti teret’. On je zapravo stidljiv čovjek. Na kraju svake svoje revije pokloni se na pisti prisutnima raširenih ruku kao da hvata pljesak od hodočasnika, ali onda brzo nestane. Sve to vrijeme na njegovu licu nije izraz trijumfa, nego bi se prije moglo reći, čak i nakon toliko godina uspjeha, da je na njegovu licu izraz zeca koji želi pobjeći od automobilskih farova.”

Rodio se 1934. godine u Piacenzi, 60 kilometara južno od Milana u skromnoj građanskoj obitelji. Otac mu je bio brodarski menadžer, majka domaćica. Imao je sestru, koja je radila u njegovoj kompaniji, te brata, kroničnog depresivca, koji je umro 1994. godine. U spomenutom intervjuu Daily Telehraphu ispričao je:
“Kad sam bio dječak moj je svijet bio jako ograničen. Bilo je to nakon rata, naši su horizonti bili suženi. Dosezali su samo obrise našeg vlastitog provincijskog života. Istina je, film mi je nekada ukazivao na razne situacije koje su bile drukčije od moje vlastite, ali ja nisam mogao imati druge aspiracije od onih koje su se nalazile u obiteljima srednje klase, da postanem pravnik, liječnik, bilježnik ili arhitekt. Profesija modnih kreatora uopće nije postojala, čak niti običnog dizajnera ili modnog fotografa. A, uz to, u ono vrijeme u Italiji je netko napuštao roditeljski dom tek kada bi se vjenčao.”

---

Sa 16 godina otišao je na studij medicine na milansko sveučilište, sa 18 u vojsci je postao bolničar, a kada je izišao iz vojske zaposlio se u milanskoj robnoj kući La Rinascente namijenjenoj nešto rastrošnijim mušterijama. Tamo je počeo kao aranžer izloga, potom je počeo raditi u odjelu za mušku konfekciju, gdje je nabavljao robu, pa je tako došao u dodir s ondašnjim uspješnim dizajnerom Ninom Cerruttijem, koji ga je 1961. godine pozvao k sebi. Cerrutti mu je dao priliku da se bavi modnim dizajnom, radio je modele za jednu mušku liniju, dosta dobro zarađivao, te tamo ostao do 1970. godine. Cerrutti ga je pokušao zadržati, ali se Armani želio okušati kao samostalni dizajner. Bilo je onih koji su kasnije Cerruttiju pripisivali zasluge da je stvorio Armanija, što je Cerrutti odbijao rekavši: “Armani je čovjek kojeg nitko ne može stvoriti. On se stvorio sam.”

Armani je homoseksualac, te je u to vrijeme već živio sa svojim partnerom, 11-godina mlađim arhitektom Sergiom Galeottijem, koji ga je nagovorio da počnu vlastiti posao. Galeotti je bio vrlo poduzetan mladić, te je u početku, kada je 1974. godine tvrtka Giorgio Armani S.p.a osnovana, imao veliku ulogu u poslovnom dijelu. Oni koji znaju Armanijev put tvrde da ništa ne bi postigao bez Galeottija. Njih su dvojica dugi niz godina bili partneri, povremeni ljubavnici i veliki prijatelji, a to su ostali sve dok Galeotti nije sredinom osamdesetih umro od AIDS-a.

Armani je svoju prvu kolekciju muške odjeće prikazao u proljeće 1975. godine, a sljedeće godine i prvu žensku kolekciju. Armanijevi modeli nisu u početku izazivali veliku pozornost, pa je bilo procjena da neće preživjeti, a i oni su bili toliko skeptični da su se osim kreiranjem i prodajom odjeće privremeno bavili i prodajom Volkswagena. No, mušterijama se ipak kod Armanijevih modela svidjela jednostavna elegancija koju je od prvog trenutka gajio. Hrabro je u svojim modelima počeo uvoditi inovacije, pa je ostavio stil krutih muških sakoa, koji su isticali ramena, te dizajnirao sakoe koji su prirodnije stajali na tijelu. No, mušterijama su se najviše svidjeli ženski modeli, kombinacija elegancije i senzualnosti, koje je Armani znao izvanredno kombinirati, kao što je izuzetno spretno počeo kombinirati materijale, boje i stilove.

Tako su se Armanijevi modeli počeli nešto više prodavati u Italiji, a bio je zapažen i u SAD-u, gdje se dogodila njegova velika prekretnica. Godine 1980. dobio je priliku da dizajnira odjeću za film “American Gigolo” u kojem je glavnu ulogu igrao tada još mladi Richard Gere. Film je dobio slabe kritike, ali mnogo publike, pa je postao neočekivani hit, napravio je zvijezdu od Gerea, ali i od Armanija. Nakon tog filma nastala je u SAD-u i veća potražnja za njegovim modelima, krenula je i prodaja tih modela u SAD-u, no, ne samo to. Američki modni kritičari počeli su ga isticati kao osobu koja na nov način pristupa modi i odjeći pa su o njemu počeli više pisati i pažljivije analizirati njegov rad.

U travnju 1982. Armani se našao i na naslovnoj stranici Timea, a u tom broju objavljen je veliki članak u kojem se opisuje kako je on redefinirao mušku i žensku modu, kako je sasvim promijenio način odijevanja, te kako je njegov uspjeh izazvao paniku u francuskim modnim krugovima, koji su do tada dominirali svjetskom modom. Ta naslovnica i članak skrenuli su pozornost američke, ali i svjetske javnosti na Armanija, pa su za njega prvi put čuli i mnogi od onih koji nisu bili posebno zainteresirani za modu. I sam Armani priznaje da je taj članak bio velika prekretnica.

S ASHLEY JUDD u Cannesu 2004. na dobrotvornoj priredbi održanoj u korist otkrivanja lijeka protiv AIDS-a, bolesti od koje je 1985. preminuo njegov partner i povremeni ljubavnik Sergio Galeotti“Kad sam vidio naslovnicu osjetio sam da mi je tog trenutka netko dao novu zadaću. Kao da sam se toga dana probudio i shvatio da od tog trenutka moram ljudima dati ono što se od mene očekuje. Bio je to novi teret, no, možda je točnije reći da je to bila nova sveta obveza. To je, naravno, kod mene izazvalo tisuće strahova, tisuće nesigurnosti, tisuću briga na osobnoj razini i na razini kompanije, koja se upravo tada počela ozbiljno razvijati. Sve se počelo događati jako brzo, sve je to postala velika psihološka obveza.”

Upravo u vrijeme kada se Armani počeo afirmirati kao vrstan, inovativan dizajner, kompanija je smjelo uz osnovnu modnu liniju, koja se zvala Armani Collezioni, počela lansirati nove linije. Tako je 1981. lansirana linija “Emporio Armani” pristupačnijih cijena, zatim linija “Armani Jeans”, sljedeće godine na tržištu se našao u Armanijev parfem za žene, a 1984. godine i parfem za muškarce, pripremale su se razne stvari, koje su se na tržištu pojavile narednih godina, pa je Armani čak dizajnirao i telefon, zatim cipele, a sljedećih godina pojavit će se i golf oprema koju je on dizajnirao.

Tih je godina počeo dobivati i brojne nagrade. Izabran je za najboljeg svjetskog kreatora muške mode 1980., 1981., 1984., 1986. i 1987. godine, magazin GQ proglasio ga je za najboljeg dizajnera muške mode 1981. godine, dobio je posebnu nagradu Udruge američkih dizajnera 1983. godine, te talijanski državni orden Commendatore Dell’Ordine Al Merito Della Repubblica 1985. godine, te još viši orden Gran Caveliere Della Repubblica 1987. Bile su to godine velikih uspjeha.

No, tada je doživio i težak udarac, 1985., smrt od srčanog udara i leukemije AIDS-om iscrpljenog njegova druga Galeottija. Bili su toliko bliski da je bilo onih koji su se bojali da Armani gubitak neće emocionalno i poslovno preživjeti. No on se od udarca branio tako da je počeo još energičnije raditi, danju i noću, te je tih godina izbacio neke od svojih najljepših kolekcija. Nije danima izlazio iz centrale svoje kompanije u ulici Via Borgonuovo u Milanu. Na njegov rad Galeottijeva smrt nije imala negativnih efekata, ali ni na djelovanje kompanije, koja je i dalje bila u usponu, a taj uspon - zapravo - nikad i nije bio prekinut.

Pojava brojnih novih dizajnera, ne samo talijanskih, nego i iz drugih zemalja, koji su preuzeli njegovu modnu filozofiju i često ga kopirali, nisu ugrozili njegov primat. On je polako od inovatora prerastao u klasika moderne mode.
Taj radoholičar i danas intenzivno radi, vodi kompaniju koja ima 13 tvornica, 300 ekskluzivnih dućana u 39 zemalja svijeta, čija se roba prodaje u još 1500 dućana, koja zapošljava 5000 ljudi i ima nekoliko milijardi dolara prometa. Njegova posljednja revija, koju je prije nekoliko dana održao u Milanu, pokazala je da je i dalje izvanredni majstor. Pokazujući svoje kreacije na samom početku Milanskog modnog tjedna ponovno je izazvao dobre reakcije publike i kritičara, kojima su se posebno svidjele neobično dizajnirane suknje.

PARTNERSTVO S MERCEDESOM Giorgio Armani dizajnirao je 2003. za Mercedes posebno izdanje modela SLK s Armani unutrašnjošćuParalelno s revijom prezentirao je u milanskom izložbenom prostoru Triennale retrospektivu svojih kreacija. Nakon revije krenuo je u SAD gdje je imao važne prezentacije svojih modela u tjednu prije dodjele Oscara.
No, ušao je u dob u kojoj njegovi vršnjaci već uživaju u mirovini, što bi i on mogao, budući da ima prekrasnu kuću s golemom bibliotekom u mjestu Broni nedaleko Milana, gdje rado provodi vrijeme, te vile u St. Tropezu na francuskoj Azurnoj obali i na talijanskom vulkanskom otoku Pantelleria usred Sredozemlja. Kada je Handelsblatt objavio intervju u kojem kaže da želi prodati kompaniju bilo je mnogo onih koji su zaključili da je Armani konačno odlučio smiriti svoj životni ritam, i prestati brinuti hoće li preživjeti.

No, nakon što se buka oko prodaje kompanije podigla javio se Armani, koji je buku pokušao smiriti. Nije zanijekao da je s njemačkim novinarom razgovarao, ali tvrdi da ga je novinar krivo razumio. Kaže da se kompanija ne prodaje. Taj njegov demanti u modnim krugovima prihvaća se s rezervom. Svi su uvjereni da se neki razgovori o budućnosti kompanije vode, da je Armani ipak počeo kombinirati što će biti s kompanijom kad njega više ne bude ili kad je neće biti sposoban voditi. Nasljednika u kompaniji nema.

Armanijeva revolucija u pristupu modi

Giorgio Armani revolucionarizirao je modnu industriju tijekom osamdesetih godina, kad je odlučio odbaciti filozofiju francuskih kreatora, koji su dizajnirali samo za najbogatije žene. On je odlučio da bi njegove kreacije trebali moći nositi svi, pa je inovirao koncepciju linija nižih cijena. Također, među prvima se odlučio razgranati i trgovinu predmeta koji ne spadaju u odjeću, poput kožne galanterije i naočala.