Iz hrvatskih je zatvora od 1996. pobjeglo 99 zatvorenika, od kojih je većina pronađena, no još uvijek se traga za desetak bjegunaca, doznaje se u Upravi za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa.

Posljednji bijeg i jedini ovogodišnji dogodio se u Bjelovaru kada je zatvorenik skočio kroz prozor sudnice u koju je doveden zbog brakorazvodne parnice. Naime, zatvorenik je iskoristio što je sutkinje njegove čuvare-pravosudne policajce uputila izvan sudnice zbog zaštite privatnosti stranaka u parnici, no, na njegovu žalost, uhvaćen je za manje od dva sata.

Po podacima načelnika službe osiguranja Uprave za zatvorski sustav Miroslava Mihocija, lani su pobjegla četvorica zatvorenika, trojica u Splitu i jedan u Sisku, a još se traga za dvojicom.

Bijeg iz sisačkog zatvora u prosincu iznenadio je zatvorske službenike jer se zatvorenik, za kojim se još traga, provukao kroz uzak otvor na hodniku, uspeo na balkon i pobjegao preko krova. "Bio je mršav, ali nismo mogli vjerovati da se netko može provući kroz tako mali prolaz", rekao je Hini Mihoci.

Iz splitskog zatvora u lipnju su pobjegla dvojica zatvorenika tijekom šetnje. Iskoristili su nepažnju čuvara, izrezali žicu na ogradi i pobjegli preko zida. Jedan od njih uhvaćen je u Bosni i Hercegovini, a drugi je još u bijegu.

Treći splitski bjegunac u siječnju je prevario liječnika lažnom dokumentacijom kako bi otišao na fizikalnu terapiju, a da bi bio uvjerljiviji hodao je na štakama. Na povratku iz Doma zdravlja jedan od čuvara otvorio mu je vrata na vozilu, a on je odbacio štake i pobjegao, no za nekoliko dana se u pratnji odvjetnika samovoljno vratio u zatvor.

Bjegovi iz hrvatskih zatvora nisu ni približno spektakularni kao nedavni slučaj u Belgiji kada je kažnjenik pobjegao iz zatvora helikopterom koji su otela dvojica pomagača, a rijetki su i primjeri bjegova uz pomoć "iz vana".

Mihoci, koji u zatvorskoj upravi radi deset godina, prisjeća se tek jednog takvog bijega.

Riječ je o osuđenom silovatelju u ubojici Ivanu Klišaniću, kojega su mediji prozvali monstrumom iz Rakovog Potoka. On se prije zakazanog pregleda u Domu zdravlja s pomagačem dogovorio da mu ostavi oružje u košu za smeće pored ulaza u ambulantu. Kad je uzeo oružje, pobjegao je automobilom koji ga je čekao vani.

Klišanić je umro prije dvije godine.

Najveći skupni bijeg zabilježen je u Zagrebu 1995., kada su trojica zatvorenika prerezali rešetke na prozoru i pobjegli preko krova. Dvojica su uhvaćena za nekoliko dana, a treći je otišao u Njemačku i uhvaćen je tek nakon tri godine. Zbog tog bijega tri su zatvorska službenika otpuštena iz državne službe, dok su u ostalim slučajevima službenici novčano kažnjeni.

Mihoci kaže da su bjegovi iz zatvora i tijekom sprovođenja u pravilu vezani uz propuste pravosudne policije. "Ne može se dogoditi bijeg, a da za to nitko nije kriv".

Za zatvorenike kaže da nema pravila tko među njima bježi i da mnogi nisu znali objasniti motive bijega. Jedan zatvorenik mu je rekao da je želio samo popiti pivo u prvom kafiću.

Mihoci smatra da se u hrvatskim zatvorima većina bjegova dogodi neplanirano, kad se zatvorenicima ukaže mogućnost. "Prilika čini lopova, a tako je i u ovom slučaju", smatra on.

Lani je zabilježeno 36 slučajeva bijega zlouporabom pogodnosti, primjerice kad se zatvorenik ne vrati u zatvor s vikenda. Takvi slučajevi kratkog su vijeka, kaže Mihoci.

Život iza rešetaka nakon vraćanja u zatvor još je teži jer takvi zatvorenici stegovno odgovaraju i gube određena prava, a uz to kazna im se produljuje za vrijeme provedeno u bijegu.