Kako je to lijepo kad ministar vojske Rončević ima sina u školi pa može izvesti helikopterski desant na školsko igralište samo da pokaže što tata radi - neka zinu klinci čiji tate životare uz kompjutore ili kontejnere za reciklažu. Eh, da sam ja ministar vojske pa da mogu doći u školu svoga sina s jednom manjom postrojbom. Trojica vojnika odmah bi mi dezertirala i otišla po drogu; četvrti bi si pucao u nogu hrvatskim samokresom; sanitetski auto koji bi ga odvezao sletio bi u grabu; helikopter bi se srušio na školsku dvoranu jer su iz Rusije došli loši rezervni dijelovi; dvojica s PTSP-om bi se potukla; dočasnik bi silovao ročnika u zahodu; vod koji bi morao izvesti pokaznu vježbu ne bi se niti pojavio jer su otišli u pogrešnu školu, pobrkali su Josipa Kozarca i Silvija Strahimira Kranjčevića, zbog čega ću im na prvom sastanku združenog stožera zapovjednog područja podijeliti jedinice iz lektire. Okupljena djeca bi me zaprepašteno gledala, a ja bi im održao sljedeći govor: "Djeco, ne znate kako ste sretni da živite u demokraciji. A sve to možete zahvaliti vojsci koja je preslaba da izvede državni udar!"