Objavljeno u Nacionalu br. 600, 2007-05-15

Autor: Željko Rogošić

POVRATAK NA POLJUD

'Hajduk je prikupio zavidan novac i sponzore'

Ivica Šurjak je novi glavni menadžer Hajduka: poznati nogometaš i reprezentativac iz 70-ih godina u razgovoru za Nacional govori o povratku u klub nakon četverogodišnjeg sukoba s upravom, planovima za pomoć Hajduku i karijeri u Francuskoj i Italiji

IVICA ŠURJAK JE NOVI GLAVNI MENADŽER Hajduka: poznati nogometaš i reprezentativac iz 70- ih godina u razgovoru za Nacional govori o povratku u klub nakon četverogodišnjeg sukoba s upravom, planovima za pomoć Hajduku i karijeri u Francuskoj i ItalijiIVICA ŠURJAK JE NOVI GLAVNI MENADŽER Hajduka: poznati nogometaš i reprezentativac iz 70- ih godina u razgovoru za Nacional govori o povratku u klub nakon četverogodišnjeg sukoba s upravom, planovima za pomoć Hajduku i karijeri u Francuskoj i ItalijiIvica Šurjak i Alen Bokšić, dva poznata Hajdukova reprezentativca, pripadnici različitih generacija koji su igrali na poziciji lijevog krila, prošlog tjedna su se, na poziv predsjednika Hajduka Branka Grgića, vratila u klub. Obojica su u splitskom klubu nosila dres s brojem jedanaest, Šurjak 70-ih, a Bokšić sredinom 80-ih godina, Šurjak u jugoslavenskoj, a Bokšić u hrvatskoj reprezentaciji. Bokšić je postao dopredsjednik, a Šurjak glavni menadžer. Grgić je pozvao i druge bivše igrače Hajduka pa su se, uz Šurjaka i Bokšića, u rad kluba uključili i nekada posvađani Slaven Bilić, Aljoša Asanović i Igor Štimac. Šurjak je posljednje četiri godine, otkako je otišao iz Poljuda zbog neslaganja s tadašnjom upravom, proveo baveći se svojim kafićem na Marjanu.

U pravu ste. Sišao sam s Vidilice u Poljud. Branko Grgić je odlučio sastaviti garnituru ljudi koja bi trebala stvoriti jači Hajduk pa je tako pozvao i mene i Bokšića. On je bio u klubu i prije, ali se nije osobito angažirao. Prema Grgićevoj zamisli, sada ćemo i Bokšić i ja imati dužnosti koje su bliže struci. Vjerujem kako ćemo uz Tomislava Ercega, kao sportskog direktora i Ivana Pudara, kao trenera, uspjeti stvoriti stabilniju i jaču Hajdukovu momčad,” kazao je Šurjak.

NACIONAL: Pitaju li vas ovih dana tko je glavni menadžer kluba?
- Čudno je kad to pitaju novinari jer sigurno znaju tko im je u novinama glavni urednik. Bokšić će raditi kao volonter, a ja ću imati radni odnos s klubom. Sva trojica ćemo raditi na stručnom odabiru i selekcioniranju igrača za prvu momčad, stvaranju novih igrača i kupovini igrača potrebnih Hajduku u sezonama koje dolaze. I ne samo nas trojica. Tražit ćemo pomoć i savjete Slavena Bilića, Igora Štimca i Aljoše Asanovića jer i oni kao bivši igrači žele pomoći Hajduku.

NACIONAL: Dakle, Grgić je stvorio stručni Hajdukov trojac?

- Tri napadača: Bokšić desno, Tomo Erceg špica, ja lijevo krilo. Hajduk je došao do zavidnog novca jer je Grgić uspio okupiti velike sponzore i sklopiti fantastične ugovore. Probat ćemo naći prava pojačanja za Hajduk.

BIVŠI IGRAČI HAJDUKA različitih generacija, Alen Bokšić i Ivica Šurjak, vratili su se u klub kao menadžeri i partneriBIVŠI IGRAČI HAJDUKA različitih generacija, Alen Bokšić i Ivica Šurjak, vratili su se u klub kao menadžeri i partneriNACIONAL: Je li vas iznenadio Grgićev poziv u Hajduk?
- Grgić i ja smo dugo bili u kontaktu, po pitanju povratka čak od prošle godine. Mislio sam kako ne treba žuriti, kako momčadi ide dobro i rekao sam kako treba pustiti trenera Zorana Vulića neka radi. Sastavio je dobru momčad, očekujem da ćemo stvoriti kvalitetne nogometaše iz naše Omladinske škole, a kupovat ćemo samo one igrače koji su stvarno pojačanje. Kada sam 1998. u Hajduku postao sportski direktor, zatekao sam puno igrača sa strane. Nije se osjećala prava i pobjednička atmosfera.


NACIONAL: Kakvo je stanje bilo 1998. kada ste postali sportski direktor?
- Te godine smo potpisali ugovor s 13 naših juniora, ali igrali su igrači sa strane. Rezultati nisu bili dobri, trebalo je nešto napraviti. Primjetio sam da u juniorima ima kvalitetnih igrača i uz podršku upravnog odbora odlučio sam se za rez. Potpisao sam ugovore s Matom Bilićem, Zvonimirom Deranjom, Darkom Miladinom i ostalim. Bilo mi je čudno da se u autobusu na Hajdukovim putovanjima igra bela. U moje vrijeme igrala se samo briškula. Na putovanjima sam najradije igrao briškulu s Draženom Mužinićem Frfom i Ivanom Buljanom. Zabrinuo sam se i zato sam uz odlične juniore zagovarao dolazak najboljih hrvatskih igrača poput Igora Muse, Mate Baturine, a pogodili smo i sa Stankom Bubalom i Ivanom Bošnjakom. Napravili smo lijepu momčad koja je 2001. osvojila prvenstvo Hrvatske. Sada se opet vraćam na sličnu funkciju i mislim da ćemo pokušati s već oprobanim receptom. U velike inozemne klubove otišla su tri juniora. Treba sve učiniti da ne izgubimo talente, zadržati ih, jer svaki roditelj ima pravo misliti da će mu dijete ostvariti veliku nogometnu karijeru.

NACIONAL: Stvaranje momčadi iz juniorske škole uvijek se u Splitu dočekivalo s neodobravanjem.
- Trebalo je uložiti puno truda. Te godine nismo imali nikakvih primanja, ali osjećao sam pravi duh u momčadi. Momci su se borili za Hajduk iz ljubavi. Te smo godine bili potpuni autsajderi i nitko nije računao da bi takav Hajduk mogao osvojiti prvenstvo. Računao sam na svoje iskustvo i Omladinsku školu.

NACIONAL: Zašto ste 2003. otišli iz kluba?
- Nakon osvojenog prvenstva 2001., u klub su došli Štimac, Bokšić, Bilić i Asanović koji su uložili svoj novac. To je bio normalan i dobar potez jer su željeli pomoći, ali cijela je priča nespretno izvedena jer ja kao sportski direktor nisam znao da oni dolaze i s kakvim pravima i obvezama. Tu je došlo do nesporazuma oko nadležnosti, ovlasti i načina rada. Nakon osvojenog prvenstva u Varaždinu i sastanka u upravi, saznao sam da su oni u vrhu kluba. Ostao sam još godinu dana raditi u klubu, ali to nije bilo to. Oni su uložili svoj novac, mlađi su i, normalno, imali su svoja viđenja. I zašto ne bi vodili momčad? Odlučio sam se povući. Sada smo zaboravili sve nesporazume i ne treba se vraćati na to. Svi mi trebamo Hajduku jer je situacija složena. Hajduk je iznad svakog pojedinačnog interesa i osobnih nesuglasica. Sada smo svi spremni pomoći Hajduku da se konsolidira i svaki od nas će dati maksimum. Vjerujem da je to pametan potez Grgića i ljudi u klubu koji su odlučili osvježiti klub. Uz mene, Bokšića, Ercega, Asanovića, Bilića, kao trener u Omladinskoj školi stiže i Robert Jarni. Školu vode Wilson Džoni i Stanko Poklepović. Neki ljudi su skeptični, neki novinari misle da nas je puno, neki da smo kao “rogovi u vreći”, ali ja iskreno vjerujem u uspjeh. Svi smo pametniji i zreliji i osjećam da će to donijeti dobro Hajduku.

NACIONAL: Koliko je interes starijih Hajdukovih igrača da se bavite menadžerskim poslom i prodajom igrača doveo do toga da u Hajduku ne igraju velika imena? Kako ćete Bokšić i vi vratiti ili dovesti poznate igrače?
- Neke igrače nismo ni mogli zadržati jer im je istekao ugovor. Teško je kada se klub odriče usluga mladih igrača. U ovom trenutku Hajduk nažalost i nema igrača koje bi tražio neki strani klub ili bi se mogao dobro prodati. Želimo dovesti dva velika igrača, napraviti dobru momčad i vidjeti koja je to generacija djece u Hajduku najdarovitija. Ružno je čuti da vijesti iz Omladinske škole nisu dobre. I Bokšić i ja ćemo povući svoje inozemne veze u traženju pojačanja. To mogu biti i stranci. Neće biti lako, jer igrači u inozemnim klubovima imaju fantastične ugovore. Usredotočit ćemo se na Italiju, ali i na druge zemlje jer nije lako talijanskog igrača ili igrača talijanske lige dovesti u Hrvatsku. Bokšić je igrao u Juventusu i Laziu i treba vjerovati da će se dogoditi barem jedan jaki transfer. Od naših prokušanih igrača rado bismo doveli Igora Tudora i Milana Rapaića. Tudor ima 29 godina, nije istrošen igrač i bio bi nam od velike pomoći. Najviše nas zanima njegovo zdravstveno stanje, a i dugo nije igrao. Rapaić je stariji, ali njegovo iskustvo može u hrvatskoj ligi itekako dobro doći. On vani ima dobra primanja vani i zato se moramo jako potrudi. Vidjet ćemo i što ćemo s Marijom Carevićem.

NACIONAL: Zanimaju li vas neka druga imena?
- O nekim drugim imenima za sada ne razmišljamo. Hajduk ima jako dobru špicu napada i ti će momci, poput Nikice Jelavića i Tomislava Bušića, u budućnosti jako doći do izražaja. Tim napadačima treba jedan dobar vezni igrač.

NACIONAL: Vaše međunarodno iskustvo i poznanstva nisu zanemariva. Iz Hajduka ste 1979. godine otišli igrati u Francusku.
- Naravno da ću posegnuti za svojim francuskim, talijanskim i španjolskim vezama. Zadnju utakmicu sam u bijelom dresu odigrao u Rijeci protiv Rijeke 1979./1980. Iz Hajduka sam otišao u Paris St. Germain gdje sam proveo dvije godine. U prvenstvu sam dao 16 golova i igrao lijevog veznog. To su bile dvije sjajne sezone u kojima sam se nadavao golova i osvojio francuski Kup. U Pariz sam otišao jer je Hajduk bio na pripremama u Francuskoj. Igrali smo u Bordeauxu protiv PSG i predsjednik kluba me odlučio angažirati. Svi su se sjećali mojih igara i susreta Hajduka i St. Etiena u Kupu prvaka kada smo nesretno ispali. Potom sam dvije godine bio u klubu Udinese. Francuzi su me tražili da ostanem, Jacques Chirac je bio gradonačelnik, a grad je podržavao klub. Bilo mi je žao otići, ali Talijani su mi za ona vremena dali nemoralnu ponudu i prešao sam. Platini je tada potpisao za Juventus, ja za Udinese. Te 1982. godine Italija je postala prvak svijeta, tako da mi se sve poklopilo. Na kraju sam došao i do Zaragoze. Nakon dvije godine Udinese je kupio Brazilca Zika, a već je igrao Edinho. Kako su mogli igrati samo dva stranca, otišao sam u Španjolsku. U Zaragozi sam igrao samo godinu dana, onda sam se ozlijedio i imao nekoliko operacija. U 31. godini sam se povukao od aktivnog igranja, ali u Los Angelesu sam igrao mali nogomet dvije godine.

NACIONAL: Koji su vam najdraži dani iz vaše karijere?
- Dani provedeni u Hajduku. Generacija 70-ih je stvarno bila dobra. Osvajali smo prvenstva i kupove Jugoslavije kada to nije bilo nimalo lako. Hajduk je tada bio “kaznena ekspedicija” po cijeloj Jugoslaviji. Osvojili smo četiri ili pet kupova zaredom. Znači, 40 utakmica bez poraza, a morali smo igrati u Nišu, Banjaluci, Sarajevu, Beogradu. Bili smo velika klapa. Kada bih ja imao loptu, Slaven Žungul bi točno znao gdje će ići, Jurica Jerković gdje će čekati. Bila su to drugačija vremena jer smo na okupu igrali šest, sedam godina. Danas je teško sačuvati momčad. Politika kluba je bila oslonjanje na juniore. Tomislav Ivić nas je osokolio, i gotovo cijela juniorska momčad je počela igrati za prvi tim. Igrao sam i lijevo krilo i lijevog veznog. U početku, u reprezentaciji Jugoslavije je na lijevom krilu bio Dragan Džajić. Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 1974. čak sam igrao centarfora. Pet godina sam bio kapetan reprezentacije, od 1977. do 1982. i Svjetskog prvenstva u Španjolskoj. Odigrao sam više od 50 utakmica za reprezentaciju. Imao sam sreću da nikada nisam bio povrijeđen, a igrao sam više od 500 utakmica za Hajduk.

NACIONAL: Što ste radili od 2003., kada ste otišli iz Hajduka, do sada?
- Uglavnom sam bio u Splitu, pratio nogomet, navijao za Hajduk, dolazio na utakmice, bavio se kafićem na splitskoj Vidilici. Četiri godine sam proveo izvan sporta, u tišini. Povukao sam se i iz menadžerskog posla. Trebao mi je neki predah. Moj kafić je na marjanskoj Vidilici i odatle je najljepša panorama grada. Kafić je sladak, u njega ljudi rado dolaze. Momci i cure prije vjenčanja tamo dolaze sa svojim prijateljima.

NACIONAL: Što ćete napraviti ako uprava zatraži od vas da stvorite ekipu koja će iduće sezone biti jača od Dinama?
- Mi ćemo i stvoriti ekipu koja će se morati nositi s Dinamom i uspjet ćemo u tome. Dinamo sada ima bolju ekipu i veći izbor igrača. Zasluženo su osvojili prvenstvo, ali nova sezona će donijeti promjene. Tražimo i naći ćemo prava pojačanja za Hajduk, a cilj je da najesen preživimo pretkolo i napokon ostanemo u europskim natjecanjima.

NACIONAL: Kojeg nogometnog menadžera najviše cijenite?
- Puno ih je koji zaslužuju poštovanje. Predrag Naletilić je jedan od onih koji su u tom poslu najdulje opstali. Nažalost, danas svatko radi menadžerski posao, pa ne znaš ni kako se tko zove i tko se sve pokušava dočepati prodaje i ugovora igrača. Pojavljuju se ljudi koji sa sportom nemaju nikakve veze, ali preko svakojakih veza pokušavaju utjecati na uprave i trenera i prodavati igrače.

NACIONAL: Što ćete napraviti ako dobijete takve ponude?
- Bez brige, radit ću u Hajduku svoj posao i nema dvojbi što bih s takvim ponudama.

Hajduk mora postati stil života'

”Zadnjih godina živim toliko opušteno i dobro da sam se morao uključiti u nogomet da poremetim mir. Otkad sam prije četiri godine aktivno prestao igrati nogomet, potpisao sam novi četverogodišnji ugovor sam sa sobom. Htio sam ispuniti neke svoje planove i želje: puno sam putovao, tražio sebe, odlučio da ću živjeti u Makarskoj, ulažem u hotelski biznis", kaže Alen Bokšić, novi dopredsjednk Hajduka i bivši igrač kluba. Kaže da njegova vizija Hajduka nije preambiciozna i ne želi izlaziti s velikim planovima, nego želi da Hajduk postane ono što je bio - institucija i stil života. "Prvo trebamo napraviti ekipu u hrvatskim okvirima i onda će doći uspjeh".

Vezane vijesti

Šimonović i Milinović obećali: 'Nećemo vratiti malu Jagodu ocu...

Šimonović i Milinović obećali: 'Nećemo vratiti malu Jagodu ocu silovatelju'

Slučaj devetogodišnje djevojčice Jagode, koja bi trebala biti vraćena ocu silovatelju, nakon što ga je Vrhovni sud oslobodio svih optužbi, zgrozio je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika