Zagrebački gradonačelnik je jedan od onih koji su s Račanom od 1991.preoblikovali nekadašnju komunističku partijuVeć je preliminarno sučeljavanje SDP-ovih predsjedničkih kandidata, koje se dogodilo u nedjelju 20. lipnja na Forumu mladih, pokazalo da će se glavni sukobi voditi između Milana Bandića i Zorana Milanovića. Druga dva kandidata, Željka Antunović i Tonino Picula za sada izbjegavaju konfliktne situacije i pokušavaju dobiti potporu tako što se predstavljaju kao prirodni nasljednici Ivice Račana. Nedjeljni nastup pred šezdesetak predstavnika socijaldemokratskog podmlatka pokazao je kako će izgledati predstojeća sučeljavanja u Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu.

Sve do prošlog četvrtka, kada je oko 21 sat zagrebački gradonačelnik izjavio da pristaje na kandidaturu, situacija u SDP-u bila je prilično shvatljiva. Interno istraživanje pokazalo je da je Milanović mogao računati na glasove 40 posto delegata, a Picula i Željka Antunović na približno 30-ak posto. Onda je uslijedila Bandićeva kandidatura i sve se zakompliciralo, kako zbog tri stotine glasova koliko nosi Grad Zagreb, tako i uslijed velikih osobnih i političkih razlika između njega i ostalih kandidata.

Nekoliko sudionika nedjeljnog susreta na Forumu mladih potvrdilo je za Nacional kako je bilo očitih razlika u stavovima Bandića i Milanovića. Najprije se to odnosi na pitanje SDP-ovog premijerskog kandidata, gdje su svi osim Milana Bandića decidirano rekli kako podupiru Ljubu Jurčića, koji se založio za to da predsjednik SDP-a ujedno postane i mandatar Vlade. Onda je Milanović krenuo u napad i ponovio svoju ideju kako će, ukoliko pobijedi, na idućoj izbornoj konvenciji predsjednika birati svih 25.000 članova stranke, isto kako se to radi u Francuskoj, Britaniji i nekim drugim europskim državama. Dok su Željka Antunović i Tonino Picula suzdržano reagirali, Bandić je bio prilično eksplicitan i izjavio je da ga to podsjeća na Miloševićevu tezu s kraja 80-ih “Jedan čovjek - jedan glas”. Naravno da je ova usporedba potpuno isprovocirala Milanovića i on ju je potom odbacio.

Gledatelje je potom zanimalo zbog čega je dan ranije Milan Bandić u Hercegovini trčao maraton, umjesto da sudjeluje na izuzetno važnoj sjednici Glavnog odbora. Zagrebački gradonačelnik je počeo govoriti kako je to napravio kako bi SDP-u donio glasove u XI. izbornoj jedinici za dijasporu. Na to je reagirao Milanović i podsjetio kako SDP iz principa na izborima 2003. nije imao listu za dijasporu. Kada je zatražio da se konkretno izjasne što misle treba li dijaspora sudjelovati u izborima za Hrvatski sabor, Bandić je najprije malo zastao, a zatim podržao stajalište stranke: “Dijaspora ne treba biti u Saboru”, izjavio je Milan Bandić. U nastavku su oko većine pitanja kandidati odgovarali bez povišenih tonova, a tada je u jednom trenutku iskočila Željka Antunović. Na pitanje člana Foruma koji je radio u stranačkom kafiću, zašto su navodno prekršena njegova radna prava, Picula, Bandić i Milanović su kazali da se takve situaciju ne smiju događati, dok je Željka Antunović bila puno žešća. Glasno je komentirala kako ona neće dopustiti takve situacije i pred svima kritizirala Gordana Marasa, poslovnog direktora SDP-a. Dan poslije njezini protivnici za Nacional su komentirali kako se radilo o klasičnom demagoškom istupu, ali u nedjelju se nisu suprotstavili. Uostalom i cjelokupno nedjeljno sučeljavanje ocijenjeno je kao prilično mirno i bez većih konflikata, ali uz “osjećaj permanentne napetosti na relaciji Milanović-Bandić”.

Takav scenarij nije iznenađenje. Premda se gro SDP-ovaca drži na distanci od njega, Bandić je stranački prvoborac. Jedan je od rijetkih bivših komunista koji su 1990. ostali uz Ivicu Račana i nastavili raditi na povratku SDP-a u vrh hrvatske politike. Osim toga, već sedam godina vodi glavni grad i, jednostavno govoreći, smatra se zaslužnijim od Milanovića. Tu je i racionalna komponenta jer Bandić s pravom pretpostavlja kako bi u slučaju pobjede dvojca Zoran Milanović - Ljubo Jurčić, njegov neupitni status uskoro bio bitno narušen. Prema Statutu SDP-a, predsjednik stranke ima goleme ovlasti u sastavljanju izbornih lista i Milanović se ne bi libio imenovati članove za koje smatra da vrijede više od Bandićevih. Ako bi još uspio pobijediti na parlamentarnim izborima, scenarij koji predviđa demontažu vlasti Milana Bandića u Zagrebu, doima se kao logičan nastavak. Milan Bandić je iskusan političar i - unatoč činjenici da je posljednjih tjedana i osobno u privatnim razgovorima tvrdio da se ne namjerava kandidirati - u zadnji tren je odlučio ući u sukob. Pritom se nije obazirao na savjete većine suradnika koji su ga pokušavali odgovoriti.

Jedini koji su od početka tvrdili da je “rođeni pobjednik” bili su Dušan Ljuština i Jelena Pavičić-Vukičević. Već samo isticanje predsjedničke kandidature predstavljalo je znak upozorenja Zoranu Milanoviću. Da je Bandić želio sklopiti pakt o nenapadanju kakav je godinama održavao s Ivicom Račanom, to se moglo realizirati. U zadnja dva mjeseca bilo je nekoliko inicijativa za njihov susret, a istomišljenici obojice interno su tvrdili kako je dogovor u obostranom interesu. Na kraju se Bandić predomislio i ušao u utrku za predsjednika SDP-a, a to znači i otvorenu konfrontaciju s Milanovićem.

Ljubo Jurčić je usprkos nedavnim gafovima najizgledniji SDP-ov kandidat za premijeraIako se posljednjih dana proširila teorija prema kojoj je kandidatura Milana Bandića ugrozila izglede Zorana Milanovića, realna je situacije drukčija. Bandićevi pobornici ne čine potencijalni Milanovićev birački korpus i čak da zagrebački gradonačelnik nije ušao u utrku, samo maleni dio od tih 200-250 glasova bi pripao Milanoviću, drže pristaše ovog kandidata. Pritom treba ponoviti da je i najbliže Bandićeve suradnike iznenadila njegova odluka da se kandidira jer s racionalnog gledišta radi se o potezu koji nema temelje. Jedan od njih u nedjelju je prilično lakonski pokušao objasniti iznenadnu kandidaturu:

“Ne radi se o Bandićevoj vjeri u vlastitu pobjedu nego o kontroli štete. Budući da se kandidirao, uspio je mobilizirati svoje pristaše i oni će na Izbornoj konvenciji glasati za njega. Da se nije kandidirao, mnogi među njima bi počeli razmišljati kome će dati svoj glas, a onda bi se možda mogli naviknuti na takav običaj. Zato je Bandić odlučio izići na izbore, a ako ne prođe u drugi krug sugerirat će svojima da podrže Željku Antunović, makar o njoj misli sve najgore“.

Dodatni razlog zbog čega su Bandićevi izgledi slabi, zove se Ljubo Jurčić. Ovdje je šef SDP-a u Zagrebu stao protiv goleme većine članova stranke koji žele Jurčića kao premijerskog kandidata. Nije se želio izjasniti ni na nedjeljnom susretu, dok su njegovi protivnici podržali bivšeg ministra gospodarstva u ulozi idućeg predsjednika vlade. U subotu navečer Bandić je primio još jedan neugodan udarac na utakmici Dinama i Hajduka jer kada ga je najavio službeni spiker, cijeli stadion je počeo zviždati. Bandić ima podršku svojih ljudi u zagrebačkom SDP-u, ali lošije stoji u javnosti i ostatku stranke.

Za to vrijeme Ljubo Jurčić nastavlja diskretno pratiti predsjedničku kampanju, pri čemu nekim postupcima neugodno iznenađuje i vlastite pristalice. Nitko nije znao zašto se nije pojavio na sjednici Glavnog odbora, koja je bila izuzetno važna. U razgovoru za Nacional, Jurčić je pojasnio da je protekli petak i subotu boravio u Sarajevu, gdje je odavno imao dogovorena predavanja. Problem je što nije obrazložio nedolazak, tako da sada mnogi smatraju kako se počinje ignorantski odnositi prema stranci. Osim toga, Jurčić je naljutio mnoge SDP-ovce kojima se nije svidjela retorika kojom je ustaše proglasio “hrvatskom vojskom“ ili kao glazbeni afinitet naveo Marka Perkovića-Thompsona. Koliko god SDP već godinama nije klasična lijeva stranka, svjetonazor najvećeg dijela članstva nespojiv je s Thompsonovim crnokošuljašima.

Unatoč gafovima, Ljubo Jurčić i dalje ima potporu većine socijaldemokratskog članstva i ako će 2. lipnja trijumfirati Milanović ili Picula, ubrzo će i on biti službeno inauguriran za položaj budućeg predsjednika vlade. Istina, možda će se to dogoditi i nešto kasnije jer Jurčić već 3. lipnja namjerava otputovati u Ameriku na susret s vodećim ekonomskim stručnjacima. Dan ranije i on će biti jedan od delegata, a već slijedećeg jutra bit će u zrakoplovu za Washington gdje će se zadržati dva tjedna.

U takvim okolnostima iduća dva tjedna trajat će lobiranja za glas svakog od 1615 delegata, koliko će ih se u subotu 2. lipnja okupiti na Zagrebačkom velesajmu. Najveći broj, njih 318 daje Grad Zagreb, a po brojnosti elektora slijede Splitsko-dalmatinska županija sa 177, Primorsko-goranska iz koje stiže 155, Zagrebačka s 96, Međimurska s 86, Varaždinska sa 74 te Dubrovačko-neretvanska i Krapinsko-zagorska županija s po 72 delegata.

Zoran Milanović je najžešći zagovornik javnih debata jer smatra da mu onedaju mogućnost da pridobije nove pristaše unutar SDP-a Najmanje izgleda ima Tonino Picula, a paradoks je taj da njega zagovaraju “stari” članovi poput Davorka Vidovića, Šime Lučina i Milanke Opačić. To su ljudi koji ne žele veće potrese, ali u bazi imaju marginalan utjecaj. Nasuprot Piculi nalazi se Željka Antunović iza koje nije doslovno ni jedan viđeniji SDP-ovac, ali uspjela je izlobirati dobar dio dalmatinskih i primorskih glasova. Neće predstavljati veliko iznenađenje ako prikupi oko 400 glasova, a to će vjerojatno biti nekakva donja granica za ulazak u drugi krug.

Milan Bandić može računati na potporu većine od 318 zagrebačkih sudionika konvencije, a u stranci pretpostavljaju da u prvom krugu može dobiti još 100-150 glasova. To znači da je poprilično izjednačen sa Željkom Antunović.

Zoran Milanović za sada ima potporu u desetak županija, ali one ne nose previše glasova. Zato je za njega od ogromne važnosti podrška Slavka Linića i Vojka Obersnela, koji mogu pomoći da dobije oko 150 glasova iz Istre i Kvarnera. Uzme li se u obzir da i u drugim dijelovima ima dobru potporu, a bio je glavni zagovornik javnih debata, očito i on može računati na najmanje trećinu glasova. Milanović je uvjeren da će na unutarstranačkim debatama steći nove pristalice. Paralelno s kampanjom u SDP-u, pojačava i inozemne kontakte. Tako je prošli tjedan u Beogradu sudjelovao na Kongresu Partije europskih socijalista i držao službene sastanke s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem i čelnikom PES-a i bivšim danskim premijerom Poul Nyrup Rasmussenom.

Sada slijedi finiš kampanje za novog šefa/šeficu opozicije. Ma koliko se svi u SDP-u skanjuju upotrijebiti riječ “sučeljavanje”, vidljive su jasne podjele među kandidatima. Tko god tvrdi kako je nevažno koga će delegati izabrati, nije u pravu. Radi se o četvero protivnika koji nude četiri različita pogleda na politiku, a time i načina ulaska u parlamentarne izbore. Otkako je postalo jasno da Ivica Račan odlazi, SDP se definitivno počeo mijenjati, a taj će proces posebno osnažiti pobijede li Milanović ili Bandić. Jedan i drugi su blisko surađivali s Račanom, ali s njima SDP skreće prema političkom centru. Željka Antunović i Tonino Picula se žele prikazati kao političari starog kova koji će nastaviti dosadašnju politiku, međutim pitanje je kako misle da bi SDP s njima mogao pobijediti HDZ. To ostaje glavni cilj socijaldemokrata, makar su u međusobnim obračunima njega mnogi zaboravili.