Studija, koju je objavila nevladina organizacija za promicanje građanskih sloboda iz SAD-a Freedom House o 29 tranzicijskih zemalja središnje Europe i Euroazije, pokazuje kako Hrvatska nastavlja sa vrlo sporom demokratskom tranzicijom na putu ka Europskoj uniji i Nato savezu. Kao razlozi takve polagane tranzicije, u studiji se navode problemi vezani za nacionalističke vrijednosti uspostavljene 90.-ih godina, nesposobnost zemlje da se nosi sa ratnim zločinima i (ne)sposobnost institucija.

U nekoliko segmenata na koje se dijeli studija, a to su: izborni proces, civilno društvo, nezavisnost medija, upravljanje, nacionalno demokratsko upravljanje, pravosudni okvir i nezavisnost te korupcija, demokratska razina u Hrvatskoj vidno je porasla nakon 2001. godine i nakon toga se većinom zadržavala na istom stupnju. Međutim, od 2003. studija pokazuje pad slobode i nezavisnosti medija.

Najvišom ocjenom u Hrvatskoj je ocijenjen sektor civilnog društva, dok je očito najveći hrvatski problem i dalje korupcija.

Što se tiče civilnog sektora, u istraživanju se objašnjava kako su najjače i najutjecajnije nevladine organizacije one ratnih veterana ili one vezane za katoličku crkvu. U usporedbi s njima organizacije orijentirane na ljudska prava ili okoliš nemaju previše utjecaja na vlasti.

U izbornom procesu veliki je korak učinjen ograničavanjem toka financija između države, državnih firmi i političkih stranaka, navodi se u studiji.

Slučaj Branimira Glavaša spominje se kao pokazatelj mnogih slabih točaka hrvatskog pravosudnog sistema koji se još uvijek nastoji izvući iz svojih "stranačkih, neprofesionalnih i ratnih početaka".

"Demokratska konsolidacija Hrvatske napredovala je 2006. godine sa HDZ-ovom Vladom i uspjela premašiti rezultate koje je postigla prethodna liberalna koalicija, naročito što se tiče stabilnosti zemlje. Međutim, zabrinutost proizlazi iz nemogućnosti sadašnje Vlade da riješi ratne zločine i da se suoči sa zločinima koje je planirao i organizirao pokojni predsjednik Franjo Tuđman", objašnjava se u studiji.

U medijima se sve više primjećuje porast tabloida koji su ispunjeni temama o sportašima, poznatima i nagradnim igrama. Ozbiljne socijalne, političke, ekonomske i kulturne teme nisu u potpunosti nestale iz medija, ali sve više postaju okvir za reklamiranje nego za ozbiljne zaključke.