Mogli bismo pomisliti kako svaka knjiga koja u naslovu nosi eksplicitno ime spolnoga organa svjesno računa na prizemno skandaliziranje čitatelja, književne kritike i osvajanje medijskog prostora, ali u slučaju mladoga i višestruko nagrađivana španjolskog pisca i novinara Juana Manuela de Prade to nije tako. Njegova zbirka priča "Pičke", u sjajnom hrvatskom prijevodu Dubravke Poljak (dakle, žene!) sasvim je u duhu španjolske književne tradicije, gdje se sočnim jezikom progovara o svakodnevnim temama koje je jedino licemjerni kršćanski moral učinio grešnima i prognanima iz tzv. visoke književnosti. Prada nam kroz pedesetak kratkih portreta svakojako naslovljenih priča o pičkama daje iscrpan, naturalističan i duhovit uvid u karakterni profil svake žene o čijoj pički piše, jer, svaka pička ima dušu, bez obzira što veliki dio žena takvu tezu uopće ne razumije. Iako na momente naturalistički odvratan u detaljističkim opisivanjima tjelesnih mehanizama i izlučevina, Prada ne njeguje tvrdo pornofilski diskurs, niti u njegovu pisanju ima natruha nekih perverznih radnji i afiniteta. Negdje na tragu Apollinareovih "Deset tisuća buzdovana", ali mnogo dublje i suvislije od razvikana Henryja Millera, više podsjeća na Valéryjeve intimne bilježnice o erosu i ljubavi. Vidi se iz svake priče da obožava žene i njihove pičke do boli, i da im se divi kao oltaru na kojemu se inicira muškost i rađa novi život. To su priče bez klasičnih vulgarizama, i jezik koji Prada koristi naš je svakodnevni jezik slanga kojim s bliskim prijateljima pričamo o "pičkama, kitama i jebanju". Samo će površni čitatelj, bez senzibiliteta za takav književni žanr i diskurs, pomisliti kako Prada još uvijek nije izašao iz adolescentskih nemira i kako sigurno dovoljno ne ševi! Pa kada talijanski književni kritičar iz Corriere della Sera, citiran na koricama hrvatskog prijevoda knjige, kaže "gdje se još u umornoj i apatičnoj Europi mogu naći ljudi sposobni tako otvoreno govoriti o ženama... i da je ljubav voće koje se jede sirovo", to nije puko razbacivanje frazetinama. E sada, vratimo se na trenutak u našu hrvatsku stvarnost...Možete li zamisliti da neka žena napiše knjigu o penisima, pardon, kurčevima? Za početak, pisala bi je pod pseudonimom, jasna stvar. Svi bi pokušali otkriti njezin identitet i prva bi (nam) misao bila kako je sigurno vidjela u živo i probala svih pedesetak komada o kojima tako relevantno piše. A nikomu - priznajte - nije palo na pamet da je Prada u stvarnosti pojebao sve pičke o kojima piše. Nekako se po defaultu podrazumijeva kako su to sakupljene priče i iskustva njegovih prijatelja i poznanika, zar ne? Našu bi književnicu nazivali svim pogrdnim imenima omiljenima u narodu, i radili bi se okrugli stolovi i TV emisije na temu moralnih konzekvenci takve knjige. Svoj bi glas unisono dizala Crkva i sve ženske udruge, možda ovoga puta progovaravši čak s iste pozicije! Neki naši ugledni psihijatri propisivali bi spisateljici liječenje jer je nimfomanka i zacijelno psihički labilne strukture ličnosti. Duboko licemjerni kakvi jesmo, naslađivali bismo se medijskom lomačom, jer ne daj Bože, da netko dirne u Svetu Muškost! Sjetite se kako se u hrvatskoj publicistici iz sedamdesetih i osamdesetih godina pisalo za Ericu Jong i Anaïs Nin - autorice koje su prve otvoreno pisale o ženskoj seksualnosti i muškarcima iz "ženskog kuta" - da su "kolgerle" i nimfomanke, pa čak se i Igor Mandić uredno spotaknuo s takvim napisima! Catherine Millet je sa svojom knjigom pred par godina već bolje prošla, ali samo zato jer je to ipak mlaka književnost, koja ne ruši tabue. A da svaka kita puno priča o njezinu vlasniku, neosporna je činjenica. Kao što se iza svakog oblika pičke krije žena s drugačijim mislima, svjetonazorom, seksualnim ukusom i emocijama. To je naše drugo ja (ili čak prvo?!), i uvijek će nam u društvu stvarati probleme ljudi koji ga nisu prihvatili i poistovjetili se s njime. Moja pička, to sam ja! Pokaži mi svoju macu, i reći ću ti tko si! Upravo takav fini, decentni i metaforičan zaključak može se izvući iz Pradine knjige. On je zapravo veliki feminist i ovom knjigom upravo diže žensku samosvijest.