Ivo PukanićPotpuno je jasno da se u Hrvatskoj politički život potpuno bipolarizira, što koristi samo dvjema strankama - HDZ-u i SDP-u. Nakon sljedećih izbora, ako se hitno nešto ne dogodi, mnogi bi mogli nestati s političke scene a Hrvatska će biti osuđena na dogovore dvoje ljudi - šefa SDP-a i šefa HDZ-a. Je li to put koji Hrvatskoj jamči istinsku demokraciju i napredak? Mnogi bi rekli da ionako ima previše stranaka, iako su dvije koje odlučuju, kao u SAD-u i Britaniji, sasvim dovoljne. Ja se s tim pogledom na stvari ne slažem, jer između dvojice je puno lakše sklopiti nagodbu i eventualnu prijevaru birača nego kad je u igri i treći. Kad su trojica, uvijek netko ima šansu da “drukne“ i bude neugodni svjedok zakulisnih događaja. Prema tome, za Hrvatsku je od životnog značaja da se artikulira i treća politička opcija, s jakim liderom i jakom bazom.

S takvom grupacijom, koja bi bila svojevrstan kontrolni mehanizam u stranačkom i parlamentarnom životu, Hrvatskoj bi bilo lakše, a svima onima koji bi željeli loviti u mutnome i manipulirati bile bi svezane ruke. Postoje li u Hrvatskoj uopće snage koje bi mogle predstavljati tu treću opciju? Itekako postoje, samo one to uopće ne vide i ne shvaćaju da se radi o njihovoj političkoj budućnosti, kao i o budućnosti cijele zemlje. Tu snagu trebali bi činiti predizborno ujedinjeni HNS i HSS. To su dvije stranke koje u zajedničkom djelovanju mogu potpuno preokrenuti političku situaciju u Hrvatskoj i do maksimuma mobilizirati sve snage da se potrude na sljedećim izborima dokazati da su upravo one te kojima sudbinu Hrvatske treba dati u ruke. One su ujedno i potpuno komplementarne stranke, a komplementarnost se ogleda u jednom paradoksu - to su jedine dvije stranke kojima se biračko tijelo ne poklapa ni u jednom segmetu.

Dakle, nisu jedna drugoj konkurencija na terenu, nego naprotiv - u dijelovima gdje je jak HNS, HSS gotovo i ne postoji, i obratno, u ruralnim sredinama gdje je jak HSS, HNS nema nikakvu bazu. Ako dobro raspodijele nositelje lista i zajedno nastupe sa zajedničkim programom i zajedničkim kandidatom za premijera, HDZ i SDP su u velikoj gabuli. Ta nova snaga ne bi dobila najveći broj glasova, ali sigurno bi dobila dovoljno da se bez nje ne može formirati vlast. Odnosno može, ali jedino u slučaju velike koalicije HDZ-a i SDP-a, što bi na kraju bilo pogibeljno za obje stranke, a još bi više podiglo rejting toj trećoj opciji. Sama predizborna kampanja za taj treći put bila bi jako jednostavna, jer bi ljudima nudila nešto novo i pozitivno, bez klišeiziranja koje su dosad nudili HDZ i SDP. HNS-ov lider i HSS-ova baza, ako ima pameti u vodstvu dviju stranaka, mogli bi zakomplicirati život Milanoviću i Sanaderu do kraja, jer bi svoje planove za vođenje kampanje morali stubokom promijeniti i prestati s visoka gledati na sve ostale na politčkoj sceni. Da se bahatost ne isplati, nakon dugog vremena shvatio je i HDZ-ov šef Ivo Sanader, koji je jasno pokazao da je itekako sklon promjenama ponašanja kad je vlast u pitanju. Do prije šest mjeseci bi bilo nemoguće da se pojavi na nekoj Đapićevoj fešti, kao što se pojavio u ponedjeljak u Osijeku. To je veliki pomak u ponašanju HDZ-a i njegovoj “debahatizaciji“, koja je nužna želi li zadržati vlast.

U slučaju koalicije HNS-a i HSS-a, koja je još uvijek itekako moguća i izgledna, sudbina HSLS-a, koji je sada u koaliciji s HSS-om, bila bi vrlo diskutabilna. Naravno da takav razvoj događaja ne odgovara Đurđi Adlešić, ali ona bi morala uvažiti političku realnost i pristati bez ikakva ucjenjivanja na mjesta u izbornim jedinicama koje joj ponude. Tako složena koalicija mogla bi u Saboru osvojiti oko 28 mjesta i bez nje se više ništa ne bi moglo raditi. A tada i položaj premijera, na koji pretendira Radimir Čačić, postaje itekako izgledan za njega. Naravno, uz uvjet da se ne stvori velika koalicija. Ovaj scenarij nekomu može izgledati kao znanstvena fantastika i protiv njega će se rukama i nogama boriti i HDZ i SDP. No, ima li pameti u glavama vođa HNS-a i HSS-a, hrvatski politički prostor dobit će novog, trećeg velikog igrača, što je za daljnji razvoj demokracije i života običnih ljudi od presudnog značaja. Ako to HNS i HSS ne učine, pristaju na marginalizaciju i kupljenje mrvica koje su pale sa stola. To te dvije stranke ne bi smjele sebi dopustiti. To ne bi bilo dobro ni za njih ni za Hrvatsku.