ALŽIRSKI INVESTITOR Djilali Mehri u Zagreb je stigao s kćerima Nadjat, Nacerom i Daouiaom, koje žive u Parizu, gdje i on zbog međunarodnih poslova provodi dio godineKrajem svibnja Ingrini stručnjaci u suradnji s eminentnim hrvatskim arhitektima predali su idejno rješenje velikog turističkog kompleksa u Alžiru, koji se proteže na području od 300 hektara zemljišta, jakom alžirskom investitoru i jednom od najbogatijih privatnih poduzetnika Djilaliju Mehriju.

Djilali Mehri prihvatio je projekt i u nedjelju prvi put posjetio Hrvatsku. Sa šefovima Ingre cijeli tjedan obilazi Jadran, na Brijunima će se sastati i s predsjednikom Mesićem i vidjeti, kako je rekao, što je sve Hrvatska učinila u svom turističkom prodoru. Objasnio je da Alžir ulazi u novu fazu razvoja. Nakon velikih političkih previranja devedesetih godina i međunarodne izolacije Alžira, zemlja čija se ekonomija zasniva na nafti polako se otvara i želi na obali i u unutrašnjosti razviti turizam kao što to čine njezini susjedi Tunižani i Marokanci i druge zemlje Magreba. Mehri smatra da Alžir ima veliku budućnost upravo na tom području. U prosincu je otvorio svoj veliki luksuzni hotel u Oranu koji je nazvao pravim alžirskim draguljem, a s velikom francuskom grupacijom Accord, koja se bavi hotelijerstvom i ima nekoliko svjetskih lanaca poput Sofitela, namjerava pola-pola sagraditi u Alžiru 36 hotela.

Ingrin projekt koji nosi naziv Turistički san Alžira trebao bi se izgraditi na području Madagh, koje se nalazi 70 km zapadno od grada Orana, a obuhvaća gradnju pet hotela, tristotinjak vila, 700 luksuznih apartmana, dvije marine, terene za golf, aqua park, zabavni centar, jahanje i tenis, i vrijedan je više od 500 milijuna eura. Djilali Mehri predsjednik je grupe GIMMO - investitora s Bliskog istoka i Magreba, a zatražio je od Ingre da osmisli idejno rješenje područja Madagh krajem 2006. nakon što je upoznao Ingrine šefove u Alžiru. Poslovodstvo Ingre s grupom svojih djelatnika i partnera boravilo je u studenome u Mehrijevoj rezidenciji pokraj grada El Oueda u unutrašnjosti Alžira, gdje je održalo izvanrednu prezentaciju svojih alžirskih poslova u posljednjih trideset godina. Ingra je tamo osobito jaka u gradnji i opremanju pomorskih i hidro objekata i marina i ima u Alžiru ugovorenih radova u vrijednosti od 60 milijuna eura. To su projekti koji bi toj uspješnoj hrvatskoj tvrtki omogućili da u toj zemlji u iduće tri godine ugovori poslove za više od 200 milijuna eura. Mehri je očito bio impresioniran prezentacijom jer je za kratko vrijeme zatražio da upravo Ingrini stručnjaci preuzmu osmišljavanje njegova velikog turističkog projekta.

S ČELNICIMA INGRE, predsjednikom uprave Igorom Oppenheimom i potpredsjednicom Jasnom Ludviger, za posjeta Ingrine delegacije Alžiru, u povodu 30. godišnjice prisutnosti Ingre u toj zemlji, u studenome 2006.“Posao je savršeno obavljen i jako mi se sviđa, no to je tek početak. Dao sam projekt na odobrenje mjerodavnim institucijama a izrađuje se i studija rentabilnosti. To je iznimno veliki posao i veliko ulaganje. Alžir se jako brzo otvara, imamo vrlo širok program razvoja. Zemlja je veliko tržište i želio bih da Ingra kao i u posljednjih trideset godina na njemu što više radi. Imponira što ta tvrtka unatoč dramatičnim događajima početkom 90-ih nije nikad napustila Alžir i ostvarila je jako velike projekte. Između Hrvatske i Alžira postoji dugo prijateljstvo, a ja sam ovamo došao na poziv moje prijateljice iz Ingre Jasne Ludviger. Nakon što sam upoznao ljude iz Ingre ujesen 2006., kad su prihvatili moj poziv da me posjete u mojoj rezidenciji, odmah smo se zbližili i među nama se razvilo i prijateljstvo i suradnja i doista sam jako želio i sam upoznati Hrvatsku. Ostvario sam zapravo svoj davni san.”

Djilali Mehri u Zagreb je došao s tri kćeri. Ima šestero djece, dva sina i četiri kćeri a najmlađoj je 36 godina. Mehri se oženio kad mu je bilo 17 godina. Doletjeli su iz Pariza, gdje živi većina obitelji, a i sam Mehri zbog poslova tamo provodi veliki dio godine.

“Radim po cijelom svijetu, investiram u Alžiru”, rekao je 70-godišnji biznismen podrijetlom iz siromašnoga grada u pustinji El Oueda u čijoj je blizini na golom pijesku, naravno kad se obogatio, sagradio veliku oazu s plantažama datulja te ogromnu rezidenciju u kojoj ugošćava političku i poslovnu elitu iz Alžira i svijeta.

Mehri je naglasio da obožava Alžir te da unatoč životu u Parizu nikad nije niti će napustiti domovinu. Ispričao je da se i sam borio za neovisnost Alžira koja je proglašena 1962. Neposredno nakon osamostaljenja te zemlje, i Mehri je odlučio iz El Oueda otići na sjever zemlje, u Alžir, gdje je bilo puno većih obećanja za budućnost.

MEHRIJEV RODNI GRAD El Oued, na jugu Alžira, tipični je pustinjski grad u kojem ljudi žive od male trgovine, čime se bavio i Mehrijev otac“Radim od svoje šesnaeste godine. Počeo sam s ocem i njemu zahvaljujem na svemu što sam poslije napravio jer me naučio što su prave vrijednosti u životu i poslu. U školi sam bio najgori učenik. Otac je bio veliki trgovac kolonijalnom robom u El Ouedu, na alžirskom jugu, gdje se nekad nije imalo što raditi i gdje su ljudi uglavnom bili bez posla. Moj otac je imao skladišta s raznom robom za svakodnevni život i iz cijelog područja su dolazili domaći ljudi i pripadnici raznih plemena da se opskrbe. Otac je sve uvijek radio na riječ jer većina nije imala ni osobnu iskaznicu. Oni bi odnosili robu i vraćali se nakon nekog vremena s novcem. Potražili bismo njihovo ime na popisu mušterija i to je bilo sve. Ni banaka, naravno, nije bilo. Zato uvijek kažem da je moj otac moja najveća škola a održana riječ i povjerenje u poslovanju najveća vrijednost”, rekao je Mehri.

Na sjeveru se Mehri također bavio trgovinom, ali poslije je započeo i druge poslove - od graditeljstva do hotelijerstva, uzgoja datulja i gradnje turističkih resorta - a danas slovi kao jedan od najvećih poslovnih ljudi i investitora u toj zemlji s velikim ugledom i u Francuskoj. Zanimljivo je kako je unatoč poslovnoj karijeri koju je ostvario na bogatijem sjeveru Alžira odlučio stvoriti malo carstvo i u svom rodnom mjestu.

“Sjećam se kako sam sa svojim prijateljem, danas također poznatim alžirskim poslovnim čovjekom, arhitektom i umjetnikom, stajao na dini na kojoj se sada nalazi moja rezidencija i rekao mu: ‘Jednog dana ovdje ću sagraditi svoju kuću.’ Tako je i bilo, dvadesetak godina poslije ostvario sam svoj san. Dinu sam dao izravnati i na području od 600 hektara napravio novi dom. Zove se Daouia, po mojoj majci, u čiji sam ga spomen i sagradio. Tu je moja rezidencija, bungalovi i vile za goste, restorani i vrtovi, bazeni i puno datulja. Dolaze moji prijatelji i suradnici, ali taj prostor, koji još nazivam i Alžirskom kućom, otvoren je za svakoga tko želi doći u goste. Kompleks je uređen u pravom saharskom stilu, jer jako držim do tradicije i naše arhitekture.”

Uskoro će se kompleks nedaleko od El Oueda i proširiti. Mehri, kako je ispričao, namjerava još uložiti u taj dio Alžira. Sagradit će originalni hotelski kompleks strogo u pustinjskoj maniri. “Bit će tu luksuznih šatora i nomadskih hotela za sve one koji će ovamo doći potražiti mir. Mislim da pustinjski turizam također ima budućnost, iako uz pretpostavku da najprije aerodrom u El Ouedu od nacionalnog postane međunarodni a cijela zemlja posve sigurna za strance”, rekao je Mehri.

KOMPLEKS NA 300 HEKTARA gradit će se uz dvije velike pješčane uvale na području Madagh, nedaleko od grada OranaOve godine u Alžiru je otvorena i hrvatska ambasada kojoj je na čelu donedavni ravnatelj Hine Mirko Bolfek. To će još više olakšati poslove Ingri i drugim hrvatskim tvrtkama u toj zemlji. Velike poslovne mogućnosti te velike afričke zemlje Ingra je prepoznala 1965., kad je izgradila tvornicu voćnih sokova. Otada je izgradila brojne silose, brane, lukobrane, industrijska postrojenja, pa čak i vojne aerodrome. Do 1993. u Alžiru je radilo mnogo hrvatskih tvrtki, ali nakon unutarnjih sukoba uglavnom su se povukle. Te godine u listopadu došlo je do najvećeg terorističkog čina protiv stranaca. Žrtve su bili hrvatski radnici Hidroelektre koje su na gradilištu ubili islamski teroristi. Hrvatska vlada donijela je odluku o povlačenju hrvatskih građana. Ingra je također stagnirala punih sedam godina iako nije nikad zatvorila svoj ured u gradu Alžiru. Posljednjih sedam godina počelo se iznova. Mehri smatra da je alžirski predsjednik Abdelaziz Bouteflika najzaslužniji za mir u zemlji i promjenu slike o Alžiru kao opasnoj zemlji u kojoj nitko ne želi raditi niti u nju investirati.

Na pitanje je li se i sam ikada bavio politikom, Djilali Mehri je rekao: “Moj otac prije smrti rekao mi je tri stvari. Prvo, da nikada nogom ne stupim u kockarnicu, što sam ga i poslušao. Bio sam nekoliko puta u Las Vegasu, ali nisam išao ni blizu kocki. Drugo, da se nikad ne bavim trgovinom oružja, što sam također poslušao. To su bile dvije zabranjene stvari, a treći je savjet bio da se nikada ne počnem baviti politikom ako se bavim biznisom. I to sam odlučio poslušati. Bio sam 90-ih zastupnik u parlamentu, ali politiku sam napustio upravo zbog tog razloga.”

O cjelokupnom poslovanju Ingre u Alžiru najviše zna današnja potpredsjednica uprave Ingre Jasna Ludviger koja je u trideset godina odlazila u Alžir četiristotinjak puta. Ona je i glavna domaćica Djilaliju Mehriju tijekom njegovih sedam dana u Zagrebu, Dubrovniku, Puli, Istri i Brijunima. On joj je u šali prigovorio što je napravila minuciozni program koji uključuje razgledavanje gradova, plovidbu jahtama, vožnje oko dubrovačkih zidina, degustaciju kamenica, “potragu” za tartufima u Istri i ručak s predsjednikom Mesićem.

Na pitanje ima li šanse da investira i u Hrvatskoj, Mehri je s osmijehom odgovorio: “Zašto ne!”