Požari su ovoga ljeta in. Na stotinama mjesta diljem Hrvatske gore šuma, makija i drač. Vijesti na televiziji počinju i završavaju požarima, s novinskih naslovnica vrište vatrene stihije. Policija hapsi piromane, javnost traži drakonske kazne. Uzgred, ako lopove po šerijatskom pravu kažnjavaju rezanjem ruke kojom su ukrali, što rade s piromanima? Analogija bi bila da ih spaljuju na lomači.

No vratimo se na bitno. Jesu li ti požari uistinu tako grozni, ili ih pak mi takvima samo doživljavamo. Prošlog vikenda vozio sam se već zaboravljenom državnom cestom D1. Odonud se sasvim lijepo moglo vidjeti kako na četiri mjesta u kršu, bogu iza nogu, gori makija. Zabačeno područje. Nisam siguran je li onuda ljudska noga uopće kročila, pa sam se morao zapitati: gdje je tu tragedija? Da je tamo pala bomba, da se dogodila poplava, potres ili kakva druga katastrofa, svima bi se živo fućkalo, ali požar je nešto drugo. Zašto je tako? Zašto nas požar u vlaškoj pripizdini, kamo nitko nikad ionako ne ide, više dirne u srce od tuče koja seljaku uništi svu ljetinu?

Mislim da je posrijedi način na koji percipiramo svoju zemlju. Vjerojatno ste svi čuli otrcanu priču o tome kako je Hrvat zaspao dok je Bog dijelio zemlju, pa mu je Bog dao ono malo što je sačuvao za sebe. A to je, naravno, Hrvatska. Ta se bajčica već generacijama prepričava ne bi li se podupro mit o najljepšoj zemlji na svijetu. A ja mislim da su svi promašili poantu. Dok su svi strpljivo i disciplinirano stajali u redu, Hrvat je spavao, i još je za tu lijenost bio nagrađen najljepšom zemljom. Hrvat nije ništa radio, a na kraju je još i profitirao.

Pronicljiviji će uočiti da je to vrlo blizu onomu kako većina žitelja ove zemlje shvaća turizam. Rentaš sobe i apartmane, ležiš pod palmom, piješ bevandu, a lova kaplje. Priznajem, i ja dijelim takve ideale. I onda, usred te idile, od niotkud se pojave požari. Turisti se uplaše i pakiraju stvari, nema više love, nema više idile. Čekaj malo, pa to ne može biti slučajno. To sigurno netko podmeće.

I tako nastaje senzacija. Jer kakvi su to bolesni umovi koji pale našu tvrđavu lijenosti, uništavaju naš poligon za nerad. Zanemarimo načas teorije da požare izazivaju luđaci, Srbi, strani obavještajci, masoni i ostali bjelosvjetski neprijatelji naše Obećane Zemlje. Vjerojatnije je da likovi pale svoje poljoprivredno zemljište ne bi li ga poslije prenamijenili u građevinsko. Tada bi ga prodali, ili možda sami izgradili apartmane. Zamislite, oni bi zaradili bez da rade. Sramota, pa otkud im samo takva ideja. Zaista zaslužuju da budu kažnjeni.