Milanović je nakon Alke u Tripalovim dvorima okupio čelništvo SDP-a i 300-tinjak članova stranke, koji su se zabavljali uz sir, pršut, arambašiće i klapu Sinj; na slici Ranko Ostojić, Tonino Picula sa suprugom i Ingrid Antičević-MarinovićZoran Milanović i Ivo Sanader ove su godine svojim sukobom obilježili Sinjsku alku. Iako je samo natjecanje proteklo u redu i bez skandala, u nedjelju je Sinj bio poprište prvog velikog predizbornog sukoba Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije. Bila je to borba za Devetu izbornu jedinicu koja slovi kao HDZ-ovo uporište, a sada ga žele osvojiti SDP i njegov novi čelnik.

Na djelu su bile dvije dijametralno suprotstavljene strategije. HDZ i Sanader odlučili su maksimalni iskoristiti medije i pokazati premijera kao središnju ličnost u obilježavanju godišnjice “Oluje“ i alkarskom nadmetanju. Nasuprot vladajućima, Milanović i SDP istaknuli su svoj utjecaj u Cetinskoj krajini i najavili da iz Sinja kreću u pohod na preuzimanje devete izborne jedinice. Povezala ih je želja da na svoju stranu privuku Stipu Mesića. I tu je završilo neriješeno, jer Mesić je jutro i podne proveo sa Sanaderom i Šeksom, a dio večeri s Milanovićem na SDP-ovu partiju.

Iz obiju stranaka Nacional je dobio potvrdu kako je Milanović odbio poziv da sjedi u Svečanoj loži jer je znao da ga Sanader želi marginalizirati. Namjera je bila staviti ga u treći red iza HDZ-ovih ministara i tako omalovažiti njegovu političku ulogu. SDP-ov predsjednik odbio je zamisao protokola i zajedno s premijerskim kandidatom Ljubom Jurčićem i skupinom stranačkih aktivista smjestio se na tribini blizu zaletišta. U prvom redu smjestili su se Mesić, Sanader, Šeks, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić i skupina ministara i lokalnih dužnosnika. Jedan od njih u ponedjeljak je za Nacional izjavio kako je cjelokupni protokol bio pod Sanaderovom kontrolom, i premijeru su bili potpuno poznati popis uzvanika i mjesta gdje će tko sjediti. To znači da je Sanader mogao pretpostaviti kako će se ponašati Milanović, i svjesno je ušao u sukob.

Ovakav rasplet najavljivao se danima unaprijed. Nakon 2000. godine, Sinjska alka redovito je najvažniji ljetni politički događaju u Hrvatskoj, a ove godine natjecanja su se podudarila s Danom pobjede i domovinske zahvalnosti. Alka je godinama bila udarni marketinški proizvod desnice predvođene Ivićem Pašalićem i bivšim sinjskim gradonačelnikom Matom Jukićem. U doba Račanove vlade alkarska natjecanja bila su nalik na skupove potpore Mirku Norcu i Anti Gotovini, a glavni hit u publici bio je “Oj, Ivice i Stipane, pojest će vas crne vrane“. Kad je 2001. pobjednik Ivica Perić primio darove od predsjednika Mesića, eliminiran je iz Viteškog alkarskog društva. Bio je to drastični pokazatelj negativnog odnosa alkarske ekipe prema državnim institucijama, jer u normalnim okolnostima potpuno je nezamislivo kažnjavanje osobe koja primi dar od predsjednika države.

Nakon dolaska Sanaderove vlade situacija se počela mijenjati. Ali trebale su proći pune četiri godine da se Mesiću osigura normalan prijem u Sinju. Glavni posao obavili su Sanaderovi suradnici, nije bilo ni jednog ekscesa. Samo je Pašalić u nedjelju ujutro sa skupinom pristaša stigao u Knin, ali Mesić, Sanader i Šeks ismijali su te političke marginalce, a pristigli branitelji su ih ignorirali.

Sanader je dvostruko profitirao u Kninu i Sinju. Prvo, definitivno je izgladio nesuglasice s Mesićem, što je njihove najbližeMESIĆEV KADAR Predsjednik se penje na kninsku tvrđavu u društvu Mladena Kruljca, kojeg je imenovao šefom kopnene vojske suradnike navelo na ocjenu prema kojoj dosad nisu opazili takvu idilu između premijera i predsjednika. Drugo, zahvaljujući utjecaju u desnom krilu alkarskog društva, prezentirano je kako premijer ima najveće zasluge za normalizaciju Sinjske alke.
Iz opozicijskog diskursa, logično je da Milanović nije htio pristati na podređen položaj. Otkako je izabran za predsjednika, SDP je u svim anketama vodeća stranka, a on najpopularniji političar. Osim toga, podrijetlom je iz Sinja i proteklih dana nailazio je na srdačan prijem domaćeg stanovništva.

U takvim okolnostima odluka da ga pošalju u treći red svečane lože, u društvo Vladimira Jordana i nekoliko nepoznatih osoba, a iza Zdenke Babić-Petričević i oca Mirka Norca, bila je neprikriven pokušaj marginalizacije. Nekoliko dana prije stigla je pozivnica za ložu, ali bez specificiranja mjesta na kojem treba sjediti. Milanović je pretpostavio da će ga gurnuti iza HDZ-ovih ministara i odlučio zajedno sa stotinjak esdepeovaca zauzeti mjesto na običnoj tribini. U njegovu društvu bio je veći dio stranačkog vrha: Ljubo Jurčić, Tonino Picula, Zlatko Komadina, Rajko Ostojić, Igor Dragovan, Ante Kotromanović, Ranko Ostojić i Ingrid Antičević-Marinović.

Politička situacija u Sinju je specifična jer grad i okolna Cetinska krajina slove kao uporište desnice, a s druge strane, na lokalnim izborima 2005. uvjerljivu pobjedu odnio je SDP. Socijaldemokrati imaju i gradonačelnika Nikolu Tomaševića, nekoć jednog od najpoznatijih alkara. To je glavni razlog zašto je Milanović odlučio dane kad se održava Sinjska alka iskoristiti u predizbornoj kampanji. Uostalom, posljednjih tjedana traje SDP se približava desnom biračkom tijelu, pa je Ante Kotromanović u Haagu posjetio Antu Gotovinu, a Milanović izjavio da su “dokazi na kojima se temelji optužnica protiv Gotovine vrlo tanki“. Ti stavovi u Sinju moraju dobiti potporu, a kako alkarske svečanosti ne bi obilježili samo Sanader i njegovi ministri, u nedjelju navečer u Tripalovim dvorima organiziran je skup 300-tinjak vodećih socijaldemokratskih političara.

Nije to bio nikakav strateški sastanak nego domjenak na kojem su Milanović i suradnici popričali sa stranačkim aktivistima iz Dalmacije. Uspjeh je bio dolazak Stipe Mesića, koji se zadržao desetak minuta. Korist je obostrana jer esdepeovci su potvrdili da su kadri dovesti predsjednika Republike, a Mesić je tako barem djelomice amortizirao dojam kako je pretjerano srdačan sa Sanaderom i Šeksom. Budući da su izbori za manje od četiri mjeseca, Mesić će u predstojećem razdoblju morati dobro balansirati ne bi li očuvao neutralnost u dvoboju SDP-HDZ.

Ako ništa drugo, esdepeovci su ponudili bogatu trpezu. Bilo je odličnog pršuta i sira, dosta sarme, a za to vrijeme nastupali su klapa Sinj i tamburaši. Nešto prije ponoći društvo se počelo razilaziti, napokon, većina socijaldemokrata prekinula je godišnji odmor kako bi na Alki odradila partijski zadatak. Milanović je ujutro otputovao na Krk, gdje ima vikendicu, Ljubo Jurčić je u rodnoj Hercegovini, Željka Antunović u Baškoj Vodi, tako da je u Sinju ostao samo Ante Kotromanović.

Teško se može zaključiti da je Mesić sasvim zadovoljan otišao iz Sinja. Istina, građani su ga pozdravljali dok je prolazio gradom, njegov govor na Alki dobio je aplauz, a osiguranje je onemogućilo bilo kakve nerede. Ali i u takvim okolnostima iz Viteškog alkarskog društva, implicitno, međutim, vrlo jasno je izraženo neslaganje s njegovom dosadašnjom politikom. Ivan Čikara, alkarski vojvoda, još se jednom suprotstavio predsjedniku Mesiću. On je predvodnik desničarske ekipe među alkarima, a to su ljudi koje su u sukobu sa Stipom Jukićem, predsjednikom Viteškog alkarskog društva. Najeklatantniji primjer potpune podjele unutar VAD-a bio je u svibnju, kad je Jukić, uz Mesićevu podršku, pokušao u alkarske redove vratiti nekadašnje pobjednike Ognjena Preosta, Stipu Breku i Ivicu Perića.

MIMO PROTOKOLA Ivića Pašalića i njegovu skupinu u Kninu su svi ignoriraliTa trojica vrhunskih alkara ekskomunicirani su iz VAD-a, jer ih je ekipa oko Pašalića i Čikare doživljavala bliskima Uredu predsjednika RH. Kako je Mesić tada od desničara bio optuživan kao nacionalni izdajica, svi koji su iz bilo kojeg razloga povezivani s predsjednikom države maknuti su iz VAD-a. Jukić ih je htio vratiti, ali nije uspio jer se suprotstavio Čikara. Upravni odbor VAD-a polarizirao se i glasovanje je završilo rezultatom 5 prema 5, tako da su Perić, Breko i Preost i dalje obični gledatelji.

Premda u nedjeljnom govoru nikoga nije eksplicitno napao, Čikara je veličao Franju Tuđmana i Ivu Sanadera, zazivao nacionalno jedinstvo i podržao stavove Josipa Bozanića. Pokrovitelja Sinjske alke - predsjednika Republike Stjepana Mesića - marginalizirao je koliko god je mogao.

Mesić je to prešutio, a drugo nije ni mogao. Što misli, pokazao je posjetivši Stipu Breku i njegovu obitelj. Tako je pokazao kako možda nije uspio eliminirati Čikarinu ekipu, ali da svi trebaju znati koga podržava u Alkarskom društvu. Ante Kotromanović, nekadašnji alkarski vojvoda, koga je zbog govora na Sinjskoj alci 2001. Mesić umirovio, u ponedjeljak je za Nacional kratko ocijenio Čikarin istup: “Očito se pokušao svidjeti Sanaderu, ali na pogrešan način. Smiješno je reći da će zbog Vladine donacije za dovršetak izgradnje Alkarskih dvora gospodarski procvast Cetinska krajina, jer to nije istina. Jedino će se otvoriti dva radna mjesta i vjerujem da je i Sanaderu bilo neugodno dok je slušao takve pretjerane pohvale.“

Koliko je god kontrolirao nedjeljne događaje, Sanader je ipak doživio iznenađenje. Na misi u povodu 12. obljetnice Oluje šibenski biskup Ante Ivas održao je propovijed koja je vrvjela euroskeptičnim porukama. Ivas pripada najkonzervativnijem dijelu klera što ga neformalno predvode biskupi Mile Bogović i Marin Barišić, a u govoru je izrazio skepsu i prema EU, NATO-u i Međunarodnom sudu za ratne zločine na prostoru nekadašnje Jugoslavije (ICTY) u Haagu.

Rekao je da su “Hrvatskoj nametnuti neki novi tužitelji i suci“, zapitao “nisu li pregovori s EU opasna preskakanja bitnih pitanja“ i zaključio kako je riječ o “selektivnoj svjetskoj pravdi koja je velikoj većini naroda neshvatljiva“. Ivasovo bogoslužje natjeralo je čak i Sanadera da se suprotstavi i nakon mise ponovio je kako je za Hrvatsku bolje da uđe u Europsku uniju i NATO te dodao kako nije dobro širiti malodušje. Makar nije izričito spomenuo šibenskoga biskupa, bilo je očito da poruke s misnog slavlja nisu Sanaderu bile po volji.

Kada se sve zbroji, ni HDZ ni SDP nisu pobijedili u Sinju. Sanader je dominirao medijima, a Čikara ga je promovirao uSLIKA TJEDNA Novopečeni esdepeovac Ante Kotromanović s umirovljenim generalom Ivanom Koradeom i generalom HVO-a Stankom Soptom u Kninu spasitelja Alke, dok su Milanović i SDP potvrdili dobar status u toj mikroregiji. Deveta izborna jedinica i jednima i drugima je važna - HDZ ne smije ispustiti vodeće mjesto, a SDP mora dobiti više nego 2003. Drugim riječima, važno je ne napraviti veću pogrešku i svi će biti zadovoljni. Budući da je u Sinju bio posrijedi očekivan sraz glavnih takmaca u hrvatskoj politici, nikoga ne treba iznenaditi što se na Alki nisu pojavili šefovi HSP-a, HNS-a, HSLS-a i HSS-a. Sinj je, objektivno, bio uvod u, po svemu sudeći, dvostranačku predizbornu kampanju.