Bivša glasnogovornica Haškog tužiteljstva Florence Hartmann optužila je bivšeg tužitelja Geoffreya Nicea da je prikrivao dokaze o masakru u Srebrenici u korist Miloševića, ali i velikih sila.

"Tužitelj Geoffrey Nice borio se za to da Milošević bude osuđen po mnogim točkama optužnice, ali ne i za genocid u Srebrenici", ustvrdila je Hartmann u pismu Jutarnjem listu. U pismu otkriva i da joj je bivši kosovski lider Azem Vllasi potvrdio da je, prema Niceovu vlastitu priznanju, Nice u prošlosti bio agent britanske tajne službe MI6, koja ga je 1966. poslala da prati brijunski plenum.

"Nikad nisam napisala da je slučaj protiv Miloševića bio opstruiran i politiziran, kao što neki ljudi nastoje pogrešno interpretirati moju knjigu, nego da su neki specifični elementi slučaja bili suočeni s ozbiljnim preprekama i opstrukcijama. Ti otpori dolazili su iznutra, iz samog Tužiteljstva, kao i izvana, iz Beograda naravno, ali također i od velikih sila; SAD-a, Velike Britanije i Francuske. I uvijek su se odnosili na Miloševićevu upletenost u opsadu Sarajeva te genocid u Srebrenici. Ono što želim reći jest da je te otpore također zastupao Geoffrey Nice", piše Florence Hartmann.

Podsjeća da je Amerika odbila dati prisluškivane razgovore Miloševića i srpskih ratnih vođa uoči i za vrijeme masakra u Srebrenici, što je Tribunalu trebalo poslužiti kao vrlo vrijedan dokaz. Neimenovana "treća zemlja" dala je "neke dijelove" tih dokaza, a bivša glasnogovornica naglašava da su ti dokazi nekoliko godina "spavali" u kutijama u Tužiteljstvu jer osoba koja ih je gledala nije prijavila da su potrebni za slučaj Milošević.

Amerika, prema Hartmann, nije željela dati uvid u prisluškivane razgovore jer bi to pokazalo "da su Washington, London i Pariz mogli unaprijed znati i stoga su mogli pokušati spriječiti što se dogodilo Srebrenici." "A u isto vrijeme – i to je činjenica koju Geoffrey Nice ne može poreći – on je unutar Tužiteljstva osobno inzistirao na tome da masakr u Srebernici nije bio predvidiv", zaključuje Hartmann u pismu.