Objavljeno u Nacionalu br. 619, 2007-09-25

Autor: Dean Šoša

FILM

Loš kraj priče o Hannibalu

'HANNIBAL-POČETAK' je šund-film o djetinjstvu slavnog negativca Hannibala Lectera, skromnog scenarija i suhoparne režije

GASPARD ULLIEL kao mladi Hannibal LecterGASPARD ULLIEL kao mladi Hannibal Lecter"Hannibal-početak" je peti, vjerojatno i posljednji film u kojem se pojavljuje Hannibal Lecter, najpopularniji negativac čitave slikopisne povijesti, i to zbog slabe zarade na kinoblagajnama i vrlo loših kritika. Film britanskog redatelja Petera Webbera ("Djevojka s bisernom naušnicom") o ranim Hannibalovim danima upravo je katastrofalan i ne zaslužuje tri kartice teksta, pa makar bila riječ o zločestoj kritici. Ipak, njime završava jedan značajni serijal, na koji se itekako vrijedi osvrnuti, tim više što prethodni filmovi s godinama izgledaju sve bolje i bolje.

Podsjetimo se, kreiran u romanu "Crveni zmaj" novinara i književnika Thomasa Harrisa, Hannibal se prvi put na filmu pojavio 1986. godine, u briljantnom trileru Michaela Manna "Lovac na ljude", no ondje je, baš kao i u Harrisovu romanu koji je Mannu poslužio kao predložak, ljudožder bio tek jedan od epizodista. Glavni junak i "globalni fenomen" Lecter postaje 1991. godine, nakon glasovitog trilera Jonathana Demmea "Kad jaganjci utihnu", snimljenog također prema Harrisovu romanu, u kojem ga prvi put glumi maestralni Anthony Hopkins. Nakon Manna i Demmea, i treći je film o Hannibalu, jednostavno nazvan "Hannibal", režirao jedan veliki redatelj - Ridley Scott. Trojku se čekalo deset godina, ponajviše zbog sporosti Thomasa Harrisa koji se nevoljko prihvatio pisanja novog "Hannibala" samo zbog izdašne financijske ponude. Scottov film nije puno slabiji od briljantnih prethodnika, no kritika ga je u doba premijere uglavnom sasjekla, ponajviše zato što su svi očekivali nove "Jaganjce", a ne virtuozno režiranu baroknu horor-komediju. U doba "Hannibala" uistinu se činilo da producenti pretjeruju s cijeđenjem priče o dr. Lecteru, no realno gledajući, nema puno filmskih likova o kojima su snimljena tri tako uspješna filma kao što su "Lovac na ljude", "Kad jaganjci utihnu" i "Hannibal", niti serijala koji su okupljali majstore poput Manna, Demmea i Scotta. Štoviše, ni četvrti film o Hannibalu nije bio loš. "Crveni zmaj" Bretta Ratnera, snimljen prema istom romanu kao i Mannov "Lovac na ljude", lišen je umjetničkih ambicija koje su krasile prethodne filmove, no riječ je o natprosječno zanimljivom holivudskom trileru odlične atmosfere i vrhunskih glumačkih nastupa.
Nažalost, priča o Hannibalu na kraju je ipak morala prerasti u šund, za što su se udruženim snagama pobrinuli romanopisac i scenarist Thomas Harris i redatelj Peter Webber, hvaljeni autor dokumentaraca i televizijskih drama čiji je prethodni film "Djevojka s bisernom naušnicom" bio precijenjen, ali ne toliko da bi od njega mogli očekivati ovakvo nedjelo.
Prvu pogrešku Webber je napravio u trenutku kada je pristao režirati Harrisov predložak, napisan kao da je pisac želio jednom zauvijek ubiti producentima svaku nadu u produljenje sage, čija je dva završna romana ionako načrčkao samo zbog pohlepe. Priča o odrastanju Hannibala Lectera i razlozima njegova pretvaranja u monstruma u potpunoj je suprotnosti sa svime što je saga dosad prezentirala. Naime, Hannibalov lik u "Jaganjcima", "Lovcu na ljude" i "Hannibalu" bio je intrigantan ponajviše zato što scenaristi i redatelji tih filmova nisu niti pokušavali objasniti razloge njegove ludosti. Zlo je na filmu najzanimljivije onda kada je onostrano, a jednom kad mu se pokuša dati psihološko opravdanje, stvari obično završe u šundu, ne računajući izuzetke poput Hitchcockova "Psiha".

U filmu "Hannibal-početak" nema ni traga staroj onostranosti glavnoga lika. Hannibal je ljudožder jer je kao dječak bio žrtva ratnih i poratnih zločinaca, koji su skuhali i pojeli njegovu sestricu. Hannibal je monstrum zato što je odrastao u monstruoznim okolnostima i vremenima… Nažalost, psihološka motivacija Hannibalovih postupaka i smještanje radnje u povijesni kontekst ne donose liku uvjerljivost već ga trajno uništavaju, čineći priču o njemu banalnom i nezanimljivom. Skromni Harrisov predložak Webber režira nevjerojatno doslovno i suhoparno, baveći se, kao i u "Djevojci s bisernom naušnicom", ozbiljnije jedino fotografijom. Nažalost, u ovakvim produkcijama krasna fotografija samo naglašava dojam kiča.

Sve u svemu, veliki serijal okončan je na najgori mogući način. Nakon ovakvog filma, Harris, Webber i podjednako komatozni Gaspard Ulliel u ulozi mladog Hannibala nisu zaslužili ništa drugo nego da ih stari Hopkins u nekom eventualnom metanastavku jednom zgodom posluži FBI-evim agentima za večeru.

Savršena meta
(Blitz)

Nakon “Dana obuke“ i “Kralja Arthura“, Afroamerikanac Antoine Fuqua režirao je još jedan uspjeli žanrovski film, akcijski triler “Savršenu metu“. Priča o poštenom snajperistu, prijevarom upetljanom u zavjeru oko atentata na američkog predsjednika, nije uvijek najsretnije napisana, no Fuqua je izlaže toliko virtuozno, da će malo tko posumnjati u njezinu vjerodostojnost, tim više što su i glumci uvjerljivi, čak i naš Rade Šerbedžija. Da je poruka o tome tko upravlja svijetom poslana malo suptilnije, “Savršena meta“ mogla je postati umalo savršeni akcić.

Delirij
(UCD)

Scenarist i redatelj Tom DiCillo (“Život u zaboravu“) jedan je od zanimljivijih autora američkog nezavisnog filma, no kao i brojnim njegovim “nezavisnim“ kolegama, ugled mu nisu donijeli toliko filmovi, koliko vješt kulturni marketing. O tome svjedoči i zasad zadnje DiCillovo ostvarenje “Delirij“, humorna drama o beskućniku kojem će poznanstvo s jednim paparazzom promijeniti život. Predvidiv DiCillov “Delirij“ “nezavisan“ je samo zato što ga nisu producirali veliki studiji. Riječ je o mediokritetskom dje­lcu suhoparnog scenarija i traljave režije, koje idejnom prosječnošću i estetskim sivilom sugerira da je DiCillova “nezavisna“ orijentacija rezultat najobičnije nužde.

Eksplozivni murjaci
(Continental film)

Glumac/scenarist Simon Pegg i redatelj/scenarist Edgar Wright potpisali su prije nekoliko godina šarmantnu “Noć glupih mrtvaca“, možda najefektniju recentnu horor-parodiju, tako da se mnogo očekivalo od njihova novog projekta, crnohumornog krimića “Eksplozivni murjaci“. Nažalost, “Murjaci“ su u svemu inferiorni kultnom prethodniku. Odustavši od inteligentnog i suptilnog parodiranja, koje je krasilo “Noć glupih mrtvaca“, Pegg i Wright su “Eksplozivne murjake“ nakrcali lako prepoznatljivim asocijacijama i prvoloptaškim štosovima, pretjeravši u svemu, pa i duljini filma, čijih se dva sata trajanja doima poput vječnosti. Sve u svemu, “Murjaci“ su još jedna napola uspjela komedija, zanimljiva samo zato što su druge najčešće još i gore.

Vezane vijesti

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika