PRIVEDENI BLOGER PUNIŠA Željko Peratović novinarsku je karijeru započeo i završio u Vjesniku, a radio je u nizu redakcija, kratko vrijeme i u Nacionalu; neke tajne službe smatrale su ga za svog suradnika, a POA ga je vodila pod kodnim imenom 'Puniša'Ministarstvo unutarnjih poslova isprovociralo je krajem prošlog tjedna, zbog blogera Željka Peratovića, dosad najveći sukob državnih institucija u mandatu vlade premijera Ive Sanadera. Sukoba između Državnog odvjetništva, tajnih službi i policije bilo je i ranije, ali oni se nikada dosad nisu vodili javno preko novina, i to službenim priopćenjima, a posebno ne u tijeku predizborne kampanje.

Ovaj sukob kreirao je MUP, te eventualna politička šteta po premijera Sanadera i HDZ u tijeku predizborne kampanje po principu objektivne odgovornosti ide na dušu ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina. Kirin je za ovaj slučaj odgovoran zato što je MUP u prošli petak poslao novinarima priopćenje u kojemu, među ostalim, stoji: “MUP očekuje da mjerodavne institucije koje traže postupanje policije unutarnja pitanja, poput curenja informacija, rješavaju unutar svojih sustava bez posredovanja policije, za što imaju sve mehanizme i zakonske ovlasti”.

To je priopćenje iz MUP-a poslano novinarima dva dana nakon što je u policiju na razgovor priveden Željko Peratović zbog sumnje da je na svojoj internetskoj stranici odavao državne tajne. Sve se to dogodilo zato što je SOA u rujnu poslala izvještaj državnom odvjetništvu u kojem je napisala da je Peratović na svojoj internetskoj stranici objavio kopije nekih dokumenata za koje se može pretpostaviti da su državne tajne. SOA je o tome informirala Državno odvjetništvo, a ono je zatražilo od policije da provjeri je li Peratović to doista i učinio.

IVICA KIRIN Nastala politička šteta za HDZ, zbog medijskog tretmana slučaja Peratović, ide na dušu ministra unutarnjih poslovaBilo je to ukupno četvrto izvješće koje je SOA od 2005. poslala s tom tematikom. Prvi put su to učinili kada je Peratović objavio policijski dokument o curenju informacija iz operativne akcije Adria, kojoj je cilj bio uhititi tada odbjeglog generala Antu Gotovinu. Drugi put izvješće je poslano kada se na Peratovićevoj stranici pojavio dokument za koji se može pretpostaviti da je vojna tajna, a koji se, među ostalim, bavio dodjelom vojnih činova.

U ostala dva sporna slučaja Peratović je objavio dokument POA-e pod naslovom “Obavještajno-medijska manipulacija s ciljem diskreditacije i kreiranja pritisaka na institucije vlasti Republike Hrvatske” i napisao da ga je poslao Saborskom odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Riječ je o dokumentu koji objašnjava kako su agenti britanskog MI6 manipulirali dijelom hrvatskih novinara kako bi oni plasirali dezinformacije da se tada odbjegli Ante Gotovina nalazi u Hrvatskoj. Takve dezinformacije trebale su poslužiti kao sredstvo političkog pritiska na Hrvatsku kako bi se usporilo približavanje Hrvatske EU. Jedan od novinara kojima su britanski agenti tada manipulirali bio je i Peratović.

Iako je državno odvjetništvo od 2005. ukupno četiri puta od policije tražilo da provjeri je li Peratović objavljivao državne tajne, policija nije reagirala sve donedavno, a i tada je napravila bespotreban gaf. Zadržala je Peratovića 24 sata na informativnom razgovoru, iako to nije trebala učiniti.

Policija je tijekom kriminalističke obrade mogla pogledati u svoje arhive i vidjeti postoji li u njima dokument istovjetan onome koji je Peratović objavio. Mogla je istovjetnu provjeru zatražiti i od MORH-a i od SOA-e, čije je klasificirane dokumente Peratović također objavio. Policija je isto tako imala apsolutno pravo pretražiti Peratovićev stan i kompjutere, ali i pozvati Peratovića na razgovor, pa čak ga i zadržati u svojim prostorijama 24 sata. No nije bilo potrebe zadržati ga ta 24 sata, već su ga mogli pustiti kući i sastati se s njim nakon prospavane noći.

Zbog tog propusta u policijskom postupanju, iako je ono formalno imalo zakonsku podlogu, cijeli je slučaj dobio prvorazredni medijski tretman, prvenstveno zato što je Peratović zbog iscrpljenosti i stresa završio u bolnici, a potrudio se i o svemu iscrpno informirati novinare. Vodeći političari ubrzo su počeli komentirati ono što se Peratoviću dogodilo.

Premijer Sanader izjavio je da je Vlada protiv takvog maltretiranja novinara te da će doći do sankcija ako se pokaže da mu je to netko namjestio u tijeku predizborne kampanje. Državno odvjetništvo i SOA slučaj isprva nisu komentirali. Tada je MUP poslao javnosti sporno priopćenje, kojim je javno napao SOA-u i Državno odvjetništvo. Poručio im je da ubuduće sami, bez uplitanja policije, unutar svog dvorišta nastoje raščistiti curenje informacija. Nisu pojasnili kako bi se to u praksi moglo provesti bez uplitanja policije. Ta reakcija policije otkriva da se netko unutar policije, po svemu sudeći, uplašio negativne reakcije premijera Sanadera, pa se požurio riješiti od odgovornosti za moguće vlastite propuste. Nakon što ih je MUP napao, Državno odvjetništvo uzvratilo je mudrije - neformalno su preko novina poručili da je Peratović zadržan u policiji preko noći iz gluposti. Zbog svega toga za početak su tjedna najavljeni i sastanci vodećih ljudi sukobljenih institucija kako bi se sagledala situacija i sanirala šteta.

Tako je jedan policijski gaf uzdrmao državu, a sve to vjerojatno i ne bi toliko eskaliralo da zbog predizborne kampanje ne prijeti politička šteta vladajućoj stranci.

Organizacija za europsku stabilnost i suradnju OESS izradila je u travnju 2007. opsežno istraživanje o stanju medijskih sloboda među svojim zemljama članicama i posebno se osvrnula na situacije u kojima novinari objavljuju državne tajne. Novinari su u tom području istraživačkog novinarstva imali velikih problema u desetak zemalja članica OESS-a, uključujući i neke zemlje razvijene zapadne demokracije, poput Kanade, Nizozemske, Velike Britanije, Irske i Švicarske.

Peratović je u posljednjih 16 godina radio u brojnim hrvatskim medijima, uključujući kratko vrijeme i u Nacionalu. Neke su tajne službe Peratovića smatrale svojim suradnikom kojem su neke usluge i plaćali. U POA-i (današnja SOA) su Peratovića vodili pod suradničkim imenom Puniša.

U jednom dokumentu, zbog čijeg se objavljivanja Peratović našao u problemima, državni vrh upozorava da britanski tajni agenti plasiraju dezinformacije preko nekih hrvatskih novinara o tada odbjeglom Anti Gotovini, kako bi se opstruiralo približavanje Hrvatske EU. Peratović je bio među tim novinarima. O toj aferi pisale su i strane novine.

Peratović je u novinarskoj karijeri najčešće mijenjao posao jer nije bio dorastao profesionalnim standardima sredina u kojima je radio, iako on vjeruje da je bio žrtva raznih urota ili visokih političkih zakulisnih igara. Novinarsku karijeru počeo je i završio u Vjesniku. U ljeto 1991. ondje je počeo raditi kao ratni reporter, a vratio se u Vjesnik 2001., kada više nije mogao naći posao u utjecajnijim hrvatskim novinama. Ondje je dobio izvanredni otkaz 2005. Peratović je priznao da je prekršio odredbu ugovora o radu. Kasnije je tvrdio da je žrtva zlostavljanja nadređenih te se dva mjeseca psihijatrijski liječio.

Na koncu je Peratović pokrenuo bizarnu i teško preglednu internetsku stranicu. Danas formalno nije nigdje zaposlen i praktično se ne zna od čega živi, jer na njegovoj stranici nema komercijalnih oglasa. Na svom portalu objavio je hrpu gluposti, tekstova prožetih teorijama urota i pogrešnim zaključcima. Često je pisao i o obavještajnoj zajednici. Peratović je na svojoj internetskoj stranici objavio i neke dezinformacije za koje se može tvrditi i da su mu ih namjerno plasirali neki obavještajni krugovi.

Tako je objavio i neke dokumente za koje se sumnja da su državna tajna. On je te dokumente u profesionalnom smislu objavio vrlo neinteligentno - ostavio je na njima oznaku državne tajne, te ih nimalo nije modificirao. Da je to učinio, nikada ne bi završio na razgovoru u policiji.

Za pretpostaviti je da je u Peratovićevu primjeru cilj nadležnih državnih tijela bio neizravno otkriti one koji su mu sporne dokumente dostavili. Činjenica je da je policija u njegovom slučaju napravila bespotrebni gaf, jer nijedna osoba, uključujući novinare, pa čak i one najlošije profesionalne kvalitete, ne bi trebala bespotrebno provesti noć u policiji. Ovako je policija vlastima priskrbila epitet beskrupuloznih napadača na medijske slobode i to zbog čovjeka koji je u novinarskim krugovima danas posve beznačajan.

Što je aktiviralo SOA-u

Sigurnosno-obavještajna agencija obratila se od 2005. do danas Državnom odvjetništvu u četiri navrata zbog tri dokumenta s potencijalnom oznakom tajnosti. Tek nakon posljednjeg izvješća, poslanog u rujnu, došlo je do Peratovićeva privođenja.