LAURA LINNEY i Gabriel Byrne u filmu 'Jindabyne'Pedantniji filmofili zasigurno se sjećaju “Lantane”, briljantne australske triler-drame redatelja Raya Lawrencea, koju je nekadašnji urednik ove rubrike, poštovani kolega Igor Saračević, svojedobno zasluženo proglasio hrvatskom videopremijerom godine. “Lantana” je, bez imalo pretjerivanja, jedna od najuspjelijih mozaičnih drama uopće, odlično napisano i virtuozno režirano djelce u kojem je proslavljeni Altmanov dramaturški model daroviti Australac iskoristio efektnije i od P. T. Andersona u “Kralju pornića” i “Magnoliji”, nadmašivši pritom suptilnošću naracije i životnošću likova i samog Altmana. Australcu Rayu Lawrenceu “Lantana” je bila tek drugo cjelovečernje ostvarenje, realizirano 16 godina nakon prvijenca “Bliss”. Da se Lawrenceu ne žuri pokazuje i podatak da je od “Lantane” do njegova trećeg filma “Jindabyne”, koji se upravo pojavio u našim videotekama, prošlo pet godina. Prema Lawrenceovim riječima, petogodišnja stanka prouzročena je teškim pronalaženjem financijera za novi film, no čini se da je za poražavajući berkovićevski učinak od tri filma u 20-ak godina karijere najveći krivac ipak Lawrenceova lijenost i inertnost: teško je vjerovati da u današnje doba, kada bi želio, ne bi mogao režirati češće.

Lawrenceova lijenost bitno osiromašuje svjetsku kinematografiju, jer svaki kadar “Jindabynea” otkriva da iza njega stoji veliki majstor. Za razliku od “Lantane” koju je s Altmanovim opusom povezivao dramaturški model, veze “Jindabynea” i Altmana mnogo su čvršće. Naime, novi Lawrenceov film nadahnut je, poput Altmanovih “Kratkih rezova”, glasovitom kratkom pričom Raymonda Carvera “So Much Water So Close to Home”, o muškarcima koji, kad krenu u ribolov, pronađu leš mlade djevojke, no slučaj prijave policiji tek nakon nekoliko dana, ne želeći si upropastiti vikend. Ipak, dok je u Altmanovu filmu ribička priča tek jedna od više različitih i ravnopravnih fabularnih linija, u Lawrenceovu prerasta u glavnu i jedinu. Novost je i to da je radnja premještena u Australiju, u gradić Jindabyne, i da je žrtva mlada Aboridžinka, što neprimjerenom činu ribolovaca daje i rasistički predznak.

“Jindabyne” počinje kao triler, scenom u kojoj stari ubojica u zasjedi dočekuje mladu žrtvu. Iako gotovo uopće ne prikazuje istragu, Lawrence većinu prizora režira kao da je riječ o trileru, a ne psihološkoj drami o složenim odnosima nekoliko likova, sugerirajući tako nesigurnost skrivenu iza najnormalnijih životnih situacija. Nakon otkrića leša, glavni junak filma postaje Claire (Laura Linney), supruga jednog od ribolovaca, Stewarta Kanea (Gabriel Byrne), zgrožena njegovim nečovječnim postupkom. Poput “Lantane”, “Jindabyne” spada među one krimiće/trilere u kojima je zločin samo okidač za psihološku i socijalnu dramu. Za razliku od recimo “Zodiaca” i “Sjećanja na umorstvo”, filmova mnogo “žanrovskijih” od “Jindabynea”, u kojima identitet krivca ostaje nepoznat, u Lawrenceovu je filmu krivac odmah otkriven, no umjesto rezultata policijske istrage redatelja zanimaju posljedice koje zločin ostavlja u jednoj maloj i problematičnoj zajednici, ponajprije u obitelji koju čine Claire, Stewart i njihov mali sin.

Lawrenceovi likovi nevjerojatno su slojeviti i uvjerljivi, baš kao i glumci. Tomu zasigurno pridonosi i činjenica da Lawrence sve svoje kadrove snima iz prve, izbjegavajući ponavljanja, umjetnu rasvjetu i šminku. Osim toga, unutarnje probleme svojih likova redatelj vješto ilustrira autentičnim australskim pejzažima, postižući tako rijetko viđenu skladnost likova i ambijenta, pa je nakon gledanja filma teško zamisliti da se radnja odvija bilo gdje drugdje osim u australskoj provinciji. Jedini prigovor koji valja uputiti “Jindabyneu” tiče se Lawrenceova pomalo površno koncipiranog odnosa između bijelaca i Aboridžina. Najslabiji momenti filma su oni u kojima glavna junakinja pokušava doprijeti do obitelji ubijene djevojke, te blijeda završnica, u kojoj dotad savršena motivacija likova odjednom padne u vodu.

Unatoč tome, “Jindabyne” je iznimno uspjelo ostvarenje, koje će, poput “Lantane”, biti visoko na listi najboljih ovogodišnjih hrvatskih videopremijera. Obratite li pozornost na Lawrenceovu vizualnu superiornost, izniman dar za profiliranje ženskih likova i muško-ženskih odnosa i sposobnost da svakom, pa i najbanalnijem prizoru podari nimalo kičastu, suptilnu uzvišenost, čini se da Lawrencea i Zvonimira Berkovića povezuje nešto više od poražavajuće malog broja snimljenih filmova.

OSLIKANI VEOBLITZ
Udarni adut prastare i dosad najpoznatije ekranizacije romana "Oslikani veo" W. Somerseta Maughama bila je Greta Garbo. U recentnoj verziji redatelja Johna Currana ta titula pripada Edwardu Nortonu, jednom od najboljih američkih glumaca današnjice, briljantnom u netipičnoj ulozi suzdržanog engleskog štrebera. Norton nije jedini adut suptilno režiranog i uspjelog ljubića: daroviti Curran vješto isprepleće intimnu i povijesnu priču, Naomi Watts uvjerljivo igra sebičnu razmaženicu, a veteranka Diana Rigg ("U službi njezina veličanstva") u maloj epizodi efektno podsjeća zašto je baš jedino nju James Bond svojedobno odveo pred oltar.

The Painted Veil, am.-kin. melodrama, 2006.
R: John Curran
GL: Edward Norton, Naomi Watts, Liev Schreiber, Tobby Jones
FILM: 3 i pol
DVD: 3

SABAHDISCOVERY
Na omotnici DVD izdanja domaći distributer romantičnu komediju "Sabah" reklamira sloganom "moje grčko vjenčanje na suptilniji način", iako bi njezinoj tematici bolje pristajao podnaslov "Moje arapsko vjenčanje". Naime, film kanadske redateljice arapskog podrijetla Rube Nadde prikazuje početak zabranjene ljubavi razvedenog Kanađanina i muslimanke iz konzervativne imigrantske obitelji. Iako su priča, likovi i rasplet "Sabaha" dobro znani i očekivani, film je dovoljno šarmantan da zasjeni većinu recentnih hollywoodskih romantičnih komedija, dobrim dijelom zahvaljujući odličnom nastupu Arsinée Khanjian ("Felicijino putovanje", Ararat"), supruge i omiljene glumice Atoma Egoyana.

Sabah, kanad. romant. komedija, 2005.
R: Ruba Nadda
GL: Arsinée Khanjian, Shawn Doyle, Fadia Nadda, Jeff Seymour
FILM: 3
DVD: 2

KNJIGA O DŽUNGLICONTINENTAL FILM
"Knjiga o džungli" posljednji je crtić čijom je produkcijom osobno rukovodio Walt Disney, ne doživjevši, doduše, njegovu premijeru. Slobodna prilagodba dječjeg klasika Rudyarda Kiplinga ne spada među najuspjelije uratke čuvenog studija i kvalitetom bitno zaostaje za klasicima poput "Snjeguljice", "Dumba" ili "Bambija". Ipak, klincima koji će ga gledati od takvih će usporedbi ipak biti važnija jasna priča, čvrste poruke i sjajna animacija, zbog kojih je "Knjiga o džungli" i danas prvorazredno dječje ostvarenje. Osim djece, zadovoljni mogu biti i kolekcionari, budući da je dvostruko DVD izdanje "Knjige o džungli" uistinu raskošno, krcato sjajnim dodatnim prilozima.
The Jungle Book, am. anim. film, 1967.
R: Wolfgang Reitherman
GL: (glasovi): Bruce Reitherman, Phil Harris, Sebastian Cabot, George Sanders
FILM: 4
DVD: 5