U SLUŽBI OBRTNIKA Natko Vlahović u Bruxellesu zastupa interese 105 tisuća hrvatskih obrtnika, rođen je u Zagrebu, a diplomirao je u New Yorku“Danas svatko tko je imalo ozbiljan lobira institucije i pokušava utjecati na odluke, no ne onako kako to neki ljudi misle, da nazoveš nekoga da ti stavi novac na račun. Unija ima striktna i rigorozna pravila za dodjelu financijskih sredstava. Zato su i potrebni stručnjaci koji taj posao znaju i mogu raditi”, rekao je Natko Vlahović, jedan od samo osmorice hrvatskih lobista u Bruxellesu. Vlahović je medijsku pozornost privukao prošlog tjedna, kada je u Zagrebu nastupio na konferenciji na kojoj je gostovao Hannes Swoboda, izvjestitelj Europskog parlamenta o Hrvatskoj. Swoboda je kritizirao provedbu ZERP-a, a Vlahović upozorio da ovdašnja administracija u pregovorima ne koristi iskustva država koje su nedavno pristupile EU.

U EUROPSKI PARLAMENT Vlahovića je poslala Hrvatska obrtnička komoraNatko Vlahović rođen je u Zagrebu a diplomirao je u New Yorku. Iako ima samo 32 godine, već treću godinu je lobist Hrvatske obrtničke komore, a sudjelovao je i u predsjedničkoj kampanji Howarda Deana, te surađivao sa savjetnicima Tonyja Blaira. U razgovoru za Nacional objašnjava vlastita iskustva iz Bruxellesa te zašto će Hrvatska trebati više lobista.

NACIONAL: Koliko je hrvatskih lobista u Bruxellesu?
- U ovom trenutku ima osam Hrvata koji su akreditirani kao lobisti u Europskom parlamentu, što znači da mogu raditi u ovoj instituciji, od praćenja rada različitih odbora do kontaktiranja s europskim zastupnicima. Svi mi ostali radimo za neku interesnu skupinu, a u mom slučaju to su hrvatski obrtnici, kojih ima 105.000. U Hrvatskoj se lobiranje doživljava kao sumnjiv posao, međutim riječ je o potpuno normalnom i uobičajenom poslu, koji je posve legalan u Zapadnoj Europi, a posebno u Americi. Lobist mora imati relevantne kontakte u institucijama i znati sve moguće scenarije djelovanja Europskog parlamenta, Europske komisije i Vijeća ministara. Tu su još i brojna druga tijela poput Europskog ekonomsko-socijalnog vijeća ili Odbora regija. Procjenjuje se da je u Bruxellesu aktivno oko 3000 različitih interesnih aktera, koji svi nešto traže od Unije i njezinih službi.

S BELGIJSKIM OBRTNICIMA Vlahović je razgovarao o njihovim problemimaNACIONAL: Do kojih razina unutar EU vi uspijevate lobirati?
- Moji trenutačni interesi vezani su uz tehničke službe, dakle onaj dio administracije koji operativno provodi odluke političara. Upravo uz pomoć tih ljudi, ako je potrebno, mogu doći i do visokih dužnosnika. Ako ih doista trebate, onda ih je najbolje potražiti izvan Bruxellesa, na nekoj konferenciji u zemlji iz koje dolaze. O stvarima koje su meni bitne ne odlučuju povjerenici Europske komisije kao Olli Rehn ili Günter Verheugen, nego niže rangirani službenici. Kod nas vlada uvjerenje da o svemu u Uniji odlučuju političari i politika, u stvarnosti su stvari drukčije. Najveći dio posla odradi se u odborima kroz konzultacije i tehničke dogovore službenika. Kada ministar države članice dođe na sjednicu Vijeća, odluka je najčešće usuglašena i on će je samo potpisati ili će glasovati za nju kako mu je rečeno. U Bruxellesu djeluje tridesetak snažnih lobističkih tvrtki koje se može angažirati da vam pomognu oko nekog problema, bez obzira na to je li riječ o ZERP-u, državnim poticajima, trgovinskim kvotama ili stvaranju povoljnijeg imidža vaše države ili kompanije.

S BELGIJSKIM OBRTNICIMA Vlahović je razgovarao o njihovim problemimaNACIONAL: Koliko to stoji?
- Cijene variraju, recimo praćenje određenog problema, tzv. dosjea, stoji između 3 i 10 tisuća eura na mjesec. To je mjesečni paušal. Za veće kampanje mjesečna cijena iznosi od 50.000 do 100.000 eura. Top-lobisti plaćeni su po satu, kao odvjetnici ili drugi profesionalni savjetnici. Cijene se kreću od 200, pa čak do 800 eura po satu ili 1000 eura po danu. To je ozbiljan novac, ali ako imate kompliciran problem koji vam drastično utječe na prodaju ili poslovanje, mnogi su spremni angažirati savjetnike. Naravno, u lobiranje najviše ulaže privatni sektor koji želi utjecati na zakone i odluke u institucijama. Nekima može zvučati čudno, ali Europska komisija očekuje kontakte s lobistima i cijeni njihove kvalitetne “inpute” jer im je itekako važno imati dobre informacije “s terena”, odnosno od industrije koja zapošljava tisuće ljudi.

AMERIČKO ISKUSTVO Vlahović pred zgradom američkog Kongresa u Washingtonu, gdje je radio u hrvatskom veleposlanstvuNACIONAL: Na kolika sredstva Hrvatska može računati u idućih nekoliko godina?
- Riječ je o milijunima eura. U fokusu je program IPA. Teško je reći koliko ćemo iskoristiti, u svakom slučaju moramo početi ugovarati više projekata. Državna administracija je u tom pogledu najvažnija jer provodi projekte i diktira tempo, s druge strane, i EK zna kasniti s odlukama. Mi u HOK-u čekamo PHARE 2006 i bespovratna sredstva za malo poduzetništvo u iznosu od 50 do 100 tisuća eura. Riječ je o ukupnom fondu od 2,5 milijuna kuna koje će ugovarati Ministarstvo gospodarstva. Prošli tjedan također smo dogovorili dva EU projekta, jedan od 80 tisuća eura, a drugi od 100 tisuća. Infrastrukturni projekti su mnogo veći i mogu dosegnuti proračune od dva, tri milijuna eura. Ono što ja radim je fokusiranje na određeno područje, a to su malo i srednje poduzetništvo, i pokušavam pribaviti novac za pomoć pri poslovanju s EU tržištem. Iznenađen sam što vodeće hrvatske kompanije nisu već debelo uključene u konzultacije s EU oko strateških pitanja u prehrani, poljoprivredi, energetici, prometu i kemijskoj industriji.

NACIONAL: Koliko lobista ukupno radi u Bruxellesu?
- Prema službenim podacima EP-a, trenutačno ima blizu 5000 akreditiranih ljudi. Pretpostavka je da ih ukupno operira oko 15.000. Ta brojka zaista ne iznenađuje jer se to očekuje od onih koji ne prepuštaju stvari slučaju. Uzmite u obzir sva bruxelleska predstavništva država, multinacionalnih kompanija, regija, gradova, think-tankova, nevladnih udruga, političkih zaklada, koji svi promiču neki interes.

NACIONAL: Pretpostavljam da će se ulaskom u EU upravo mnogi od vaših kolega iz redova malih i srednjih poduzetnika naći u teškoj situaciji. Kako im možete pomoći?
- Svaki dan na poslu razgovaram o tome i informiram tijela komorskog sustava i obrtnike o tome da se treba pripremati unaprijed. Međutim, to što je netko “mali” zna biti prednost ako to znate iskoristiti. Male tvrtke mogu biti fleksibilne i brze u prilagodbi, što velike ne mogu. Za sve naše obrtnike najvažnije je da pronađu svoju nišu, dakle prostor na tržištu. U najvećoj opasnosti su proizvođači, pogotovo oni koji izvoze manje od 30 posto proizvodnje, i to zbog velike konkurencije u Europi, ali i visokih nameta hrvatske države na poslovanje. Veliku perspektivu ima turizam, ugostiteljstvo, graditeljstvo, poljoprivrednici koji će proizvoditi zdravu hranu, a vjerojatno i prometni i energetski sektor. U idućih 10 godina svi oni će osjetiti značajne koristi od 450 milijuna europskih potrošača.

U DEANOVOJ KAMPANJI Natko Vlahović je bio jedan od dobrovoljaca zaduženih za telefonske pozive, obilaženje mještana i dijeljenje brošura tijekom dva mjesecaNACIONAL: Koliko je lobiranje zahtjevan posao?
- U 2005. godini u Bruxellesu sam imao više od 200 sastanaka s različitim ljudima, nekada i 10-ak sastanaka i novih kontakata dnevno. Od jutra do mraka bih obilazio institucije, ambasade, predstavništva. To je nužno ako se morate povezati i umrežiti. Danas je situacija drukčija. Mnogi su odnosi već uhodani i lakše je doći do informacije. Najveći dio lobiranja odnosi se na istraživanja, analize i pripreme za sastanke i razgovore. Bruxelles traži tehničko, argumentirano lobiranje, ideološko i političko prepucavanje ne uzima se u obzir. Dnevno čitam i po dvije studije koje se objave. U institucijama se odluke donose sporo, što nam daje vremena za interveniranje i komuniciranje zahtjeva. Hrvatskoj nedostaju ozbiljne studije o EU politikama. Ekonomski institut Zagreb tek je nedavno objavio studiju ekonomskih učinaka ulaska Hrvatske u EU. Još nismo niti blizu situacije u kojoj će svaka gospodarska grana u ovoj državi izraditi studiju koja će odgovoriti na pitanje u kakvom se stanju nalazi, što će se dogoditi nakon ulaska u Uniju i što treba napraviti radi uspješne prilagodbe. Osobno sam na uvid dobio nekoliko takvih studija iz EU i mogu reći da je to vrijedan materijal. Nakon što sam ih poslao nekim kolegama u Zagrebu nisam dobio niti jedan odgovor, kao da ih to ne zanima. Određene europske politike, kao na primjer ribolovna, poljoprivredna, trgovinska, politika tržišnog natjecanja i druge, imaju stotine stranica teksta. O sadržaju europskih politika u Hrvatskoj se još nije otvorila ozbiljna rasprava, a to je ono što je najvažnije u pregovorima i nakon njih.

NACIONAL: Nedavno ste upravo vezano uz ZERP kritizirali službenu hrvatsku politiku i apostrofirali Maltu kao primjer dobre pripreme i odrađenih pregovora.
- Nisam direktni sudionik pregovora, tako da mogu komentirati isključivo kao promatrač. Želio bih vidjeti da se neke zaista dobronamjerne sugestije uzmu u obzir i iskoriste. Maltežani su se za pregovore o ribarstvu oboružali gomilom podataka, studija, te malim detaljima o tradicionalnim ribarskim alatima, važnim samo njima. Bio sam na Malti s Cehom ribara HOK-a i razgovarao s njihovim pregovaračima i ministrom vanjskih poslova Michaelom Frendom. U Hrvatskoj se svaki tjedan u medijima pojavi neki drukčiji podatak, recimo, o gubicima koje imamo zbog talijanskog izlova ribe. Jednom se kaže da se radi o 200 milijuna eura, idući put to je već 300 milijuna, onda se spominje neka srednja vrijednost, i zbog takvih stvari ispadamo neozbiljni i nedosljedni. Sugerirao bih našoj službenoj politici da pokuša izvući realan broj koncesije od EU, naravno, u dogovoru s Cehom ribara. Ako netko u vašoj zemlji crpi naftu ili vodu, tada mora platiti koncesiju, pa zašto isto ne napraviti kada kod nas strane koćarice love ribu? U razgovoru s jednim europskim parlamentarcem doznao sam da nam je Malta nudila savjete i pomoć. Nažalost, to nismo iskoristili. U EU ima mnogo zemalja koje su nam sklone i žele nam pomoći savjetima.

NACIONAL: O kojim zemljama je riječ?
- Već sam spomenuo Maltu, koja se našla u sličnoj situaciji u poglavlju o ribarstvu. Ja sam više puta razgovarao o problematici prilagodbe gospodarstva s Mađarima, Slovacima i Slovencima. Ovdje kao da se zaboravlja da je EU prije tri godine primila deset novih članica, koje su morale proći iste pregovore kakve sada prolazi Hrvatska. Kao lobist Hrvatske obrtničke komore mogu potvrditi da su nam mnogo pomogli i Nijemci, Belgijanci i Austrijanci. To samo pokazuje da Hrvatska ima prostor za formiranje europskih savezništava. Na kraju, odlučivanje u EU nije ništa drugo nego dogovaranje kompromisa iz dana u dan. Činjenica je da bismo mi u Hrvatskoj trebali već ozbiljno razmišljati o postpregovaračkoj strategiji za EU.

DOK JE RADIO NA KAMPANJI Howarda Deana, Vlahović je naučio koliko su američke političke kampanje profesionalizirane, kako se zbraja glas po glas i koliko običnih ljudi želi u njima sudjelovatiNACIONAL: I u Londonu ste radili s vodećim lobistima?
- Tamo je grupa bivših savjetnika Tonyja Blaira prije nekoliko godina osnovala lobističku tvrtku LLM Communications, koja je danas dio Financial Dynamics grupe. Zahvaljujući svojem iskustvu i političkim vezama, pružali su savjete tvrtkama poput Merrill Lyncha, KPMG-a i Microsofta. K njima sam došao kao stipendist British Councila i bavio se istraživanjem i analizom. Budući da se očekivao ulazak 10 novih zemalja u EU, moj zadatak je bio imigracijska politika i kakve će posljedice izazvati dolazak Poljaka i druge radne snage iz istočne Europe u Veliku Britaniju. U Londonu sam obišao najvažnije think-tankove i napravio izvješće koje je prezentirano upravi tvrtke. U to vrijeme već sam se počeo povezivati s Bruxellesom jer sam znao su Hrvatskoj potrebni ljudi koji imaju iskustva s lobiranjem.