Ana Jelušić članica je hrvatske skijaške alpske reprezentacije i skijašica skijaškog kluba Platak. Ta mlada Riječanka rođena je 28. prosinca 1986., a skijati je počela gotovo kad i hodati. Već s dvije i pol godine spuštala se na skijama niz snježne padine. Slalom joj je najjača disciplina, a prve bodove za Svjetski kup osvojila je u veleslalomu. Prvu utrku u Svjetskom skijaškom kupu imala je sa 16. godina, u listopadu 2001. u austrijskom skijalištu Sölden. Nakon prve utrke u Svjetskom skijaškom kupu njezina karijera počela je ubrzano napredovati. Na Zimskim olimpijskim igrama 2002. u Salt Lake Cityju bila je najmlađa natjecateljica. Najveći uspjeh u Svjetskom kupu Ana Jelušić ostvarila je prošle godine na "Snježnoj kraljici" u Zagrebu, kad je osvojila drugo mjesto u slalomu. Osim uspješne skijaške karijere Ana Jelušić bila je jedna od najboljih učenica u školi. Završila je gimnaziju, te odlično govori engleski, talijanski i njemački jezik. S finskim skijašem Marcusom Sandellom u vezi je već godinu dana, a upoznali su se na skijanju kad su oboje imali oko 16 godina. Ana tvrdi da je lijepo što se i Marcus bavi skijanjem, pa u njihovoj vezi ne nedostaje razumijevanja.

NACIONAL: Kako ste zadovoljni trenutačnim plasmanom u Svjetskom kupu?
Zadovoljna sam, ali mogla sam i bolje. Dobro sam se pripremila i bila u dobroj kondiciji tako da nisam kriva za ostvareni rezultat. Imala sam problema s opremom, maglile su mi se naočale i nisam se mogla potpuno posvetiti utrkama.

NACIONAL: Što očekujete od predstojeće “Snježne kraljice” na Sljemenu?
Nadam se što boljem plasmanu, željela bih ponoviti prošlogodišnji uspjeh. Ako bude sreće, bit ću među pobjednicama. Vrlo su male razlike između prvog, drugog i trećeg mjesta, a ja se nadam da će me zdravlje i sreća poslužiti na “Snježnoj kraljici”.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni organizacijom “Snježne kraljice” i što bi, po vašem mišljenju, trebalo poboljšati ove godine?
Na organizaciju nemam prigovora. Organizatori su se jako potrudili i sve je bilo na svjetskoj razini, kako i priliči Svjetskom kupu. Najvažnije je da staza bude odlična i da vremenski uvjeti budu idealni. Najveći problem bio je prijevoz natjecatelja i gostiju od skijališta do središta grada i do smještaja za skijaše.

NACIONAL: Smeta li vam što ljudi mnogo očekuju od vas na predstojećoj “Snježnoj kraljici” i kako podnosite pritisak javnosti?
Ne opterećujem se velikim očekivanjima. Vjerujem u sebe, u svog trenera i cijelu ekipu koja se brine o meni. Normalno je da ljudi očekuju uspjeh s obzirom na to da sam pokazala da mogu i želim ostvariti veće uspjehe. Najveći pritisak, ali u isto vrijeme i najveće zadovoljstvo bit će skijanje u Zagrebu pred domaćim navijačima. Teško je zadržati ili poboljšati već ostvareni uspjeh, ali ja sam spremna biti još bolja ove godine.

NACIONAL: Kakav je Svjetski skijaški kup na Sljemenu u usporedbi s ostalim svjetskim skijalištima gdje se održava Svjetski kup?
Ja bih “Snježnu kraljicu” usporedila sa Svjetskim skijaškim kupom u Austriji. Zagrebu je jedino potrebna tradicija koju će steći s godinama i sve boljom organizacijom.

NACIONAL: Kakvi su vam trenutačni planovi?
Nadam se da ću što prije ozdraviti i vratiti se u optimalnu kondiciju. Najveći planovi vezani su za što bolju kondicijsku pripremu za predstojeću “Snježnu kraljicu”. Moram opravdati očekivanja ljudi, u prvom redu svog trenera, a onda i navijača.

NACIONAL: Koju ocjenu biste dali hrvatskom skijanju?
Ne bih željela davati ocjene vezane za hrvatsko skijanje jer nisam kompetentna za ocjenjivanje. Ja sam sportašica i moj posao je da svoj dio obavim što bolje mogu, a ne da ocjenjujem tuđi rad. Hrvatsko skijanje ide naprijed i mnogo se radi na njegovu svakodnevnom poboljšanju. Mnogo je mladih skijaša i skijašica pred kojima je uspješna karijera tako da nema brige za hrvatsko skijanje i svjetske uspjehe.

NACIONAL: Što se promijenilo u hrvatskom skijanju od kada je Janica Kostelić završila svoju karijeru?
Nema značajnih promjena, osim što se sada više pozornosti pridaje mladim skijašima i skijašicama u usponu. Pokušava se nadomjestiti odlazak Janice Kostelić novim skijaškim nadama.

NACIONAL: Može li se živjeti od profesionalnog skijanja i jeste li zadovoljni svojim financijskim statusom?
Što se tiče financija, sve ovisi o osvojenim medaljama i natjecanjima na kojima nastupaš. Skijanje je individualni sport i svaki je skijaš sam zaslužan za svoj status. Prema rezultatima se ostvaruje i adekvatna financijska korist. Ja ne vodim brigu o svojim financijama, ali zadovoljna sam. Trenutačno zadovoljavaju sve moje potrebe.

NACIONAL: Koji su vaši planovi?
Planiram se što bolje plasirati na predstojećim natjecanjima i želim završiti profesionalnu karijeru bez težih ozljeda. Nadam se da ću skijati do 2014. i te iste godine nastupiti na Olimpijskim igrama. To bi bila kruna moje karijere. Nakon toga želim ostati u skijanju i sportu općenito; sigurno ću se posvetiti stvarima koje me vesele i ispunjavaju a za koje sada nemam vremena.

NACIONAL: Imate li uzore u skijanju?
Nemam uzore jer se oslanjam na svoj rad. Došla sam do statusa kad su mi sve skijašice protivnice i tako ih doživljavam. Jedina osoba u skijanju kojoj se divim i koju iznimno poštujem je Janica Kostelić.

NACIONAL: Kako provodite slobodno vrijeme?
Slobodnog vremena imam jako malo zbog obveza, ali kad ga imam, provodim ga s obitelji i prijateljima. Ne izlazim previše jer se moram pridržavati određenih pravila, a noćni život i život sportaša ne idu zajedno.

NACIONAL: Kako izgleda vaš radni dan?
Moj dan ne razlikuje se od dana drugih profesionalnih sportaša. Imam trening dva do tri puta dnevno ovisno o potrebama i sezoni. Kad su natjecanja, treniram manje, da budem spremnija za utrke, a kad nije sezona, treniram više. Budim se u sedam ujutro, a na spavanje idem u devet navečer. Također, imam posebnu prehranu koju mi je propisao moj trener.

NACIONAL: Kako vas doživljavaju vaši sugrađani i prijatelji s kojima ste odrasli?
Nemam ružna iskustva. Prema meni su svi dobri. Sugrađani me prepoznaju i sretni su kad me vide, a ja sam sretna kad sam u Rijeci. Baš zato što me nema često doma jedva čekam da što više vremena provedem u Rijeci. Što se tiče prijatelja, situacija je ostala onakva kakva je i bila. Doživljavaju me kao Anu koja je obična cura iz susjedstva i prijateljica, a ne kao Anu Jelušić poznatu skijašicu.