Ivica Kostelić najbolji je hrvatski alpski skijaš. Rođen je 23. studenoga 1979. godine u Zagrebu, a skijanjem se bavi odmalena. Ljubav prema skijanju naslijedio je zajedno sa sestrom Janicom od oca Ante Kostelića Gipsa koji je ujedno i današnji njegov trener i najveći strateg njegova uspjeha. Već kao dječak pokazao je iznimni talent za skijanje na natjecanju u Vratni u Slovačkoj 1992. pobijedivši u veleslalomu. Dvije godine poslije ponovio je isti uspjeh. U juniorskoj konkurenciji osvojio je brončanu medalju u kombinaciji 1997. u Schladmingu. Time je potvrdio svoj talent jer je bio jedan od najmlađih sudionika na Svjetskom juniorskom prvenstvu na koje dolaze 20-godišnjaci.

Nakon juniorskog prvenstva zaredale su ozljede koje su ga kao jako mladog usporile u daljnjoj karijeri. Tek krajem 2001. počeo je lagano trenirati. Nakon toga opet je stao pobjeđivati te je 2002. bio pobjednik Svjetskog kupa u slalomu. Iste je godine dobio i državnu nagradu “Franjo Bučar“. Na Svjetskom prvenstvu u St. Moritzu 2003. osvojio je prvo mjesto i naslov svjetskog prvaka. Nakon toga ponovno su uslijedile ozljede, ali se 2006. vratio u odličnu kondiciju i na Olimpijskim igrama u Torinu osvojio srebrnu medalju.

Unatoč čestim ozljedama uspijevao se nametnuti kao jedan od najboljih skijaša. “Ključ mog uspjeha su snažna želja za dokazivanjem i naporni, svakodnevni treninzi“, rekao je Kostelić. Svoju kvalitetu potvrdio je i ove godine u posljednjoj utrci u Francuskoj, u Val d'Isèreu, osvojivši drugo mjesto u kombinaciji.

Osvajački niz Kostelić će pokušati nastaviti na “Snježnoj karljici“ na Sljemenu, gdje će se prvi put održati muški Svjetski skijaški kup.

S Ivicom Kostelićem razgovarali smo o “Snježnoj kraljici“, očekivanjima i mogućem plasmanu koji bi mogao osvojiti na Sljemenu prvi put pred domaćom publikom i u svom gradu, ali i o sadašnjoj sezoni i budućim planovima.

NACIONAL: Kako ste zadovoljni trenutačnim plasmanom?
Ponovno mi je krenulo i jako sam zadovoljan. Služi me zdravlje, skije su mi odlične, a i u odličnoj sam kondiciji. Najviše me veseli što sam najbolje rezultate ostvario u siječnju, a svi znaju da je to najznačajniji mjesec za skijaše.

NACIONAL: Što očekujete od “Snježne kraljice“?
Od utrke u Zagrebu nemam neka posebna očekivanja. U dobroj sam formi i želim dobro skijati. Pripremio sam se za Svjetski kup na Sljemenu jednako kao i za svako drugo natjecanje u Svjetskom kupu. Očekujem jedino da uspješno nastavim sezonu. Osim kvalitetnih priprema, za bolji plasman sigurno ću iskoristiti i to što skijam u svom gradu, pred domaćom publikom, u prvom muškom natjecanju FIS Svjetskog kupa na Sljemenu.

NACIONAL: Kako biste usporedili Svjetski skijaški kup na Sljemenu s drugim svjetskim skijalištima?
Od samih početaka organizacije Svjetskog skijaškog kupa na Sljemenu staza i organizacija pokazali su se kao pun pogodak. Mnogi su je inozemni stručnjaci hvalili kao jednu od najbolje organiziranig utrka, a ja se samo mogu složiti s njima. Bez lažne skromnosti mogu reći da je utrka na Sljemenu najbolja u Svjetskom kupu. Za razliku od drugih skijališta, koja imaju tradiciju i veću financijsku moć, Sljeme je jedino skijalište u glavnom gradu i toliko blizu samog centra grada. Jedini smo koji Svjetski skijaški kup organiziraju na tako visokom nivou. Osim utrke, ljudima je ponuđen bogat zabavni program na samom skijalištu.

NACIONAL: Kakvo je vaše mišljenje o stanju hrvatskog skijanja?
Skijanje u Hrvatskoj sve više napreduje. Najljepša je stvar što je Hrvatska mala zemlja, a imamo skijaške uspjehe veće od nekih zemalja koje žive od skijanja i drugih zimskih sportova. U svakom sportu, pa tako i u skijanju, treba biti netko tko će pokrenuti cijeli proces, a onda i ljudi koji će nastaviti uspješno odrađivati stvari. U skijanju u Hrvatskoj pokretači smo bili Janica i ja, koji smo ostvarili uspjehe, a nakon nas došle su i mlade skijašice i skijaši koji će sigurno ostvariti uspjehe i koji imaju potencijala. Osim Ane Jelušić, Nike Fleiss i Sofije Novoselić pojačanje je došlo i u muškim redovima.

NACIONAL: Što možete reći o novoj skijaškoj nadi, mladom Natku Zrnčiču Dimu?
Vrlo je talentiran i brzo uči. Drago mi je da je muška skijaška reprezentacija dobila dostojno pojačanje i da se Natko uzdigao kao skijaš pred kojim je karijera. Mora nastaviti ovakvim tempom ako želi uspjeti. Dobro je da ima nekoga iza sebe kako bi shvatio da ga ljudi podržavaju. Smatram da može mnogo može naučiti i od mena. Od njega ću i ja imati koristi, jer će me prisiliti da se još više trudim i dokazujem.

NACIONAL: Koliko još dugo planirate skijati?
Skijanje je sport koji me još uvijek veseli i još se želim dokazivati. Nakon uspješne sezone koja je iza mene dobio motiviran sam za još bolji nastavak skijanja. O tome koliko ću ostati u skijanju ne mogu reći ništa, jer ima puno aspekata o kojima to ovisi. Nadam se da će me zdravlje poslužiti, da neću imati teških ozljeda koji mi jedine mogu ranije prekinuti karijeru. Osim o zdravlju karijera će ovisiti i o mojim željama i volji za skijanje. Bude li sve po planu, skijanjem ću se baviti do 2014. godine.

NACIONAL: Koja vam je medalja najdraža u karijeri?
Sve su mi drage i važne, ali najdraža mi je srebrna olimpijska medalja. Olimpijada je pojam sporta i svim sportašima najveći značaj ima osvajanje medalje na Olimpijskim igrama. Sretan sam bio kad sam samo nastupio na Olimpijskim igrama i ponosan kad sam čuo svoju himnu, ali kad sam osvojio srebrnu medalju, mom zadovoljstvu nije bilo kraja.

NACIONAL: Nedostaje li vam Janica u skijanju?
Da, nedostaje mi, pogotovo zato što smo Janica i ja bili uvijek zajedno u skijanju, na treninzima i bili jedno drugom najveća podrška na natjecanju. Najviše mi je nedostajala prvu sezonu, ali sad sam se naviknuo i potpuno posvetio sebi.

NACIONAL: Što se promjenilo u hrvatskom skijanju otkad Janica više ne skija?
Naravno da su se neke stvari promijenile, ali hrvatsko skijanje i dalje napreduje. Normalno je da je interes javnosti za skijanje pao otkad Janice više nema, jer je ona kao mlada postala legenda hrvatskog skijanja. Kad se bilo koji sportaš takvog kalibra povuče iz sporta, interes pada. S tim problemom susrele su se i mnoge druge zemlje. Ali svake godine ima sve više male djece koja se natječu, a to je najvažnije.

NACIONAL: Možete li opisati svoj radni dan?
Moj radni dan razlikuje se ovisno o tome je li razdoblje treninga ili natjecanja. U razdoblju treninga budim se u šest ujutro, slijede razgibavanje, doručak, skijanje, trening traje četri sata i završava oko podneva ili jedan sat, a nakon toga je ručak u restoranu. Nakon ručka slijedi odmor. Popodne je kondicijski trening i oko sedam navečer večeram. Do 21 sat imam slobodno vrijeme i nakon toga idem na spavanje. U vrijeme utrka ništa se puno ne mjenja, osim što duže spavam, a nakon svake utrke analiziramo vožnje.

NACIONAL: Kako provodite slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme imam svaki dan, ali samo jedan sat, tako da ga koristim za spavanje i odmor. Jedino pravo slobodno vrijeme imam na godišnjem odmoru, kad odlazim na more, obično od početka lipnja do početka srpnja.

NACIONAL: Možete li živjeti od skijanja?
Nakon osvojenih medalja i napretka u karijeri došao sam do statusa kad pristojno živim i imam sve što mi je potrebno.

NACIONAL: Što najviše volite jesti?
Najviše volim ćevape, špek, pršut, sir i vrhnje.

NACIONAL: Na kojim je skijalištima najbolja hrana?
Osim na Sljemenu, najbolje je u Italiji i Francuskoj.

NACIONAL: Čime biste se bavili da niste skijaš?
Nemam pojma. Nisam o tome razmišljao jer se odmalena bavim skijanjem.

NACIONAL: Koju muziku slušate?
Rock i klasiku.