Hubmann je angažman u Hrvatskoj shvatio kao novi izazov u uspješnoj karijeri i vrlo je optimističanDo prije mjesec dana hrvatski skijaši nikada nisu ostvarili osobit rezultat u spustu. A onda je Ivica Kostelić u spustu u Chamonixu osvojio 8. mjesto i prve bodove u toj disciplini. Sljedećeg vikenda u superkombinaciji u Val d’Isèreu Kostelić je osvojio drugo, a Natko Zrnčić Dom treće mjesto, prije svega zahvaljujući rezultatima u spustu gdje je Kostelić bio 12., a Zrnčić Dim 8. Prije dva tjedna Kostelić je osvojio 8. mjesto u superveleslalomu u kanadskom Whistleru, što je njegov najbolji ovogodišnji rezultat u superveleslalomu. Svi ti uspjesi rezultat su angažmana austrijskog trenera Waltera Hubmanna, 50-godišnjaka koji je nakon 15 godina rada s najboljim austrijskim, što znači i svjetskim, skijašima i skijašicama prošle godine prešao u tim hrvatske skijaške reprezentacije. Službeno, Hubmann je trener hrvatske B skijaške reprezentacije i brine se o Natku Zrnčiću Dimu, Tinu Širokom i Ivanu Rakitiću i stručnjak je za spust i superveleslalom. S obzirom na to da nam je tijekom razgovora u austrijskom gradiću Bruck an der Mur stalno naglašavao kako timski rad donosi rezultate u skijanju, nema sumnje da su njegovi savjeti također pomogli Ivici Kosteliću.

“U posljednje vrijeme u austrijskoj reprezentaciji, pogotovo kod spustaša, došlo je do promjena. Ja sam radio sa starijim skijašima kao što su Stephan Eberharter, Patrick Ortlieb, Franz Werner i Fritz Strobel. Neki su prestali profesionalno skijati, a trojica su počeli raditi s drugom grupom trenera. Mogao sam i dalje raditi za austrijsku reprezentaciju, ali tražio sam promjenu i novi izazov”, rekao je Hubmann. Eberharter je 2002. i 2003. osvojio Svjetski skijaški kup, a 2004. je bio drugi, iza Hermanna Maiera, s kojim je Hubmann također radio, što znači da će se za takvog trenera boriti velike skijaške nacije. “Vedran Pavlek bio je prava osoba u pravom trenutku i ja sam se odlučio za Hrvatsku. Pavleka sam poznavao dugo godina sa skijaških natjecanja tako da smo prije godinu dana počeli razgovarati o mogućnostima da počnem trenirati hrvatske skijaše. Vidio sam u kojem se smjeru hrvatsko skijanje nastoji razvijati i razmišljao sam ima li mjesta za mene u tom timu i tim planovima. Za mene je bio izazov raditi s potpuno drukčijom ekipom, drukčijim sportašima, koji imaju poseban status u svojoj zemlji”, tvrdi Hubmann.

STEPHAN EBERHARTER osvojio je Svjetski kup u skijanju 2002. i 2003. godine a Renate Götschl osvojila je Svjetski kup 2000. godine; oboje je trenirao Walter HubmannHubmann je rođen u selu Schöder na pola puta između Klagenfurta i Salzburga, pa nam je sa smiješkom rekao da je “dečko sa sela”. Prije nego je postao trener, nekoliko se godina profesionalno bavio skijanjem. O hrvatskim skijašima, osim obitelji Kostelić, prije godinu dana nije znao gotovo ništa. “Čuo sam za Natka Zrnčića Dima, znao sam da postoji još nekoliko mlađih skijaša, ali nikoga nisam poznavao. No bio sam uvjeren da možemo ostvariti dobre rezultate s mladim hrvatskim skijašima. Moj je posao u hrvatskoj reprezentaciji rad s mladim skijašima, cilj je da im pomognem da se razviju u dobre skijaše, a time se jača i Hrvatski skijaški savez”, rekao je Hubmann.

Kada je pristupio hrvatskoj reprezentaciji, mnogi ljudi iz skijaškog svijeta pitali su ga kako će se nositi s Antom Kostelićem. “Kostelića poznajem već nekoliko godina, također s utrka u Svjetskom kupu. Razgovarali smo o hrvatskom skijanju i mislim da je i on shvatio da imam dovoljno znanja i iskustva, posebno u brzim disciplinama kao što su superveleslalom i spust.
Ante Kostelić nikada nije rekao da mogu raditi sa svim skijašima osim s njegovim sinom, nikada nije imao tako radikalan pristup. Znam da je Kostelić poseban, da je katkad tvrd u provođenju svojih metoda, ali nikada nisam imao problema dok sam surađivao s njim. Često radimo zajedno, nastojim naučiti neke stvari od njega i nikada se nisam pribojavao da će se on ponašati kao šef kojeg moram slušati. Skijanje sam uvijek shvaćao kao timski rad, pri čemu je moj cilj prenijeti svoje znanje na mlađe skijaše”, ispričao je Hubmann.

“Krajem osamdesetih i početkom devedesetih radio sam na skijaškoj akademiji u austrijskom Kaprunu gdje sam prvi put čuo za obitelj Kostelić. Već tada se pričalo kako nevjerojatno mnogo treniraju, kako provode sate i sate na stazama. Tada su to bile tek glasine, tek sam koju godinu kasnije vidio Janicu i Ivicu Kostelića koji su me, sa svakom novom utrkom, sve više impresionirali. Bilo je nevjerojatno da Hrvatska može proizvesti takve skijaše”, rekao je Hubmann i objasnio kako skijanje funkcionira u Austriji. “Ne postoji obitelj u skijaškom svijetu kao što je obitelj Kostelić. Oni su unikatni i treba ih poštovati jer ja dobro znam koliko je skijanje težak sport, osobito ako ste imali samo dvoje skijaša na početku. U Austriji je sve mnogo lakše, postoji piramidalna struktura gdje najbolji skijaši iz devet regionalnih timova napreduju prema reprezentaciji. Ako se netko ozlijedi, drugi će popuniti njegovo mjesto, nema razloga za zabrinutost.”

TRENERI WALTER HUBMANN I TONIU Austriji ne postoje skijaši koji individualno rade samo s jednim trenerom, nego grupe skijaša rade s grupama trenera. “Imao sam sreću što sam radio u austrijskoj reprezentaciji, posebno u vrijeme kada su austrijski skijaši postizali najbolje rezultate na svijetu. U to vrijeme, u razdoblju od deset godina, radio sam s najboljim austrijskim skijašima i skijašicama. Tih godina dobio sam dobar uvid u to kako funkcionira kvalitetan sustav. Naravno, uvijek želite naučiti nešto novo, ali mislim da je moje znanje veliko”, tvrdi Hubmann i ne želi izdvojiti niti jednog austrijskog skijaša koji je postizao uspjehe samo zato što je radio s njim. “Proveo sam mnogo vremena s Renatom Götschl i s njom imam poseban odnos. Vrhunski skijaši uglavnom nisu komplicirani kao osobe i s njima doista nije teško raditi”, odgovorio je Hubmann. Renate Götschl bila je najbolja svjetska skijašica 2000., a sljedeće dvije godine osvajala je drugo mjesto u Svjetskom kupu.

Trenirao je, među ostalim, i Hermanna Maiera, četverostrukog pobjednika Svjetskog kupa, skijaša koji se smatra najboljim svih vremena iza Ingemara Stenmarka. “Maier je najbolji skijaš na svijetu, s najjačim karakterom i nevjerojatnim rezultatima nakon prometne nesreće 2001., kada su mu gotovo amputirali nogu. Prije te nesreće bio je fenomenalan skijaš. Sjećam ga se kada je došao na skijalište prvi put nakon nesreće, bilo je to u švicarskom Zermattu, i spustio se niz stazu za spust koja je bila osobito duboka. Još uvijek je bio ozlijeđen, ali se vidjelo da uživa u skijanju. U Zermattu je skijao u potpunoj tajnosti, nismo željeli da ga novinari vide, tek smo nakon toga održali konferenciju za novinare na kojoj je objavio povratak skijanju. Kada sam prvi put nakon nesreće vidio njegovu nogu, pomislio sam, Bože, kako on misli ikada više skijati s tako ozlijeđenom nogom, jer mu je noga izgledala grozno. No, nakon mnogo rada, nakon što su proizveli pancerice koje odgovaraju njegovoj ozlijeđenoj nozi, on je skijao sve bolje i na kraju se vratio u impresivnom stilu.”

AUSTRIJSKI PREDSJEDNIK HEINZ FISCHER s Walterom Hubmannom i skijašem Fritzom StroblomIpak, nije nam bilo jasno kako je austrijski skijaški savez pustio trenera kao što je Hubmann da napusti reprezentaciju. “Normalno je da čelnici austrijske reprezentacije ne vole kada ih napusti trener koji je godinama radio za njih. S druge strane, imao sam vrlo otvoren razgovor s čelnicima reprezentacije koji su shvatili da nema razloga da me prisilno zadržavaju. Događalo se da se mijenjaju grupe trenera, i ja sam svojedobno radio sa skijašima pa su me prebacili na rad sa skijašicama, jer se time treneri zadržavaju na radu u vlastitoj zemlji. No ovog puta to se nije dogodilo. Sami skijaši prihvatili su činjenicu da odlazim, te sam sa svima njima ostao u dobrim odnosima.”

Budući da naglašava važnost timskog rada, zanimalo nas je kako gleda na Kostelićevo viđenje odnosa gdje je on kao trener general, a njegova djeca vojnici koji izvršavaju naredbe. “U austrijskoj reprezentaciji nije bilo tako. Disciplina mora postojati, ali skijaška reprezentacija nije vojna organizacija. Iako je skijanje individualan sport, u Austriji se tretira kao momčadski sport.” Osim preferiranja timskog rada, Hubmann kaže kako u skijanju nema dobrih rezultata preko noći te kako će se njegov rad u hrvatskom skijanju moći ocijeniti tek nakon nekoliko sezona. “Uvijek dajem prednost radu na dulje vrijeme i ne vjerujem da se veći napredak može ostvariti tijekom jedne sezone. U slučaju Natka Zrnčića Dima to se upravo dogodilo, ali ja i dalje mislim da se trebamo usredotočiti na rad na duge staze. U jednoj sezoni možete napraviti tehničke promjene, pa katkad u prvoj sezoni, zbog tih promjena, nema većih rezultata. Uvijek treba vremena da se skijaš prilagodi novom načinu skijanja. Kad sam prihvatio ponudu Hrvatskog skijaškog saveza, rekao sam kako želim biti uspješan s tim momcima. Nema tu nikakve tajne, moje metode rada s austrijskim skijašima su poznate i ja ću ih primijeniti na hrvatske skijaše.

Upoznao sam ih, vidio njihove mogućnosti i zatim napravio plan i program rada. Uočio sam njihove dobre i loše strane, napravio svačiji profil i prema tim podacima počeo raditi s njima. Napominjem, timski rad je bitan. Znam da u Hrvatskoj nema mnogo skijaških trenera kao u Austriji, ali ja, primjerice, o svemu raspravljam s Vedranom Pavlekom. Spreman sam pomoći ne samo skijašima, nego i skijašicama i mlađim trenerima u Hrvatskoj. Ako primijetim da mogu pomoći savjetom Ani Jelušić, Niki Fleiss i njihovim trenerima, to ću sigurno i učiniti”, rekao je Hubmann.

Budući da se Austrijanci smatraju vrlo discipliniranim sportašima bez previše mašte i kreativnosti, a Hrvati kreativcima s manjkom discipline, zanimalo nas je kako misli pomiriti te dvije krajnosti. “Ja sam između austrijske discipline i hrvatske kreativnosti. Svojedobno sam na skijaškim pripremama proveo nekoliko godina u Južnoj Americi, i mislim da se njihov mentalitet može usporediti s hrvatskim. Zato se osjećam ugodno dok radim s hrvatskim skijašima”, odgovorio je Hubmann.

WALTER HUBMANN posljednjih je mjeseci stalno u pratnji Natka Zrnčića - DimaSamo nekoliko dana prije nego što je u travnju 2007. objavljeno da Hubmann dolazi raditi u Hrvatski skijaški savez, Janica Kostelić je objavila da definitivno prestaje profesionalno skijati. “Bio sam iznenađen njezinom odlukom jer ona nije tako stara i mogla je ostati još neko vrijeme na svjetskom vrhu. No njezinu odluku treba poštovati, što znam jer smo u Austriji imali sličan slučaj sa skijašicom Petrom Kronberger. Ona je 1990., s 21 godinom, osvojila Svjetski kup, a krajem 1992. objavila da se povlači iz skijanja. Zaključila je da je dosegnula vrh, ostvarila sve svoje želje i posvetila se privatnom životu.” Povlačenje Janice Kostelić značilo je i povlačenje dijela sponzora iz reprezentacije, što Hubmann komentira: “Iako Hrvatska ima manji tim u odnosu na Austriju, još uvijek treba mnogo novca ako želi biti u vrhu svjetskog skijanja. Troškovi su veliki, ne samo zimi, nego i tijekom ljetnih priprema.”

Iako ga dogovor veže uz hrvatsku reprezentaciju do 2010., Hubmann ne zna hoće li i nakon toga raditi s hrvatskim skijašima. “Ne znam koliko ću ostati u Hrvatskoj. Nismo potpisali ugovor, nego smo se dogovorili da ću nakon ove sezone ostati još dvije, do Olimpijskih igara 2010. u Vancouveru. Tri godine, to je razdoblje u kojem skijaši mogu napredovati. Ne znam što će biti poslije toga. Do sada sam s istom grupom skijaša radio četiri ili pet godina, ali to razdoblje može biti dulje i kraće, ovisno o situaciji.” S obzirom na to da ga je Ante Kostelić pozvao da ovo ljeto provedu zajedno na Mljetu, možda će ga uvjeriti da u Hrvatskoj treba ostati dulje nego što je planirao.