Mark Ronson trenutno je jedan od najpopularnijih svjetskih glazbenih producenata. Radio je s Lily Allen, Robbiejem Williamsom, Christinom Aguilerom te Amy Winehouse, za čiju je produkciju albuma "Back To Black" osvojio tri glazbene nagrade Grammy. Prošle je godine objavio i samostalni album "Version" na kojem je obradio neke od svojih najdražih pjesama, primjerice "Stop Me" grupe The Smiths ili "Valerie" grupe Zutons, koju na njegovu albumu pjeva Amy Winehouse. Za taj je album nagrađen Brit Awardom kao najbolji britanski izvođač. Marku Ronsonu su 32 godine i, iako je rođeni Britanac, od djetinjstva živi u New Yorku. Pohađao je Vassar College i New York University i radio kao DJ po njujorškim hip-hop klubovima, a otkako se počeo baviti produkcijom, sve ga češće angažiraju najpoznatiji svjetski glazbenici. Mark Ronson rijetko daje intervjue; u proteklih godinu dana, otkako je objavio album "Version", dao ih je svega šest. Ipak, zahvaljujući izdavačkim kućama Sony BMG i Menart dogovorili smo intervju u Londonu uoči njegova nastupa na festivalu Corsa presents Bandstand početkom svibnja. Unatoč komplikacijama, točnije nekoliko promjena termina intervjua, našla sam se s Markom Ronsonom u hotelu u kojem je odsjeo. Nakon što se ispričavao zbog toga što sam morala zbog njega produžiti boravak u Londonu te mi dogovorio i platio povratak drugim avionom u Zagreb, bio je spreman za razgovor. Nekoliko je puta prekinuo snimanje intervjua te se raspitivao o Hrvatskoj, objašnjavajući kako mu je zanimljivo da ga slušaju u zemlji u kojoj nikada nije bio. Pokazao se kao iznimno simpatičan sugovornik unatoč očitom umoru, a i mamurluku, a dogovorenih 15 minuta intervjua produžilo se na više od pola sata ugodnog razgovora čiju snimku možete čuti na Otvorenom radiju u sklopu emisije "Shoebedo Beatz", u srijedu od 19 sati.
Extra: Ovih ste dana na turneji kojom promovirate album "Version". Što vam je ugodnije - nastupati ili biti u studiju i producirati?
- Iskreno, volim oboje. Imam sreće da sam dosad radio s vrlo talentiranim ljudima s kojima mi je ujedno i zadovoljstvo provoditi vrijeme, primjerice, s Danielom Merriweatherom ili grupom Kaiser Chiefs. Nisu me zapali neki kreteni, tako da mi je boravak u studiju uvijek ugodan - nema borbe s tuđim egom nego samo zajednička želja da stvorimo dobru glazbu. Ipak, to istovremeno stvara i pritisak zbog tuđih očekivanja. S druge strane, kad nastupam, iza sebe imam jedanaest talentiranih glazbenika koji su odlična podrška i zabavno nam je na bini. Zapravo, čini mi se da mi ti nastupi dođu kao nagrada za sav trud u studiju.
Extra: Ipak, i prije nego što ste se počeli baviti produkcijom, dugo ste radili kao DJ, čak desetak godina.
- Točno, 12 godina sam radio kao DJ. Uoči ovog subotnjeg nastupa u sklopu festivala Corsa present Bandstand, sat vremena puštao sam glazbu pa me to malo vratilo u godine puštanja glazbe. Inače nemam ništa protiv puštanja glazbe nakon što odradim nastup jer me još drži adrenalin od svirke, ali uoči nastupa to mi je dosta bolno. Više volim svirku, ugodnije je, nije to ista vrsta nastupa. U vrijeme intenzivnog rada kao DJ, puštao sam glazbu pet noći tjedno u New Yorku i bio sam siguran u sebe jer sam vježbao, pratio što se događalo u glazbi. Sad se više ne osjećam tako sigurno kad trebam puštati ploče.
Extra: Kako biste opisali svoj DJ set? Pripremite li uvijek neki popis pjesama koje planirate puštati ili improvizirate?
- Ovisi. Dok sam radio kao DJ u New Yorku, uglavnom sam radio u hip-hop klubovima, tako da sam većinom puštao takozvanu crnačku glazbu - hip-hop, soul iz 70-ih, reggae. Nakon šest-sedam godina puštanja takve glazbe nekako sam se zaželio drukčijeg zvuka. Tako sam počeo puštati i rock i zapravo sam postao poznat kao prvi DJ na njujorškoj hip-hop sceni koji je miješao različite vrste glazbe tijekom jedne večeri. Sad puštam samo ono što se baš meni sviđa. Jer, dok puštate glazbu da biste zaradili za stanarinu, što sam ja radio deset godina, morate kombinirati ono što ljudi žele čuti s onim što vi želite da oni čuju. Srećom, više se ne trebam oslanjati na novac zarađen puštanjem glazbe, a i sad ljudi dođu slušati mene, odnosno žele čuti ono što im ja želim puštati.
Extra: I što volite puštati?
- Hip-hop s početka 90-ih, klupsku glazbu, brit-pop, zapravo - što god mi se u tom trenu svidi, ali mi je važno da se uklapa u cjelokupan zvuk.
Extra: Kad ste bili angažirani kao DJ na svadbi Katie Holmes i Toma Cruisea prošle godine, jeste li dobili neke upute o tome kakvu glazbu smijete, odnosno ne smijete puštati?
- Nisu mi ništa rekli. Čini mi se da je netko rekao Tomu Cruiseu da sam dobar DJ i da su me zato angažirali, a ne zato što sam poznat. Iskreno, nisam znao što me čeka na toj svadbi. Rekli su mi tko će biti uzvanici pa sam se ipak malo pripremio, u slučaju da mi dođe, recimo, Posh Spice i izrazi neku želju. Zanimljivo je da je najveći hit na svadbi bila pjesma "Golddigger" Kanyea Westa, kojeg Tom Cruise, kako mi se čini, i inače jako voli. Inače, nisam trebao posebno prilagođavati glazbu uzvanicima. To ne bih nikad ni učinio - mijenjao glazbu i ispunjavao želje. Možda bih malo prilagodio glazbu, ali ne bih nikad pustio, recimo, pjesmu "Macarena". Ona mi je baš iritantna.
Više u novoj Extri