Bilo mi je smiješno kada su prije nekoliko dana neki moji “pošteni” kolege u medijima napali policiju. Optužili su MUP da sa mnom nije obavio razgovor u vezi sa svime ružnim što se oko mene događalo u zadnjih mjesec dana. Budući da nikakvom izjavom ne želim naštetiti policiji u istrazi, mogu samo reći da je riječ o notornoj laži. Koliko duboko i savjesno policija ispituje svaku pojedinost slučaja osjetio sam na vlastitoj koži, jer sam gotovo svaki dan u policiji i potpuno podržavam dubinu njihove istrage. Jedino što meni pomaže je istina zasnovana na činjenicama, i potpuno je nepotrebno reagirati na svu količinu gluposti napisanih o mojem slučaju. No kroz svoj sam primjer vidio kako mediji nepravedno postupaju prema policiji. Iako policija nije bila nimalo nježna prema meni proteklih mjesec dana, mogu kazati da se ni u jednom trenutku nije ponijela neprofesionalno. I siguran sam da će na kraju otkriti tko je i zašto pucao na mene i tko stoji iza svega.

A nakon što se riješi taj dio priče, kao i kad se razriješe sve laži oko mene, cjelokupna će javnost saznati kakve su se tu prljave igre vodile i kome je bilo u interesu da me se javno dezavuira, a po mogućnosti i hladnokrvno ubije. Upravo na svojem primjeru vidio sam što znači osobni a time i opći osjećaj sigurnosti. Prema anketama provedenim među građanima, jedna od najvažnijih stvari je sigurnost. Je li sigurno da se djetetu, kad navečer ide u disko, neće tamo ili po povratku kući ništa dogoditi? Je li sigurno ići u banku ili FINA-u? Nećete li se tamo naći usred neke pljačke, hoće li vas netko ucjenjivati i reketariti, a vi se nećete to usuditi prijaviti policiji jer se bojite da je u dealu s kriminalcima? Je li sigurno hodati središtem grada bez bojazni da će vam netko pokušati prosvirati mozak, kao što su meni željeli učiniti prije mjesec dana...

To su stvari na koje su građani najosjetljiviji i stoga je vraćanje osjećaja sigurnosti građanima najvažnija stvar Sanaderove vlasti. A ta se sigurnost može vratiti jedino odlučnim akcijama policije, Uskoka i SOA-e u borbi protiv organiziranog kriminala. Kad sam u nedjelju navečer čuo kako je došlo do uhićenja u Splitu zbog pljačke Hrvatskih pošta, bio sam veseo poput malog djeteta. A nakon što sam sutradan vidio koliko su Benko i društvo duboko ušli u cijelu priču i što su sve otkrili, bio sam još veseliji jer vjerujem da će se tako riješiti i moj slučaj. Počeo sam dobivati osjećaj sigurnosti i vjere u pravnu državu koja se brine o sigurnosti svojih građana. Bio sam još sretniji kad sam poslijepodne od svoga novinara Jelinića saznao da su uhićeni i članovi kriminalne organizacije iz Istre, koji su reketarili i ucjenjivali jednog doktora ekonomije. Priča koju kolega Jelinić donosi u ovome broju Nacionala, a koja je završila uhićenjem ucjenjivača usred hotela Panorama na Trgu sportova, govori o tome da se stvari u državi pokreću i da dolazi vrijeme u kojem građanima neće biti najveći problem osjećaj opće nesigurnosti. Sličan primjer izvrsno odrađenog posla policije je i prošlotjedna presuda na Zadarskome sudu u trajanju od 40 godina za svirepo ubojstvo. Brat je iz koristoljublja dao ubiti sestru i za to je platio ubojicu kojeg je upoznao u zatvoru. Policija je izvrsno reagirala na dojavu i u rekordnom roku obavila posao. Reagirala je, zajedno s Uskokom, i na prijavu nesretnog doktora ekonomije, kojeg je mafija dovela na rub propasti i samoubojstva. A zamislite koliko ima takvih nesretnih ljudi, koji se ne usuđuju zatražiti pomoć institucija sustava, u strahu da ih se ne oda i ne ubije. Ovi primjeri pokazuju da nema drugog izlaza u borbi protiv kriminala osim suradnje s policijom i ostalim organima kao što su DORH i pripadajući mu Uskok. I naravno, tome valja pridodati objektivno izvještavanje i praćenje medija, koji bi trebali znati da svojim pisanjem mogu pomoći, ali isto tako i odmoći u pronalaženju istine.

Stoga treba učiniti sve da se pomogne sustavu da radi svoj posao, jer samo to može pomoći da se poveća sigurnost, koja je jedno od osnovnih obilježja građanske slobode. To je jedan od prioriteta za razvoj ove države. Bez toga ni mi, niti naša djeca nemamo budućnosti. Zato svaki pošteni građanin ove države treba razmisliti o tome što je sam učinio u borbi protiv kriminala, ima li dovoljno hrabrosti da zauzme stav i punim imenom i prezimenom prijavi kriminal. Ovakve odvažne i uspješne akcije MUP-a, Uskoka te Karamarkove službe ohrabrit će i građane da se uhvate u koštac s kriminalom. Bez hrabrih građana sustav ne može djelovati i policija teško može išta učiniti. A pomaganjem policiji, pomažemo i sebi.