Ono što se šuškalo cijeli dan, na kraju se pokazalo točnim. Marijan Tomurad, načelnik PU Zagrebačke, smijenjen je. Službeni razlog njegova odlaska su problemi sa srcem. Istina je da Tomurad ima problema sa srcem, koji su bili posebno izraženi nakon neprestanih napada na njega u posljednja dva mjeseca. Na njegovo mjesto dolazi Ivica Tolušić, po riječima onih koji ga dobro poznaju, pošten čovjek, koji je napustio policiju sredinom 90-ih, zajedno s Tomislavom Karamarkom, nakon što im se zgadilo hadezeovsko-pašalićevsko poimanje pravne države.

Prave mete smjene bili su minsitar Rončević i ravnatelj MUP-a Marijan Benko. Na kraju je, kao "najslabija karika", nastradao Tomurad, koji nije popustio pod medijskim pritiscima grupacije novinara okupljenih oko Jutarnjeg lista i HND-a. Kao veliki "krimen" predbacuje mu se kvalificiranje napada na novinara Miljuša kao "nanošenje teške tjelesne ozljede", umjesto "pokušaja ubojstva".

Ako se može vjerovati izvorima unutar MUP-a, sljedeći krimen mu je, po mišljenju te skupine novinara, istraga o "nezakonitom odvođenju" Mirjane Jusup Pukanić na liječenje u bolnicu. Treći Tomuradov krimen je nerasvijetljeni slučaj premlaćivanja Igora Rađenovića iz Zagrebačkih cesta. Četvrti "krimen" mu je suspenzija kompromitiranog policajca Josipa Gašparca, koji je podnio kaznenu prijavu protiv Marka Perkovića Thompsona zbog koncerta na Jelačić-placu.

Nitko u tim medijima nije postavio pitanje neriješenog pokušaja ubojstva Ive Pukanića 8. travnja, što dovoljno govori o iskrenim namjerama tih konkurentskih medija koji su sve učinili da Pukanića sotoniziraju u javnosti.

Nacional je u aktualnom broju objavio pozadinu slučaja Gašparac i manipulacijama kontroverznog policajca koji je prijavom protiv Perkovića htio spriječiti svoju suspenziju, koja mu slijedila zbog prijave kolegice koja ga je prijavila za mobbing. Mobbing je bio zadnji u nizu prekršaja tog policijskog inspektora.

Kako su u sva tri slučaja bili upleteni isti novinari Jutarnjeg lista, njima nikako nije odgovarala Tomuradova, odnosno policijska samostalnost u obavljanju poslova u istrazi. Pri tome se zaboravlja da, osim policije i Državnog odvjetništva, u istragama sudjeluju i istražni suci, zbog kojih bar dvije istrage nisu završene. Državno odvjetništvo u svim se slučajevima držalo po strani i šutjelo. Kako se svi referiraju na DORH i Mladena Bajića, logično je očekivati da se Državno odvjetništvo hitno javi s priopćenjima i rezultatima istraga u svim slučajevima.

U međuvremenu DORH je prekvalificirao napad na Miljuša u "pokušaj ubojstva". Postavlja se pitanje zašto to nije učinio i u slučaju Igora Rađenovića. Zar je Miljuševa glava vrednija od one Igora Rađenovića? Kako se svi referiraju na DORH i Mladena Bajića, logično je očekivati da se Državno odvjetništvo hitno javi s priopćenjima i rezultatima istraga u svim slučajevima. Tako bi se spriječilo širenje medijske histerije koja je poprimila monstruozne razmjere i zbog koje stradaju nevini ljudi.