Oftamolog i njegovi fotići-Gabrić između Čuveljaka, koji kaže da se manje znoji otkada ne nosi naočale, i Lupina, koji kaže da naočale nisu dio njegova imidža jer je on asket i samuraj, a takvi ne nose naočaleDva poznata hrvatska fotografa, Stephan Lupino i Tomislav Čuveljak, nedavno su se podvrgnuli korektivnim operacijama vida. S obzirom na to da je dobar vid jedan od ključnih faktora pri kvalitetnom obavljanju fotografskog posla, obojica su prije toga dugo vremena bili prisiljeni nositi naočale, što im je stvaralo probleme u poslu, ali i u privatnom životu. Nakon operacija koje je u Poliklinici Svjetlost obavio poznati hrvatski oftalmolog prof. dr. Nikica Gabrić, Čuveljak i Lupino ispričali su kako se osjećaju i vide bolje nego ikada.

U Lupinovu slučaju problem je bio u gledanju na blizu, dioptriji koja se pojavljuje u zrelijoj životnoj dobi. Da bi izliječio Lupinov vid, doktor Gabrić mu je u oči ugradio dvije multifokalne leće tako da fotograf do kraja života više neće morati nositi naočale. Sam Lupino kaže kako se na operaciju odlučio zbog vrlo jednostavnih razloga: “Operirao sam se zbog žena. Sad više ne moram stavljati naočale da bih gledao gole komade, vidim ih savršeno. Za mene je to od presudne važnosti. Osim toga, ne volim nositi naočale, smetaju mi u poslu, ali i na treninzima. Treniram karate i boks, a naočale su mi pritom uvijek bile teret. Također, bile su mi veliko opterećenje u poslu. To se osobito počelo osjećati otkad je prevladala digitalna fotografija.

Prije nisam imao takvih problema jer se na analognoj fotografiji slike pregledavaju pomoću povećala. No otkad sam se prebacio na digitalni fotoaparat, imao sam velikih problema na snimanjima. Zato sam tražio način kako da se riješim naočala i bio sam vrlo sretan kad mi je doktor Gabrić rekao da se to može učiniti operacijom.”

Iako jako drži do svog fizičkog izgleda, Lupino kaže kako ne voli naočale. Iako su u Hrvatskoj neke javne osobe, poput Tarika Filipovića ili Krešimira Dolenčića, nošenjem naočala stvorile i dio svog javnog imidža, Lupina to ne zanima jer se ne doživljava na taj način: “Cure vole naočale. Mislim da više respektiraju muškarce s naočalama. No meni se naočale ne sviđaju. Ja sam više asketski tip, a asketi ne nose naočale. Znam da ima nekih u Hrvatskoj koji se furaju kao da su intelektualci pa nose naočale i to im je kao neki imidž. Međutim to ne može biti imidž tipu kao što sam ja. Ja sam samuraj, a samuraji ne nose naočale.”

Lupinova operacija prošla je u najboljem redu, no uskoro je došlo do komplikacija. Naime, liječnici preporučuju da se operirane oči, nakon operacije, nekoliko dana odmaraju. Lupino se nije držao tih uputa pa mu se oko upalilo te je morao primiti injekciju. Zanimljivo je da se to sve dogodilo u sklopu reality showa "Farma" na Novoj TV. “Podvrgnuo sam se operaciji pet dana prije odlaska u reality show 'Farma'. Iako mi je doktor Gabrić savjetovao da se nekoliko dana odmorim, ja sam odmah počeo trenirati i plivati, te mi se oko zato malo upalilo. Nakon toga sam došao na farmu, a tamo su uvjeti bili katastrofalni. Sve je bilo prljavo, a oko mene su bile tone prašine. Stanje oka se pogoršalo pa sam morao primiti injekciju, a to se sve događalo uživo u najgledanijem televizijskom terminu.”

---

Za razliku od Lupina, Nacionalov fotograf Tomislav Čuveljak problema s vidom imao je od djetinjstva. Naočale je nosio odStephanu Lupinu je Nikica Gabrić u oči ugradio dvije multifokalne leće pomoću kojih je doživotno riješio probleme poznatog fotografa s vidom svoje desete godine, a sada, tri i pol desetljeća kasnije, njegov problem riješen je u samo sat vremena. Kaže kako ga je to zapanjilo:

“Ova operacija je fascinantna. Prije sam bez naočala vidio oštru sliku samo u prvom planu, dok mi je pozadina uvijek bila mutna. Sada vidim sve. Nakon 34 godine problema s vidom, odjednom mi se sve razbistrilo. Ono što je još fascinantnije jest to što se efekt primijeti odmah nakon operacije. Trebalo mi je vremena da se naviknem na svoj novi vid. Vrlo je zbunjujući osjećaj kad odjednom vidiš stvari koje prije nisi vidio. Ubrzo nakon operacije imao sam dogovorena dva snimanja, no shvatio sam da nisam spreman za njih i da moram uzeti nekoliko dana odmora da se priviknem na promjene. Na prvoj kontroli nakon operacije ispričao sam doktoru Gabriću kako mi treba vremena za prilagodbu, a on je rekao kako sam ja jedini njegov pacijent koji se žali da previše vidi.”

Operativni zahvat koji je Gabrić izveo na Čuveljakovim očima razlikuje se od Lupinove operacije. S obzirom na to da je Čuveljak imao “urođenu” dioptriju, Gabrić mu je pomoću lasera remodelirao površinu rožnice tako da je dioptrija nestala. Sam Čuveljak kaže kako mu je operacija promijenila život. S obzirom na to da ima osjetljive oči, nikad nije mogao nositi leće. Zbog toga je bio prisiljen nositi naočale koje su mu stvarale brojne probleme u svakodnevnom životu: “Iako više ne nosim naočale, navika je ostala. I danas mi se događa da hoću rukom skinuti naočale u nekim situacijama kad sam ih u prošlosti skidao, a onda shvatim da ih više nemam.

Zahvaljujući laserskoj korekciji vida, Tomislav Čuveljak više nema urođenu dioptrijuNo najzanimljivije je to što prije toga u životu nisam snimio niti jednu fotografiju bez naočala. Pri snimanjima su mi naočale uvijek stvarale ogromne probleme. Kad se koristi studijska rasvjeta, čovjek se znoji, znoj mu se slijeva niz naočale i to je užasno naporno. Ljudi mi često ne vjeruju kad im kažem kako mi je sada hladnije nego što mi je bilo kad sam nosio naočale. Jednostavno, vrućina i topli zrak nakupljali su se oko naočala. Sada toga više nema i zato se znojim mnogo manje nego prije. Uostalom, posljednje dvije godine naočale su mi počele strašno ići na živce. Dva dana prije operacije došlo mi je da ih polomim. Primjerice, najveće probleme sam imao dok sam kuhao, jer bih ih svako malo morao čistiti i odmašćivati.”

Svih tih problema Čuveljak danas nema, iako kaže kako još uvijek ne može vjerovati da mu naočale ne trebaju. Na to se ne mogu naviknuti ni njegovi poznanici koji su se navikli na to da ga vide s naočalama: “Odrastao sam s naočalama i poznati mi često kažu kako im je čudno vidjeti me bez njih. Još im je čudnije kad im kažem da sam bio na operaciji, a šokiraju se kad im kažem da sam u ordinaciju doktora Gabrića došao u pola jedanaest, a već u pola dvanaest sjedio na kavi.”

Profesor Nikica Gabrić prvi je u Hrvatskoj, još 1998., počeo raditi operacije laserskog skidanja dioptrije. Od onda obavio jeZajedničko snimanje liječnika i pacijenata-Nikicu Gabrića, Tomislava Čuveljaka i Stephana Lupina fotografirao je Ivo Pukanić, predsjednik uprave NCL Media Grupe na stotine zahvata u kojima je izliječio probleme s vidom svojih pacijenata. Gabrićevi pacijenti bile su i mnoge poznate osobe iz javnog života. Tako su se, među ostalima, operaciji laserske korekcije vida podvrgnuli i ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac, televizijski novinari Marija Miholjek i Branko Nađvinski, pijanist Maksim Mrvica i nogometaš Ivan Bošnjak.

Što se tiče ugradnje multifokalnih leća, na tu su se operaciju, poput Lupina, odlučili Oliver Dragojević i Antun Vrdoljak. Svi Gabrićevi pacijenti danas nemaju nikakvih problema s vidom, što i nije čudno ako se zna da se spomenute operacije obavljaju gotovo bez ikakvog rizika. Sam Gabrić kaže kako mu mnogi pacijenti u šali znaju reći da su nakon operacije zbog dobrog vida počeli na sebi primjećivati i neke stvari koje im se ne sviđaju: “Žene uvijek kažu kako im se ne sviđa to što sad bolje vide sve bore na svom licu, a muškarci se iznenade kad spoznaju da imaju sijedu bradu i brkove.”

'Sad mogu kuhati u miru'Iako se operacije laserske korekcije vida, kakvoj se podvrgnuo Tomislav Čuveljak, u Hrvatskoj izvode već više od desetljeća, tek u posljednjih nekoliko godina na taj se način mogu tretirati i vrlo komplicirani slučajevi. Za to je zaslužan razvoj laserske tehnologije, a pojavom novih uređaja povećao se i broj ljudi kojima se može pomoći laserskom operacijom.

Nekoć je za tu operaciju bilo podobno 80 posto ljudi koji nose leće i naočale, a danas je ta brojka veća od 95 posto. Laserom se danas mogu ukloniti sve dioptrije od +5 do -10 i astigmatizmi do šest dioptrija. Operacija se obavlja tako da se hladnom laserskom zrakom remodelira površina rožnice. Kod kratkovidnih osoba rožnica je previše zaobljena, pa se centar rožnice lagano izbrusi tako da se vrati u normalu. Kod dalekovidnih osoba je obratno, pa se bruse rubovi rožnice da bi ona postala oblija. Za skidanje jedne dioptrije potrebno je izbrusiti rožnicu za oko deset mikrona, što je deset tisućitih dijelova milimetra. Taj je zahvat prikladan za ljude u dobi od 20 do 40 godina.

'Sad mogu gledati komade'

Ljudima u zrelijoj dobi događa se da njihova očna leća gubi sposobnost fokusiranja na blizu i zbog toga im trebaju naočale za čitanje. Ako već imaju dioptriju, takve osobe moraju imati dva para naočala. To se stanje ne može liječiti laserom jer nije riječ o klasičnoj dioptriji, ali se može tretirati drugom tehnologijom, ugradnjom multifokalne leće u oko koja omogućuje odličan vid na daleko, ali i na blizu. Leća je izrađena tako da traje cijeli čovjekov život pa se primjerice takve leće ugrađuju i djeci. Toj se operaciji podvrgnuo Stephan Lupino.