U uvodnoj riječi na početku haškog suđenja dvojici optuženika, bosanskim Srbima i rođacima Milanu i Sredoju Lukiću, tužitelj Demot Groome je kazao da su oni zatvorili i spalili 140 živih Bošnjaka, da su grupno strijeljali i druge i da je to jedno od najokrutnijih djela etničkoga čišćenja u ratu u Bosni. "Slučaj se temelji na odgovornosti muškaraca koji su vlastitim rukama počinili zločine iz optužnice i prolili krv žrtava", kazao je Groome.

Obojica su optužena za ubojstvo i okrutnost zbog nasilja u Višegradu i oko njega na jugoistoku Bosne i Hercegovine u ratu od 1992. do 1995. godine.

Milan Lukić je, prema tužitelju, predvodio srpsku paravojnu skupinu poznatu kao "Beli orlovi" u kojima je bio i njegov rođak Sredoje. Srpska paravojna postrojba Orlovi je terorizirala muslimansko stanovništvo te ga je pokušala protjerati.

Milan i Sredoje Lukić na suđenju u Haagu su izjavili kako se ne osjećaju krivima ni po jednoj točki optužbe te da u vrijeme zločina nisu ni bili u Višegradu.

Groome je rekao kako su u lipnju 1992. godine rođaci zatvorili sedamdesetak muslimanskih žena, djece i staraca u kuću, polili je zapaljivom tekućinom i zapalili, a na one koji su pokušali pobjeći kroz prozor pucali su.

Najmalađa žrtva bilo je dijete staro svega dva dana dok je najstarija žrtva imala 71 godinu.

Prema riječima tužitelja Groomea, vrhunac okrutnosti je taj da je zgrada u kojoj su ljudi izgorjeli poslije pretvorena u staju.

Rođaci Lukić su samo desetak dana poslije toga zločina zatvorili sedamdesetero Bošnjaka u kuću i zapalili je eksplozivom.