Drugog dana svjedočenja Elisabeth Rehn, izvjestiteljice UN-a za ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji, u predmetu "Gotovina, Čermak, Markač", odvjetnik braniteljskog tima generala Gotovine Luka Mišetić nastojao je osporiti objektivnost njezina izvješća napisanog krajem 1995., koji govori o problemima povratka srpskih izbjeglica u područja oslobođenih u Oluji u kolovozu iste godine. U spomenutom izvješću Elisabeth Rehn je Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju napuštenom imovinom nazvala "konfiskacijom". Izvjestiteljica je izrazila negodovanje i u vezi stav hrvatske vlade da "masovni povratak mora čekati političko rješenje i poboljšanje sigurnosnih uvjeta".

Elisabeth Rehn smatra kako je zauzimanje kuća, unatoć problemima sa smještajem hrvatskih izbjeglica iz BiH, bilo neprihvatljivo, no na pitanje odvjetnika Mišetića razumije li razliku između konfiskacije, tj. pljenidbe i termina "uzimanje na korištenje" izvjestiteljica je odgovorila kako ne razumije i kako nije pravnica. Mišetić joj je zatim dao na uvid izvješće UNHCR-a o problemu povratka srpskih izbjeglica, koji se poklapa s tadašnjim stavom hrvatskih vlasti, u kojem je Sadako Ogata, visoka povjerenica UN-a za izbjeglice od 1991. do 2001., ističe kako "povratak mora biti dobrovoljan i individualan" te da se izbjeglice ne smiju koristiti kao "politički pijuni". Sadako Ogata predložila je tri faze povratka izbjeglica, a prva faza bila bi povratak raseljenih unutar Hrvatske i BiH.

Obrana je zatim u spis uvela izvješće Vijeća sigurnosti UN-a od 5. rujna 2002., u kojem stoji da "iako je shvatljiva nestrpljivost izbjeglica, ne smije biti masovnog, umjetnog pvratka", te kako se posebna pažnja zahtjeva oko povratka, posebice "praćenje odnosa s kosovskim Albancima". U izvješću se ponovo govori o "strukturiranoj politici povratka Srba na Kosovo", a Elisabeth Rehn je istaknula kako je ta metoda bila važna za Kosovo, te kako se radi o istim načelima, jer se, kako je istaknula, nije zalagala za "masovni već individualni povratak i, prije svega, sigurnost".

Elisabeth Rehn je istaknula kako je zadovoljna brojkom od 120 000 povratnika, koliko ih se do sada vratilo, od čega, se čak 41 000 Srba vratilo u Hrvatsku do siječnja 2000. Naglasila je kako je njezin mandat pokrivao razdoblje od Oluje do 2007. i da se odnosio na sigurnost povratka srpskih izbjeglica. Također, izjavila je kako joj je nepoznat podatak da je predsjednik Tuđman između 1996. i 1998. amnestirao 19 000 ljudi. "Ja sam se bavila sigurnošću Srba povratnika. Nije moj mandat bio što su Srbi prije okupacije dijela teritorija učinili Hrvatima", rekla je Rehn. Međutim, u jednom je izvješću Elisabeth Rehn dala pregled događaja prije Oluje u kojem stoji da su "Hrvati bili prisiljeni napustiti oba sektora zbog postupaka srpskih vlasti", te da su oba područja potom naselili novopridošli Srbi. Elisabeth Rehn je istaknula kako "ni UNPROFOR ni UNCRO nisu uspjeli omogućiti povratak Hrvata na ta područja".

U nastavku protuispitivanja, Markačev branitelj Tomislav Kuzmanović predočio je odgovor hrvatske vlade u kojem se Rehn izvještava da su tijekom mandata UNPROFOR-a i UNCRO-a na zaposjednutim područjima, "kada faktički nije bilo rata", Srbi ubili 600 hrvatskih civila, dok je tijekom operacije Oluja poginulo 526 Srba, od kojih 116 civila, te 211 hrvatskih vojnika i policajaca, te 42 hrvatska civila. Poseban je naglasak stavljen na omjer 600 ubijenih Hrvata pod srpskom vlašću kada nije bilo oružanih sukoba i 116 srpskih civila poginulih u vojnoj operaciji.

Po pitanju povratka izbjeglica, Elisabeth Rehn je istaknula i kako je svjesna kako je milijun postavljenih mina velika zapreka, te kako je imala na umu i nekoliko stotina tisuća izbjeglica i raseljenih u Hrvatskoj o kojima je trebalo voditi brigu". Na kraju svog svjedočenja istaknula je kako joj u njenom radu u Hrvatskoj nitko nikada nije uskratio slobodu kretanja, te da bio pravi luksuz raditi kao posebna izvjestiteljica na cijelom prostoru bivše Jugoslavije.