DALMATINAC BEZ DOMA Ljubo Stipišić, trenutačno u Samoboru zbog posla, rođen je u Splitu, a obitelj mu je podrijetlom iz Hvara; za sebe kaže da ne pripada nijednom mjestu, odatle mu nadimak DelmataU pulskoj Areni, u subotu 16. kolovoza, održat će se po drugi put svečani koncert “Klape u Areni”. Bit će to najveća smotra klapskog pjevanja u Hrvatskoj na kojoj će nastupiti trinaest ponajboljih domaćih klapa. Odabir klapa i njihov repertoar pripremio je Ljubo Stipišić Delmata koji se već pedeset godina bavi klapama. Stipišić je plodan skladatelj, muzikolog, melograf, skupljač narodnog blaga, dirigent, voditelj klapa, pjesnik i slikar pa je sigurno jedan od najpozvanijih da priča o sociološkom fenomenu renesanse klapske pjesme koji se posljednjih nekoliko godina događa u Hrvatskoj.

NACIONAL: Raduje li vas ponovni veliki koncert klapa u Areni?
- Kada bi čovjek radio samo stvari koje ga jako vesele, onda bi jako malo stvari bilo učinjeno. Međutim neke stvari i događaje moramo raditi iz osjećaja dužnosti prema drugima. Jer kao što mi očekujemo od drugih da budu dobri, tako i drugi to očekuju od nas. Svečani koncert “Klape u Areni” već postaje tradicionalan pa me to ustvari obvezuje, a veselit će me ako to sve dobro privedemo kraju.

NACIONAL: Koji je bio kriterij odabira klapa za nastup u Areni?
- Pozvali smo klape koje u svom radu istinski pridonose hrvatskom glazbenom fenomenu, a koje se smjelo odupiru pomodarstvu. Neće biti klapa koje su se pojavile prije šest mjeseci nego će nastupiti one iza kojih stoji dvadeset do trideset godina rada. Sve one su na neki način bile preporoditeljski duhovi. To znači da nisu samo radile za sebe klapski repertoar s kojim će nastupati, nego su djelovale na mlađe te su se pojavili novi pjevači.

LJUBO STIPIŠIĆ DELMATA napisao je ove godine glazbu i stihove za pjesmu 'Sve arene svijeta' za koju se nada da će sljedeće godine biti i praizvedena na trećem koncertu u Puli koji okuplja najkvalitetnije izvođače iz cijele HrvatskeNACIONAL: Je li se repertoar promijenio?
- Lani smo krenuli s idejom da bi klape pjevale napjev, skladbu i alternativu, tj. popularne pjesme koje je narod prigrlio i koje klape jako dobro izvode u svojim obradama. Ove godine zadržavamo te tri vrste, ali ne mora nužno svaka klapa pjevati i napjev, i skladbu i tzv. alternativnu pjesmu. Postoje grupe pjevača koje najbolje pjevaju izvorne pjesme, dok su neki bolji u alternativnoj pjesmi. Neka svaka klapa pjeva ono što najbolje umije pjevati. Dakle ova scena nije ugađanje grupi pjevača da bi se oni pokazali u tim razinama pjevanja, nego svatko treba prikazati ono u čemu je najuvjerljiviji.

NACIONAL: Rekli ste da su pjevači sa svojim voditeljima dužni unositi u Arenu i nove melografske i skladateljske vrijednosti?
- Nijedno tradicionalno okupljalište ne smije okoštati, zagledati se u svoj odraz u sadašnjemu protjecanju. Potrebno je nuditi nove napjeve, stvarati nove skladbe na antologijskim stihovima. Primjerice, Arsen Dedić skladao je za šibensku Maslinu bolno sjećanje na lani nesretno poginule vatrogasce na Kornatima. Njegova skladba “Lumini” bit će praizvedena na ovogodišnjoj Areni. To su nove vrednote koje zdušno zagovaram. Ja sam skladao pjesmu “Sve arene svijeta” i nadam se da će ona biti praizvedena sljedeće godine u Areni.

LUKA NIŽETIĆ s klapom Nostalgija izvest će na koncertu u Areni svoje dvije skladbe 'Proljeće'NACIONAL: Potvrđuje li ovaj koncert da su klape sve popularnije u Hrvatskoj?
- Sve je počelo 1967. s prvim festivalom u Omišu, gdje je nastupilo devet klapa. Danas ih, što u Hrvatskoj, što u inozemstvu, ima 450, muških i ženskih, mješovitih, čak i dječjih. Budući da je taj proizvod, nazovimo kulturni zametak, od devet klapa narastao 50 puta, ja rado kažem da je to zato što nismo dopustili da nas itko kupuje i preprodaje. Možda bi poticajni put naših klapa trebao biti uzor i za neka druga područja u koja se ulaže mnogo, a dobiva se malo ili se čak zadržava njihov pad s velikim ulaganjima. Naš čovjek nije neinventivan i neradišan, ali kao što dalmatinska poslovica kaže “Zalud krave ako nema uprave”. Dakle zaludu je imati vrijednost i mlijeko ako ne postoji glava koja će time upravljati. Pa se i kaže: “U luda čobana i stado ludo, jer ga tjera na ispašu, s ispaše u hladovinu, s hladovine na pojilo i stado se izludi.” Klape su kulturno društvo, velebna obitelj koja ispunjava svoja obećanja.

NACIONAL: Jesu li se klape komercijalizirale?
- Nisu se komercijalizirale. Na pjevače utječu ekonomski odnosi. Mnoge svjetovne i duhovne koncerte, putovanja, prenoćišta, snimanja, sve to treba platiti. Stoga se javlja sumnja u komercijalizaciju u posljednja dva desetljeća, kad su klape postale ne samo nezaobilazni činitelj u miljeu kulture svoje sredine, nego i sve značajniji čimbenik u sveopćem hrvatskom glazbeno-klapskom fenomenu.

LJUBO STIPIŠIĆ sa svojim sinom Zlatanom koji je stekao popularnost pod nadimkom GibonniNACIONAL: Javljaju li se nove klape ravnomjerno diljem cijele Hrvatske ili ih u nekim regijama ima više?
- Smatram da su izvan Dalmacije prisutna tri teritorijalna fenomena: grad Zagreb, Primorje i Istra. Posebno je živ grad Zagreb u prihvaćanju klapske pjesme. Razumljivo, budući da se velik broj Dalmoša skrasio u glavnom gradu. Primorje jest posebno rasadište ženskog klapskog pjevanja, a čim iza sebe ostavite Učku, kao da ulazite u dio dalmatinskih raspjevanih kaleta, trgova, plokata. Tu su smotre u Roču, Pazinu, Puli. Bit će potrebne etnomuzikološke i sociološke studije da se pronikne u ta glazbeno-folklorna i društvena pretakanja.

NACIONAL: Kako vidite budućnost klapskog pjevanja?
- Prošlost nas podučava, primjerice u ozbiljnoj glazbi, koliko se napisalo opera dok je bilo vrijeme narudžaba i pisanja, a od svega su ostale samo one koje su to najviše zaslužile. Ostale su i neke vrijedne koje se ne izvode, ali se još proučavaju. Tako će vrijeme i sve ono što čujemo a sada je popularno, jer ono ima svoju mudrost i sito, učiniti zaboravljenim. Ali mi ne smijemo sada izići pred ljude koji su uvjereni da to neće biti tako i kazati nemojte, to će vam biti zaboravljeno. Kada bude zaboravljeno, doći će jedna nova generacija slušača koja će imati svoj kriterij slušanja. Jer kao što klape napreduju, napreduje i puk što ih sluša. To više nije slušač kao prije četrdeset godina, i on je izoštrio svoja osjetila. Klapa što pjevala da pjevala, treba nastojati, poglavito u novim skladbama, da pjeva pjesme koje imaju valjane stihove. Pouka je da su skladbe s antologijskim stihovima preživjele. Kao i one koje donose jedan znakovit problem u stihovima ili ga dodiruju. Takva pjesma stalno intrigira jer se čovjek poistovjećuje s problemom u pjesmi.

NACIONAL: Kao svestrani umjetnik, na čemu trenutačno radite?
- S klapama sam proveo veći dio svog života, rado sam pisao poeziju, slikao, pa i danas vrlo rado navratim u atelje. Svi imamo toliko toga što nismo završili a čovjek započinje mnogo toga da bi imao razloga kajati se, ali ne smijemo se isprazno kajati i stalno sebi nešto mlako obećavati. Imam neke planove i želim ih dovršiti. Želim tiskati svoje obrade izvjesnih pjesama, njih negdje 350, a isto toliko i skladbi. Htio bih srediti i svoje crkvene pjesme i vrpce na kojima su zapisi koje sam snimao na terenu posljednjih tridesetak godina. Jako me veseli što je izdavačka kuća Profil prihvatila tiskanje knjige “Anima Delmatica” (Duša Dalmacije) koja bi trebala biti objavljena za nekoliko mjeseci. To je knjiga od 1400 stranica unutar koje će biti moja zabilježba po terenu, pjesama, poslovica, vjerovanja, praznovjerja, običaja.

ISTARSKA KLAPA MOTOVUN u AreniNACIONAL: Istraživali ste stare napjeve gotovo pedeset godina. Što vas je motiviralo za to?
- Uvijek su me zanimale duboko pohranjene istine koje se kriju u napjevima. Dakle istine koje su mimo ovih brazda u kojima stalno hodamo, a to je napjev, podrijetlo napjeva i tako ako je to moguće obraditi sa što više citata, fusnota itd. To jesu nužna znanja, ali poslije svega ja sam se stalno pitao u čemu je istina, gdje je istina i koji je put do nje. Stoga sam tako neumorno radio na terenu, i nepoduprt, da tako kažem, ni od svjetovnih ni od crkvenih energija jer sam tražio ono skrito.

NACIONAL: Kako to da ste se vi, kao fetivi Splićanin, nastanili u Samoboru?
- Ovamo sam došao samo radi posla i ostat ću još dva-tri mjeseca. Samobor je vrlo ugodno mjesto za život, na neki me način podsjeća na Trogir. Inače, kada me ljudi pitaju odakle sam, ja ću rado reći da sam iz Splita, moji su podrijetlom s otoka Hvara, ali ja se nikad ne osjećam kao da sam iz jednog mjesta. Tako su me moji prijatelji sedamdesetih godina, kada su osjetili da ne pripadam ni jednom određenom mjestu, sa mnom našalili i rekli da sam Delmata. Od tada je ostalo Ljubo Stipišić Delmata, to je postalo moj pseudonim.