Bivša glasnogovornica Haaškog tužiteljstva Florence Hartmann danas je izjavila da ukoliko haški optuženik Ratko Mladić ne bude uhićen narednih nekoliko tjedana ili najkasnije do kraja godine, nikada mu neće biti suđeno u Den Haagu. "U Sudu smo imali podatak da je sve od 1997. do 2006., kad sam napustila Sud, Mladić u Srbiji. Gdje se i da li se sada izgubio, ako vlasti u Beogradu tvrde da nije u Srbiji, svejedno je. Srbija i Zapad moraju ga izručiti ako žele za Srbiju članstvo u Europsku uniju", kazala je Florence Hartmann i dodala da prvostupanjska haška suđenja završavaju 2009. te da se nova neće otvarati. "Treba računati na to da se za pripremu obrane uobičajeno traži od šest do devet mjeseci", kazala je.

Komentirajući dugogodišnje skrivanje nedavno uhićenog Radovana Karadžića rekla je da je Haaško tužiteljstvo u nekoliko navrata dalo Amerikancima točne lokacije na kojima se on krio tijekom bijega, te da su tijekom ljeta 2005. dva agenta CIA-e, koji su se bosansko-hercegovačkim vlastima predstavili kao predstavnici Haaškog suda, tražila obustavu praćenja Karadžićeve obitelji, akcije koju su naredili tadašnja glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte i Haaški sud.

Hartmann tvrdi kako je Carla Del Ponte je u kolovozu 2005. zatražila izvještaj o praćenju, no rečeno joj je da praćenja nije bilo. Nakon toga se obratila State Departmentu, no američka joj je administracija kratko odgovorila kako je došlo do greške u komunikaciji.

"Momir Munibabić, bivši šef bosanske tajne policije, smijenjen je po nalogu Paddyja Ashdowna, tadašnjeg visokog predstavnika u BiH, nakon što je ovaj bio efikasan u traganju za Karadžićem, a informacije je proslijeđivao Carli Del Ponte", tvrdi Florence Hartmann.

Navela je i da je bivši njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer početkom 2006. kazao Carli Del Ponte da je, prema izvještavanju njemačke tajne službe BND, informiran da se Ashdown osobno sreo s Karadžićem krajem 2004., ali da su njemačke vlasti odbile dostaviti taj izvještaj s kojim je Carla Del Ponte željela suočiti vlasti Velike Britnije, kako bi ta zemlja promijenila politiku.

Florance Hartmann je nadalje ustvrdila kako je u siječnju 2004. Haaški sud imao informaciju da je Karadžić na operaciji u Beogradu. Sud je dostavio adresu Beogradu i eki su članovi vlade navodno bili spremni uhititi ga, no SAD je intervenirao, tvrdi Hartmann, i zaustavio akciju.

Kazala je kako se isto ponovilo nekoliko dana kasnije, kada je Karadžić lociran na oporavku u Zaovinama, nekoliko kilometara daleko od granice sa Srbijom, kad su helikopteri SFOR-a nadlijetali to područje i tako upozorili Karadžića. "Imali smo na pretek informacija gdje su bjegunci, ali uvijek bi se ispostavilo da neka od te tri zemlje, SAD, Britanija ili Francuska, blokira uhićenje. Nekad bi akciju uhićenja blokirao osobno francuski predsjednik Jacques Chirac, drugi put američki predsjednik Bill Clinton", kaže ona, dodajući da ju "mogu pljuvati i govoriti da laže, ali da govori na osnovu autentičnih izjava i dokumenata".

Dodala je i kako vjeruje da uhićenje Karadžića nikada nije bio problem za Srbiju koliko za Zapad, jer se distancirao od Beograda, za razliku od Mladića, kojega Haaški sud tretira kao čvrstu kariku zločina koji povezuju Beograd i BiH.

"Karadžić je htio sebe na mjesto kralja, a ne namjesnika. Sada kada je Karadžić napokon uhićen, on može puno toga ispričati o tajnim dogovorima koji su doveli do pada Srebrenice. Za zapadne velike sile njegovo svjedočenje predstavlja veliki rizik. Do sada nije bilo čvrstih dokaza da su zapadne zemlje predale Srebrenicu u zamjenu za suradnju Srba na mirovnom procesu", kaže Hartmann.