Hrvatski filmaši, velika većina, navikli su da ih se njihovi filmovi ne prikazuju na najvećim filmskim festivalima u Veneciji, Berlinu i Cannesu. Sasvim suprotno, filmovi iz susjednih zemalja na razne se načine bore da se njihovi filmovi uvrste u program, pa je tako u subotu uvečer na venecijanskom festivalu prikazan bosanski film «Čuvari noći» redatelja Namika Kabila. Film ne konkurira za nagradu Zlatni lav, prikazuje se u sporednom programu «Tjedan kritike», ali to ne umanjuje uspjeh ovog filma.

Naravno, oni jalni sada će navoditi raznorazne razloge zbog kojih se bosanski film prikazuje u Veneciji, spominjat će se prijateljstvo Mirsada Purivatre, direktora sarajevskog festivala i Marca Mullera, direktora venecijanskog festivala, i neće pogriješiti. Da bi se film prikazao na ovakvom festivala treba i te kako lobirati, potezati veze i poznanstva i, što je najbitnije, imati dobar film. A «Čuvari noći» su dobar film. Namik Kabil je 40-godišnjak, ovo mu je prvi dugometražni film, a poznat je kao scenarist filma «Kod amidže Idriza» redatelja Pjera Žalice. Podjednako opor scenarij naprisao je i za svoj redateljski debi. Dva prijatelja su noćni čuvari, jedan u dućanu s namještajem, drugi u susjednom, sa sanitarijama. Tijekom noći, tijekom njihovih međusobnih razgovora i telefonskim razgovorima s članovima obitelji, saznajemo sve o njima, a uz finu dozu duhovitosti, za koju se ne mogu zakleti da su je razumjeli inozemni novinari koji su sa mnom gledali film, Kabil prikazuje sarajevsku ne baš optimističnu svakodnevnicu.

S obzirom da je prošao četvrti dan festivala, polako se počinju spominjati i prvi favoriti za nagrade. Prema ocjenama deset talijanskih kritičara koje svakodnevno objavljuje magazin Ciak, vodeći je film «Ahil i kornjača» 61-godišnjeg japanskog redatelja Takeshija Kitana. Kitano je najpoznatiji japanski filmaš, on je komičar, glumac, montažer, tv voditelj, scenarist, pisac, pjesnik, slikar, čak je dizajnirao i jednu video-igru. One koje nemaju pojma o Kitanu ne želim gnjaviti njegovim dosadašnjim radovima već samo reći da je 1997. godine Kitano pobijedio u Veneciji filmom «Hana-bi» dok je 2003. godine u Veneciji s filmom «Zatoichi» osvojio Srebrnog lava, one koji znaju treba obavijestiti da je «Ahil i kornjača» završetak trilogije koju on naziva «autodestrukcija umjetnika». Ovog puta autodestrukcija se odnosi na Machisua, talentiranog ali komercijalnog neuspješnog slikara, čiji se život opisuje u filmu od rođenja pa do starosti, s time da ga u zadnjoj fazi glumi sam Kitano.

U subotu ujutro intervjuirao sam Kitana koji mi je opisao kako se silno zabavljao snimajući ovaj film. Naime, rekao je kako on, kao slikar, kod kuće ima ogroman broj svojih slika koje nitko ne želi uzeti ni kao poklon. Zato su u filmu korištene te njegove slike koje se bacaju, trgaju, bojaju, preko njih prolaze automobili i tako dalje. «Nezamislivo je vidjeti film o Picassu u kojem će se pokazati neka njegova slika vrijedna 60 milijuna dolara. Zato u ovom filmu možete vidjeti niz mojih slika koje ne vrijede toliko i zato sam mogao dopustiti da se na kraju bace u smeće», rekao je Kitano koji se ujedno ispričao što zbog ove trilogije nazvane «autodestrukcija umjetnika» publika posljednjih godina nije mogla vidjeti neki njegov novi gangsterski film, onakav kakve je snimao početkom devedesetih i s kojima se proslavio.