Američka administracija odobrila je prodaju 1000 komada tzv. buster-bunker bombi Izraelu, nakon što su mjesecima odbijali to učiniti, prenose agencije. Riječ je znatnom vojnom i strateškom približavanju objektivne mogućnosti napada Izraela na iranske nuklearne kapacitete. Naime, buster-bunker bombe su satelitski navođene bombe koje probijaju krute i duboko uzemljene objekte, poput primjerice iranskih nuklearnih postrojenja u Shirazu i Natanzu. Za sada nije poznato kad će se novo oružje dostaviti Izraelu, samo se zna kako je američko ministarstvo obrane obavijestilo Kongres da je prodaja finalizirana. Američka administracija desetljećima uvjetuje tehnološko-vojnu superiornost Izraela s obzirom na okruženje, a posljednji je bio radarski sustav X-Band, s mogućnošću detekcije objekta veličine nogometne lopte na udaljenosti već od 4700 kilometara.

S druge strane, izraelci posljednjih nekoliko mjeseci, suprotno prijašnjoj retorici te vojnom djelovanju usklađenim s američkom vanjskom politikom, sve više promišlja o samostalnom napadu na Iran. Štoviše, početkom ovog mjeseca Izrael je donio odluku o mogućnošću samostalnog napada na Iran, ukoliko sankcije SAD-a te europskih zemalja s kojim je uspostavljen čvrsti konsenzus po ovom pitanju; na urode plodom. Prema procjenama eminentnijih američkih političkih analitičara, Izrael do sada nije imao dovoljne zračne snage za napad na dobro utvrđena postrojenja u Iranu, zemlji koja i dalje tvrdi kako je njihov nuklearni program namijenjen isključivo u mirnodopske svrhe, te da uz prijetnje žestokih sukoba neće posustati u ovom naumu. Iransku vladu posebno je revoltirala izjava izraelski ministra za umirovljenike Rafia Eitana, bivšeg agenta Mosada zaslužnog za uhićenje nacističkog zločinca Adolfa Eichmanna 1960. godine; koji je prije dva dana za njemački der Spiegel izjavio kako bi izraelci mogli oteti iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada i sprovesti ga na sud u Haagu. Eitan ipak nije otkrio da li izraelci već duže vrijeme zaista pripremaju spomenutu otmicu, ali je još jednom pokrenuo oštre reakcije kako s obje 'sukobljene' strane, tako i od međunarodnih organizacija.

Sve užarenija retorika koja se uvelike odvija na bilateralnom planu, uz povremeno uključivanje zapadnih sila preko neuspješnih diplomatskih sastanaka i tri rezolucije koje su pratile sankcije UN-ova Vijeća sigurnosti prema Iranu, pokrenuta je u lipnju nakon dvije vojne vježbe Izraela nad istočnim Sredozemljem. U njima je sudjelovalo više od stotinu izraelskih borbenih aviona, a vidjelo se da je riječ o vježbanju dalekometnog napada jer su sudjelovali i avioni za opskrbu lovaca gorivom u zraku. Vojni analitičari diljem svijeta zaključili su da je ovo bio pokus kako bi izraelski avioni djelovali u slučaju da dobiju naređenje da napadnu nuklearna postrojenja u Iranu. I neki izraelski vojni izvori potvrdili su da je riječ upravo o takvoj vježbi. Uz brojne analize ovih masivnih zračnih manevra, stajalište većine vojnih i političkih analitičara je da vježba nije napravljena samo zato da bi se ispitale sposobnosti izraelskih vojnih planera i pilota, jer to zapravo i nije bilo potrebno. Naime, nedavni napad na jedno sirijsko nuklearno postrojenje pokazao je njihovu osposobljenost i efikasnost.