Glasači su rekli svoje u Austriji. Na prijevremenim parlamentarnim izborima, prvi put s dogodilo da dvije vodeće stranke u toj zemlji, Socijaldemokrati (SPOe) i Narodna stranka (OeVP), ne prijeđu glasačku kvotu od 30 posto. Međutim, njihova objektivno loša kapitalizacija ovih prijevremenih izbora, ipak nije postala glavna vijest i fokus postizbornih političkih analiza, koliko činjenica, gdje su, dosad glasovi tradicionalno rezervirani za rečene partije, na kraju otišli. Po posljednjoj objavi rezultata bilo je očigledno da su glavna priča cjelokupnih izbora, koja bi u nadolazećim godinama uvelike mogla utjecati na političko izmjenjivanje cjelokupne tamošnje scene, dvije stranke krajnje desnice: Slobodarska stranka (FPOe) i Pokret za budućnost Austrije (BZOe).

Heinz-Christian Strache, 39-godišnji političar na čelu FPO-a, proglasio je rezultate izbora povijesnima za njegovu stranku. Osvojivši respektabilnih 18 posto, stranka koja promovira rigidne nacionalističke stavove, te predstavlja svojevrsni 'legalni' bastion za marginalizirane grupacije istovjetne ideologije u Austriji, postala je treća najjača stranka u zemlji, koja će u tamošnjem parlamentu demokratskom voljom birača neminovno utjecati na kreiranje buduće političke vizure Austrije, osobito u slučaju da uđe u vladu. Do prije dvije godine, primjerice, FPO je osvojio 11,4 posto glasova iza stranke Zelenih. Proporcionalno s rastom njihove popularnosti, sam Strache je nastavio s konstantnom retorikom osobe koja je i dalje ostala pri trvdokornim i beskompromisnim stavovima prema emigrantima, Europskoj uniji i sličnim političkim pitanjima, koji se koriste kao 'strateški' populistički predizborni (anti) slogani kod radikalnih grupacija.

Odmah po objavi rezultata u kojima je Strache zajedno s strankom na čijem je čelu polučio dosad najveće izborne rezultate, došlo je do reakcije Izraela, a tamošnji mediji kao posljedicu njihovog eventualnog ulaska u vladu, proklamiraju prekid svih diplomatskih odnosa između dvaju zemalja. Za vrijeme kasnih 80-ih, Heinz-Christian Strache sudjelovao je u paravojnim aktivnostima s neonacistima, a svojevremeno je priznao kako je bio u jako dobrim odnosima sa ekstremističkom skupinom "Vikinška mladež'.

Stracheu nisu predviđali obećavajuću političku budućnost, ali on je na području Beča, na lokalnim izborima iste godine kad je došao na čelo stranke, uspio osvojiti 15-ak posto glasova. Kampanju je bazirao na sloganima koje su mediji uglavnom ocijenili mračnim i ksenofobičnim, poput "Beč ne smije postati Istanbul", "Njemački umjesto ne razumijem", ili "Poslovi umjesto imigracije". Posljednji od slučajeva u kojima je uvjetovao oštre kritike liberalne austrijske javnosti, bila je javna podrška Iranu te oštro protivljenje sankcijama Teheranu.

Također, Strache je podržao retoriku i stavove srbijanske Radikalne stranke za vrijeme prijevremenih izbora u Srbiji, te donedavnom predsjedniku Tomislavu Nikoliću. Upravo recentna Nikolićeva 'sudbina', te nešto 'umivenija' politička retorika čovjeka koji je istupio iz radikalne stranke zbog dominacije ratnog zločinca Vojislava Šešelja, najavivši pritom formiranje nove; slična je političkom putu Joerga Haidera, čelnika i glavnog ideologa Pokreta za budućnost Austrije. BZO je prema sinoćnim rezultatima osvojio 11 posto glasova, što je tri puta više od prethodnih izbora, postavši tako druga uspješna stranka krajnje desnice, a u slučaju koalicije s FPO-om, okvirno bi okupili 29 posto glasova. No, inače logično ujedinjenje ovih ideološki (gotovo) istovjetnih stranaka, biti će s obzirom na međusobne odnose čelnika prilično neizvjesna opcija. Prilika za konkretan utjecaj desne scene u Austriji nikad nije toliko bila izglednija.

Međutim, pozadina cjelokupne priče mogla bi se pripriječiti ovakvom raspletu situacije. Joerg Haider je osnivač Slobodarske stranke. Iz nje je izašao 2005. godine, formiravši, poput Nikolićeve najave, novu desničarsku stranku Pokret za budućnost Austrije. Haider je bio dobar prijatelj s Stracheom, te njegov dugogodišnji politički mentor. Kako je u posljednjem broju komentator njemačkog der Spiegela primjetio, Haider je nekad bio glavni oslonac krajnje desnice; pojedinac i populista koji je mogao osvojiti izbore. Danas, njegov bivši štićenik Heinz-Christian Strache došao je na njegovo mjesto. Danas Haider u svojim javnim nastupima nastoji anulirati svoj politički profil koji je unazad dva desetljeća stvarao, te donedavne oštre izjave o primjerice useljenicima, zamjeniti tezom kako 'Austrija ne može biti izolirana tvrđava'.

Haider je, u ne tako davnoj prošlosti, bio drugi najjači političar u Austriji sa znatno drugačijim stavovima. Naime, 58-godišnji političar sudjelovao je u 'zloglasnoj' koaliciji iz 2000. godine, kada su Narodnjaci ušli u koaliciju s FPOe-om, na što je EU reagirala sankcijama protiv Austrije. Zemlja se tada našla u djelomičnoj međunarodnoj izolaciji, a Izrael je odmah opozvao svog veleposlanika u Beču. Međusobni antagonizam dvaju političara, nastupio je prije nekoliko godina, a danas Strache iskorištava svaku priliku da osim negativne retorike naspram trzavica oko ustava EU-a ili pak 'problema koje Austriji donosi' globalizacija, spomene i Haidera, koji je po njemu izdajica nacionalnih interesa i prijašnjih uvjerenja, te 'politički patuljak' bez značajnog utjecaja.U okolnostima gdje imaju velik broj glasova u rukama, dvojica političara se međusobno mrze, ali nezadovoljstvo među austrijskim glasačima mogla bi im dati političku moć bez presedana.

Pitanje je, ističu politički analitičati, mogu li njih dvojica zaboraviti na političke razmirice, te u pragmatičkoj maniri ujediniti snage, da bi tek tada postali ozbiljna prijetnja za tabore stranaka kojima iz dana u dan pada popularnost. No, kako je došlo do ovakvog preokreta u biračkom odabiru donedavno minoriziranih struja koje su preko noći postali važan faktor, koji će, pa čak i u slučaju da dvije najveće stranke uspostave konsenzus o koaliranju, rukama svojih parlamentaraca utjecati na važne državne odluke? Poslije rezultata izbora u Austriji, većina političkih analitičara slaže se kako su zasićeni građani ovime kaznili stranke koje su do sada bez veće oporbe i ujedinjeno, po većini bez rezultata, vodile glavnu riječ u Austriji. Koalicija između Socijaldemokrata i Narodnjaka se zbog razilaženja i unutarnjih svađa raspala početkom srpnja.

Već u pedizbornom razdoblju, kako ističu austrijski mediji, gubitak ideološkog i političkog smjera bio je osobito osjetan kod Socijaldemokrata, koji su kroz pojedine istaknute političare počeli izražavati skepticizam prema Uniji, dok su nimalo manje vitalne postale populističke fraze u SPO-u, inače bliže krajnje desnim strujama. No bez obzira na sve, SPO je na kraju osvojio najviše pojedinačnih glasova, 39,5 posto, što je s druge strane 5.6 posto manje od regularnih izbora prije dvije godine. Time nisu postali najveći 'gubitnici' među objektivno najjačim strankama u Austriji. Ta je titula, s obzirom na rezultate pripala Narodnoj stranci, koja je osvojila 25.6 posto glasova. Brojne kalkulacije pojavljuju se vezano uz formiranje vladajuće koalicije, koja je s obzirom na rezultate neminovna.

Unatoč tomu što posljednje dvije godine koalicija očigledno nije polučila zadovaljavajuće rezultate, zbog cjelokupnih rezultata mogli bi se opet ujediniti. Moguća je i manjinska vlada dviju stranaka, koju bi podupirala treća stranka. Treća pak opcija, ujedno i najkontroverznija, jest mogućnost da jedna od dvije stranke koje i dalje imaju najveći broj parlamentarnih zastupnika, odluči na sklapanje sporazuma sa Stracheovom Slobodarskom strankom. Takav bi rasplet situacije omogućio Stracheu da dobije visoku poziciju u vladi, te da se od dojučerašnjeg marginalnog političara sa stavovima neprihvatljivim za Bruxelles i manjinske zajednice u toj zemlji (kao i umjerenim strujama), promakne u osobu sa visokom ulogom te mogućnošću da te iste stavove 'propovijeda' sa jedne druge, iznimno važnije političke pozicije. Dvije velike stranke u predizbornoj su kampanji odlučno odbacivale mogućnost kasnijeg koaliranja s krajnjom desnicom. Međutim, nakon objavljivanja rezultata i izjava nekih čelnika, pojedini analitičari u Austriji pribojavaju se da bi se zemlja mogla naći u sličnoj situaciji kao i 2000. godine, kada je došlo do krize vlasti zbog koaliranja Narodnjaka sa FPO-om..